Marketing
SAMOĆA I OSAMLJENOST - Rastava
Samoća i osamljenost
Nakon rastave, iz zajedništva nužno upadaš u osamljenost. Sada si sam, i to te boli. To je znak osamljenosti.
Od osamljenosti nikada ne bi smio bježati, već bi je trebao aktivno proživljavati – na primjer tako da razviješ svoju kreativnost. Ako se naime probiješ kroz svoju osamljenost, tvoj će napor biti nagrađen time što ćeš steći osjećaj zajedništva sa svime. (Igra riječi: Allein sein = biti usamljen, All-Ein-Sein = Svemir-Jedan-Bitak). To znači, naći ćeš u sebi razinu na kojoj osamljenost više ne ćeš doživljavati kao nešto bolno, naime kao osamljenost, već kao ispunjenje, kao „zadovoljstvo samim sobom“. Tada se osamljenost pretvorila u zajedništvo sa svime.
„Zašto“, pitaš sada, „zašto je kreativnost dobro sredstvo za proživljavanje tog procesa?“ zato što je kreativnost na ovaj ili na onaj način uvijek povezana sa Sebstvom, s tvojim istinskim središtem. Ako dosegneš svoje pravo središte, svoje Sebstvo, u bilo kojem obliku, tada dolaziš u kontakt s tvojim zajedništvom sa svime.
Mnogi međutim zbog boli od rastanka i osamljenosti bježe u sljedeći odnos. Neki se upravo bacaju iz jednog braka u drugi. Ako naime teškoće u njihovu braku postanu odveć velike, oni traže novoga partnera, rastaju se i ponovno vjenčaju. To im se čini idealnim rješenjem. No ako se dobro gleda, to je veoma problematično rješenje. Prvi (ili bih možda trebao reći: prethodni!) brak sigurno nije imao teškoća samo zbog onog drugog partnera, već su posve sigurno u tome sudjelovala oba partnera, zbog čega su se i „zakvačili“, tj. međusobno upetljali. Ako jedan od njih smjesta stupi u sljedeći odnos, tada nema vremena ni da zacijeli svoje povrede ni da uvidi svoje pogreške. On se štoviše nada da će novim odnosom sebi moći oboje prištedjeti.
Da ne govorimo o tome kako ne postoji ništa čime partneru možeš jasnije pokazati da ne zadovoljava i da ga možeš brzo zamijeniti, nego ako ga napustiš zbog nekog drugog, odnosno, ako smjesta stupiš u novi odnos.
To što je takvo ponašanje nadaleko rašireno znak je grubosti koja u ovo vrijeme uzima sve više maha.
Imaj uvijek na umu: u ovoj knjizi ne brinem se ponajprije za onog drugog. Brinem se za tebe. Tvoja dobrobit Moj je cilj.
Zato mi je stalo do toga da u sebi izgradiš unutarnju snagu s pomoću koje ćeš moći biti sam. Samo ako možeš biti sam, možeš biti i u zajednici. Bez osamljenosti nema zajedništva. Nasuprot tome, mnogi danas u zajedništvu vide djelotvorno sredstvo protiv osamljenosti. To ne stoji, jer te svako partnerstvo prije ili kasnije vraća na tebe samoga. To znači, ti moraš proći sušno razdoblje. Svaki život ima prije ili poslije sušno razdoblje. Što ćeš napraviti ako to sušno razdoblje naiđe u odnosu i ako možda dođe do izražaja upravo u tome da te tvoj partner uopće ne shvaća i ne može ti dati potporu koja ti je potrebna?
Da bi to sušno razdoblje mogao doživjeti kao obogaćenje, moraš posjedovati unutarnje bogatstvo. Nemaš li njega, može se lako dogoditi da te to vrijeme u početku više iscrpe nego što bi te obogatilo. Moraš biti sposoban posegnuti u sebe, moraš u sebi naći plodno tlo koje će ti dati snage da se suočiš s prazninom u svom razvoju. Jer strmi put u visine vodi mjestimično i kroz prazninu. A kada će ta praznina nadoći, o tome ne odlučuješ ti nego Bog.
Razlog zbog kojeg u tebe može nastupiti sušno razdoblje može biti i taj, da tvoj partner prolazi kroz važan stupanj razvoja: možda se mora povući u svoju nutrinu, možda mu je potrebno da se odijeli od tebe, da bi mogao proživjeti svoju unutarnju pretvorbu.
Zbog toga što se nikada ne zna kada će i osim toga tko će od oboje partnera u braku prolaziti kroz sušno razdoblje, trebali bi oboje prije braka, a time mislim: prije svega prvog odnosa razviti osjećaj zajedništva sa svime, jer samo sposobnost da se bude sam daje ti zrelost koja je nužna za zajedništvo.
Ako suprotno tome ne razviješ kontakt sa Sebstvom a time i s tvojim osjećajem zajedništva sa svime, doći ćeš u napast da odnos preopteretiš svojim prohtjevima. To je nešto što se danas neprekidno događa i što je u 95% slučajeva uzrok rastavi. Ako nisi razvio osjećaj zajedništva sa svime, u partnerstvu ćeš tražiti oslonac koji sam sebi ne možeš dati. Danas mnogi taj oslonac traže u braku, kao da je to nešto samo po sebi razumljivo. Teško je ovdje nešto reći, jer ovdje se lako dogodi da se ego suprotstavi egosu. Ako naime kažem kako je istina da brak nije institucija u kojoj bi jedan od partnera trebao zahtijevati da mu njegov partner bude osloncem, tada će reći onaj koji se ne želi upustiti: „Eto, ja sam uvijek govorio da su takvi zahtjevi pretjerani!“ Kažem li opet da jedan drugome treba biti osloncem, tada će pomisliti da ima pravo to i zahtijevati.
Oslonac je jedan od najdragocjenijih darova koji brak dobrovoljno pruža, ali koji nije moguće zahtijevati. Zahtijevaš li ga, egoist si. Ako ga ne daješ, također si egoist. Samo tvoja zrelost i osjećaj jedinstva sa svime dat će ti sposobnost da znaš kada trebaš biti osloncem, a kada ga smiješ prihvatiti.
Znanje o tome kada je došlo vrijeme za jedno, a kada za drugo, prenijet će ti tvoje „domaće zadaće“, koje je najbolje napraviti prije, ali najkasnije ih treba napraviti nakon braka. Zato nemoj izbjegavati rad na svojoj tuzi, daj prostora svome bolu. Ne samo da imaš pravo već imaš i dužnost prema sebi i partneru da iskoristiš tu priliku kako bi upoznao dio sebe samog kojem si do sada očito posvećivao premalo pozornosti.
Prilika za rad na tuzi, dakako, upropaštena je ako se upustiš u neki novi odnos prije nego što završiš unutarnji rad na sebi samome.
Bez obzira na to, trebao bi se pitati kakav ti odnos može pružiti osoba koja se upravo sada zaljubljuje u tebe i ne daje ti vremena da se zaliječiš. Koliko je uopće ona u kontaktu sa sobom? Koliko se upušta s nekim? Možda je privlačiš jer nesvjesno osjeća da si isto tako zatvoren kao i ona?
Postoje bezbrojni primjeri koji se odvijaju kako slijedi: partnerstvo se raskida, i već jedan partner – često čak oboje! – započinje „prijateljstvo“ s nekim drugim. To prijateljstvo od početne euforije preko glumljena mira brzo dolazi do sve jačih trzavica. Prijateljstvo mora probleme neuspjela braka prihvatiti, nadvladati, preraditi. Kako jedan od partnera nije uzeo sebi vremena za zacjeljivanje, niti je izvukao pouku iz neuspjela braka, dakle nije sebi uopće posvetio vrijeme, kako da ima vremena, razumijevanja i suosjećanja za svog partnera?
Zato budi oprezan ako dolaziš iz nekog odnosa, a drugi je smjesta spreman da s tobom započne novo partnerstvo. Vrlo je vjerojatno da se toliko brine za tebe zbog toga što si povrijeđen. To znači, on je sretan da se može brinuti za tebe jer se time ne mora brinuti za sebe. Ali takvo držanje nema ništa zajedničko s altruizmom, već je čisti bijeg od raščišćavanja sa samim sobom. A tko bježi od sebe, taj će prije ili poslije pobjeći i od tebe. Njegova ti je briga trenutno možda ugodna. Ali što se događa ako ti poželiš rasti? Ako ga se stavi pred zahtjeve? Na što se možeš osloniti, na što se u tom slučaju može osloniti on, ako bježi od samoga sebe?
Takav je odnos kao nesiguran čamac na otvorenu moru. Tko u njega ulazi nema (još!) sposobnost uočavanja opasnosti.
Tko međutim svjesno i otvoreno živi svoju tugu, taj se nalazi na čvrstome tlu i otvorenih očiju gleda daleke obzore.
Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html
Post je objavljen 24.05.2018. u 09:32 sati.