PREDANOST

Ljubav je Božja čista predanost. Ona je savršeno bez ega. Bog ne želi ništa zauzvrat za svoju ljubav. Njegova ljubav ima smisao i svrhu u sebi samoj. Ona voli savršeno, zato uzrokuje potpunu sreću, neprolazno blaženstvo. Božja je Ljubav voljela. Tako je nastao svijet. Taj beskrajni čin stvaranja koji u sebi krije toliko snage da ne samo što je s pomoću njega nastao i odražava se cijeli univerzum, već se zbog te neizmjerne snage uvijek i sve više širi, taj stvaralački čin određuje sve, pa tako i svaki odnos. Bez obzira koliko ega i osobnih interesa bilo u nekom zajedništvu između muškarca i žene, beskrajni je stvaralački čin usprkos tome uvijek prisutan. On, na primjer, dolazi do izražaja u tome što se ljudi sretnu i osjete beskrajnu želju za djecom. Svejedno kako velike materijalne ili duševne nevolje trpjeli, bez obzira koliko skučeno stanovali, bez obzira na moguće međusobne teškoće: oni žele dijete. To znači, ti možeš biti ne znam koliko nesvjestan, možeš biti preko svake mjere egoističan, Božanska će ljubav uvijek i u tebi doći do izražaja. Ti se ne možeš od nje ograditi. Ti je ne možeš sputati. Ona uvelike nadilazi svaku granicu. Kako ćeš ograditi Nebo? Ili sunčevo svjetlo? Božanska Ljubav, Božanska predanost ovom svijetu jamstvo je za to da se ne ćeš izgubiti. Nikada.


Predanost i stvaranje

Zbog toga je predanost snaga pretvorbe. Ona može doslovno ni iz čega stvoriti cijeli svijet. Time što se muškarac i žena predaju jedno drugome ne nastaju samo djeca kroz seksualni čin – jer to je moguće i bez predanosti – već kroz predanost nastaje obitelj. Predana je ljubav ona koja od dvoje roditelja i njihove djece stvara obitelj. Mnoge žene danas ne vjeruju više u predanost. To je kao prvo posljedica vaših bijednih uzora i kao drugo vašeg nehatnog seksualnog morala. Da, upravo tako mislim: nehatnoga! Vi sa seksualnošću postupate kao da je to igra za slobodno vrijeme. Držeći se onoga: ako Hans ili Brigit ne će igrati sa mnom tenis, ništa zato, onda ću igrati s Heinerom ili Brigittom. Vama se čini kao da je sve zamjenjivo. Gdje vlada zamjenjivost, ne može biti ljubavi. Svijet za Boga nije zamjenjiv. On je za Njega u tolikoj mjeri nenadomjestiv, da Bog sam dolazi i inkarnira se kao čovjek da bi riješio probleme koji ugrožavaju ovaj svijet. On bi svijet mogao promijeniti pokretom ruke. Isto bi tako pokretom ruke mogao stvoriti posve novi svijet. To bi svakako bilo mnogo manje tegobno nego prihvatiti ljudsko tijelo i boraviti na Zemlji. Ali Bog to čini jer mu Njegova predanost Njegovoj ljubavi ne ostavlja nikakav drugi izbor. On mora ići tamo kamo ga vuče Njegova ljubav. A ona ga uvijek vuče onamo gdje ga netko ili nešto treba. Predanost je uvijek povezana sa žrtvom, odnosno požrtvovnošću. Voliš li, tada te mnogo toga povrIjeđuje što je u vezi s voljenom osobom. Ako te ona povrijedi, patiš. Povrijediš li ti nju, patiš. Povrijedi li ona sam sebe, patiš. Udalji li se od tebe, patiš. Ljubav je uvijek u vezi s ispunjenjem, ali i s patnjom. Predanost je snaga koja čini da se predaješ ljubavi i svjesno se miriš s patnjama. Zbog ljubavi.


Predanost i seksualnost

Ti ne možeš voljeti niti se predati, ako je tvoj partner zamjenjiv. Ne možeš zato što zamjenjiva ljubav nije ljubav. Ljubav koju je moguće zamijeniti drugom ljubavlju jest poput osušena stabla, poput kuće bez soba, poput Sunca bez svjetla. Kao oči koje ne vide, kao uši koje ne čuju, kao ruka koja ništa ne osjeća. Sve je tu, ali nedostaje ono presudno. A upravo je o tom presudnom riječ. To presudno je predanost.

Žena koja je imala više odnosa ili koju je više muškaraca razočaralo u njezinim očekivanjima ne može se ili se barem ne može potpuno predati, osim ako pronađe neki put da radi na sebi i ponovno otvori svoje srce. Bez obzira na to koliko vi tu izjavu odbacivali, ona će ostati nepokolebljivom činjenicom, jer istina je uvijek postojana. Drukčije nego u muškarca, seksualnost ima u žene izvanrednu dalekosežnost. Kroz seksualnost žena dolazi u kontakt s emocionalnom dubinom koja muškarcu nije tako lako dostupna u toj mjeri. To nije nikakvo vrednovanje, to je jedino prikaz različitih zadaća i razvojnih mogućnosti koje različita tijela nude inkarniranoj duši. Ženska seksualnost je najprisnije povezana s predanošću. Ako se žena razočara, ona ne gubi sposobnost predanosti jedino ako je duboko učvršćena u svojoj predanosti. No ako se to dogodi više puta, ona iz svojih doživljaja zaključuje da će se to uvijek iznova događati, pa se tako sa sigurnošću više ne će predati. Njezini će odnosi od tog trenutka biti određeni još samo onim što je suprotnost predanosti, odjeljivanjem. To se odjeljivanje ne mora manifestirati izvanjski, tj. žena se ne mora stvarno rastati od svog muža. Ali u nutrini obvezno dolazi do odjeljivanja. Žena koja je povrijeđena u svojoj predanosti više se ne će stvarno predati muškarcu. Ona dubinu svoga života više ne će povezati s onom muškarca. U dubini njezina srca više i ne postoji njezin muž, nego samo još muž. Muž, koji bi mogao biti i netko drugi. Naravno da tu ženu rastave još bole. Ali one je više ne potresaju u najintimnijem području njezine duše, jer to područje ona više ne zapaža. Zato što ga više ne zapaža, upravo zato i misli da je još sposobna predati se. Ali Ja znam da to ona više ne može. Ona je zbog strašne ideologije ovog vremena izgubila svoju najdublju snagu. Da je tomu, tako možeš vidjeti već i po tome što je predanost pojam pri čijem spomenu većina, u najmanju ruku, uzbuđeno naćuli uši ili čak namršti čelo. Kakva tragika! Mrštiti čelo nad predanošću i odbacivati je, isto je kao kada bi čovjek želio odbaciti zrak koji diše ili vodu koju pije. Bila bi to njegova smrt. Upravo je ista stvar i s predanošću. Predanost je snaga žene koja duboko oblikuje odnos.


Predanost i ostvarenje

Primjer na tu temu: u vrlo duhovnoj židovskoj obitelji živjela je djevojka imenom Sara. Imala je upravo osamnaest godina, kada su je esesovci u Drugom svjetskom ratu zajedno s bratom i roditeljima odveli u koncentracijski logor. Ona se dan i noć molila Bogu da spasi nju, njezine roditelje i sve logoraše. Njezina je situacija bila teška i teško je patila zbog svega kroz što je njezina obitelj morala prolaziti. No imala je povjerenja u Boga da će im On pomoći. Situacija je međutim postala neizdrživom kada se jedan mlad SS-časnik zaljubio u nju. On je točno znao da uprava logora takvu vezu tolerira samo u slučaju ako je neki Nijemac imao letimičan seks s nekom logorašicom. Ali ljubav, tako nečem nije bilo mjesta, jer onda logor ne bi postojao. Loše je za Saru bilo ne samo to što joj je taj časnik udvarao nego i to što se i ona za njega sve više počela zanimati i sve više postajala zaljubljenom u njega. Ona je uvijek iznova molila Boga za vodstvo i smatrala je niskim što uopće nalazi zanimljivim čovjeka koji je bio sposoban biti nadzornikom u takvu strašnom logoru. Ali on se i dalje trudio oko nje, sve dok jednoga dana nije popustila. Zbog toga je imala veliki osjećaj krivnje. Ona je sebi uvijek zamišljala i namjeravala s muškarcem spavati tek onda kada on postane njezin vjenčani muž. Sada se sve dogodilo drukčije i za nju se srušio cijeli svijet. Tada joj se jedne noći u snu prikazao Gospodin, s kojim je danju toliko razgovarala, i rekao joj neka ne slabi sebe predbacivanjima već neka na pozitivan način živi tu situaciju u kojoj se našla. Ona u mladom časniku ne bi trebala gledati svoga neprijatelja i tamničara, već jednu dušu kakvi su i njezini roditelji. I neka zamoli za Božji blagoslov toj svojoj ljubavi, a zatim joj se preda cijelim srcem. Ako već živiš seksualnost, rekao joj je Gospodin, tada živi predanošću nošenu seksualnost, jer samo takva donosi blagoslov. Kada se Sara sljedeće jutro probudila na svom drvenom ležaju, bila je duboko ganuta. Razmišljala je o tome je li taj san bio prikaza ili stvarna poruka Božja. No bila je toliko obuzeta time da je za nju dolazilo u obzir samo posljednje. Zato je tijekom prisilnoga rada cijeli dan molila za svoju vezu s mladim časnikom, donijevši odluku da mu daruje svu ljubav za koju je bila sposobna. Tada ju je stalo mučiti presudno pitanje: ako zatrudni i time jednu dušu izloži strahotama logora? Iz dubine srca molila se Bogu neka je vodi i neka joj pokaže kako da međusobno uskladi svoju ljubav, seksualnost i moguću trudnoću. Opet je primila odgovor: sasvim je jasno osjetila kako joj se oko srca širi toplina i odjednom joj je postalo jasno da se ona mora brinuti za časnika i svoju predanost, a Bog će se brinuti za moguću trudnoću. Toliko joj je laknulo da se osjećala gotovo kao da i nije u tom strašnom logoru. Da bi sve mogla učiniti onako kako je osjetila, molila je Boga neka joj podari ljubav i predanost za koje misli da su joj potrebni u njezinoj vezi. Osim toga, donijela je odluku da će tu vezu smatrati vezom svojega života i ni u kojem slučaju ne će ni pomisliti na to da bi onaj pravi možda tek trebao doći.
Ta odluka u potpunosti je promijenila njezin odnos prema mladom časniku. Ako se prema njemu do tada odnosila kao prema mladom časniku kojem je prilazila s krajnje pomiješanim osjećajima, sada je to za nju bio njezin muž Karl kojega joj je Bog darovao. Ona mu je prilazila s takvom ljubavlju, predanošću i požrtvovnošću da on i nije mogao drukčije nego da bude duboko ganut. Karl, zapravo, isprva nije bio stvarno zaljubljen. Više bi se moglo reći da je Saru smatrao vrlo privlačnom. No sada mu je svakim danom postajala sve bliskijom. On je osjećao prihvaćanje kakvo još nikada do tada nije doživio. Ta situacija sa svojim strahotama, ali upravo zbog toga i toliko intenzivna, više se nikada ne će ponoviti. Nikada mu više ni jedna žena ne će kao Sara moći dokazati da je na pragu smrti bezuvjetno uz njega i da mu je u potpunosti predana – njemu, koji je u biti bio njezin neprijatelj.

Karl je prolazio kroz promjenu. On Saru nije želio izgubiti i zato je planirao njezin bijeg i bijeg njezine obitelji. Plan nije uspio i svi petero su nastradali. Izvanjski gledano, tragedija. U stvarnosti je međutim sve bilo sasvim drukčije: Karl, Sara i njezina obitelj osjetili su tijekom bijega i smrti u kiši nacističkih metaka takvu ljubav, požrtvovnost i bliskost da su blaženi stigli u onostrani svijet.

Oni su se ponovno rodili u sasvim sličnoj konstelaciji – sasvim sličnoj jer je Sarin brat u posljednjoj inkarnaciji naučio ono što je trebao naučiti te se sada inkarnirao kao žena. Sara i Karl su se ponovno našli, oženili se i sada su sretan par. Oni su vrlo bliski i međusobno i Bogu. U ovom će životu postići konačno oslobođenje.

Neka ova povijest bude nit vodilja tvoga života. Predanost može premještati brda. Kada bi i stradao kao što su stradali Sara i Karl, to zbog toga ne znači da to nije ispravan put, već znači da je Bog za tebe odabrao put koji te vodi još većoj sreći. Vjeruj u to da se sve što je dobro nagrađuje. To je temeljni Zakon života, koji nije nepostojan, nije promjenjiv, a da ne govorimo da bi se mogao razvodniti. Živi svoju predanost. Odluči se za svoju ljubav. Moli Boga za vodstvo kako bi dobila dobra, pouzdana muža. Nema veće kazne za ženu od muškarca na kojega se ne može osloniti. Živi svoju ljubav s mužem i za njega, i pusti neka i tvoja i vaša ljubav procvjeta kroz tvoju predanost: tada ti je blagoslov siguran.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html