Marketing
ŠTO BI ŽENA TREBALA PRIDONIJETI U ODNOS 9. - Muškarci i žene
USTRAJNOST
Osim ljubavi, predanosti i odgovornosti jednoga za drugog, u svakom je odnosu nužna i ustrajnost. Bez ustrajnosti odnos ne može preživjeti kao ni svijet bez vode.
Uvijek, uvijek, uvijek moraš misliti na to da je život jedna škola. Samo zbog učenja došao si na ovaj svijet. Nijedan razuman čovjek ne ide 4-5 godina u školu ili na sveučilište samo zato što tamo želi upoznati zanimljive ljude ili da bi mu prošao dan. Svaki razuman čovjek ide u školu ili na sveučilište zato što želi učiti – ili zato što mora učiti. Usprkos tome on uz svoje studije može imati i zanimljive susrete. Jedno drugo ne isključuje. Ali na prvo mjesto dolazi učenje, a na drugom su susreti. I što više učiš, što se bolje koristiš gradivom, to ti bolje ide, i to si u boljem položaju u odnosu na svoje učitelje i suučenike, odnosno ostale studente.
Sreća je marljivost
U životu je upravo tako. Što si bolji u učenju svoje zadaće, što se više razvijaš, to ti bolje ide. Sreća je marljivost. Sreća je trud. Nitko ne dobiva ništa na dar. Savršeno kriva predodžba koju imate o svijetu čini da vjerujete kako nekome općenito uzevši ide bolje nego drugome. Onaj tko ne razumije ili ne prihvaća Zakon karme i reinkarnacije ne može shvatiti svijet. Vjeruješ li u samo jedan jedini život, tada je tvoje stanje svijesti još jako nisko i još ćeš mnogo toga morati proživjeti prije nego što budeš kadar shvatiti zamršenije stvari. U životu ne postoje iznimke: ide li nekome dobro tada je to i zaslužio. U ovom ili nekom od prijašnjih života. Zato je zavist toliko besmislena. Tko je zavidan, ne ravna se prema znanju o uzrocima i posljedicama. U svojoj zavisti on vjeruje da se nekome nešto daruje što je njemu samom uskraćeno. Što on to nema, znači jedino to da se nije potrudio učiniti ono što je taj drugi preuzeo na sebe. Kada bi ti poznavao put kojim je poneki sretnik morao proći, ti se možda ne bi htio mijenjati s njime i bio bi potpuno zadovoljan svojim životom. Imaj uvijek na umu da je život beskrajna izmjena radosti i patnje. Uživaj u radosti, a u patnji uvijek znaj da će iza nje slijediti radost.
Takav način razmišljanja dah je svakog odnosa. Ako ne razmišljaš na takav način, on se guši. Ustrajnost je zato odlučujuća za svaki pothvat. Ako želiš bilo gdje bilo što postići, potrebna ti je ustrajnost. Ustrajnost oblikuje karakter i čini te snažnim. U svakom odnosu potrebna ti je ustrajnost, jer i najbolji brak doživljava krizu. Tada se traži tvoja ustrajnost. Misli uvijek na to da će ona biti nagrađena.
U vezi s time, jedna priča: tijekom rata Sjevera i Juga živio je u Sjevernoj Americi mladi par, Bob i Carol. Bili su veoma dobri ljudi, rado su pomagali drugima, a međusobno su se jako voljeli i poštovali. Tada je Bob morao krenuti u rat. Bilo mu je žao ostaviti ljubljenu ženu, ali bio je uvjeren da je nužno boriti se protiv Juga za ljudska prava. Bio je teško ranjen: izgubio je nogu do koljena i ruku. Kada ga je vidjela, njegova je žena bila duboko potresena. No bila je toliko sretna što je ostao živ da je svakodnevno zahvaljivala Bogu za to. Zbog invalidnosti, Bobu je bilo teško naći posao. Ali on je neprestano u svojim molitvama molio za neko rješenje. Tada se dogodilo da je u malom gradu u kojem su živjeli otvorena škola. Kako je mnogo čitao i bio dobar čovjek kojega su svi voljeli, a i nužno mu je trebao posao, dobio je mjesto učitelja. Imali su dvoje djece i usprkos Bobovoj invalidnosti i čestim bolovima vodili su sretan život. U sljedećem životu ponovno su se sreli. U tom je životu Carol pet godina nakon vjenčanja oboljela od tumora na prsima i od čega je pet godina kasnije umrla. Bob je bio neutješan i tugovao je za njom cijeli život. U ovom su životu opet zajedno. Materijalno su osigurani, zdravi su i sretni. Zar to nisu zaslužili? Zar bi za njih i ovaj život trebao biti težak? Svakako da ne, jer oni su pokazali izdržljivost, kako u vjernosti prema Bogu, tako i u međusobnoj vjernosti jednoga prema drugome. Ta će se dobra karma materijalizirati, to je Zakon kozmosa.
Teškoće su mogućnosti
Zato se nemoj tužiti. Radije pokaži ustrajnost. Raduj se svakoj prigodi u kojoj možeš dokazati svoju postojanost jer ako izdržiš to će ti se posve sigurno vratiti. Ustrajnost je naime snaga koja od dvoje ljudi čini par. Sve dok se dvoje ljudi razumiju, sve je jednostavno. Nitko ne trpi, nitko ne treba dokazati čvrstinu karaktera. Nasuprot tome, u krizi se pokazuje koliko vrijediš. Zato se uvijek drži zlatnoga pravila: ustrajnost je velika vrlina. Iskoristi svaku prigodu da bi se vježbao ustrajnosti. Imaj uvijek na umu Zakon karme i znaj da prvo ionako moraš naučiti ono što još ne znaš, i zato bi trebao početi učiti što prije. Drugo, misli na to da ti se uvijek događa ono što ti drugima činiš. Ako na trenutak razmisliš, smjesta će ti biti jasno da su prva i druga točka zapravo jedno jer ti ćeš se prije ili poslije naći u situaciji onoga drugog. Drukčije rečeno, to znači da ćeš se od počinioca pretvoriti u žrtvu, kako bi mogao naučiti ono što trebaš naučiti.
Jedan primjer za to. Upoznalo se dvoje ljudi, Antun i Marija. Zaljubiše se jedno u drugo i jer su se tako dobro razumjeli, učinili su ono što je danas toliko razumljivo samo po sebi: počeli su živjeti zajedno. Oboje su bili zadovoljni jedno drugim i uživali u svom zajedništvu. Što Ja neprestano ponavljam? Svjetovni put počinje sasvim jednostavno, da bi postajao sve težim. Tako je Marija vremenom ustanovila da Antun ne voli raditi. Često je odlazio u gostionice, mnogo je pio i pušio i uopće se nije odlučivao na zajedničku budućnost s Marijom. Za vjenčanje nije htio ni čuti, također ni za djecu. Htio je jedino i dalje živjeti kao do tada, ne namjeravajući se više truditi ili preuzeti više obveza. Marija je zbog nekih svojih prijašnjih iskustava s muškarcima i zbog ne baš skladnih odnosa sa svojim roditeljima bila nestrpljiva – ponekad čak i tvrda. Osim toga nije imala ni neki poseban odnos prema Bogu, niti je mogla moliti. Zato nije mogla Antunu prići otvorena srca i nije mu mogla pružiti ljubav, razumijevanje i predanost – a time i vrijeme – koje je on trebao. Kao što rekoh, imala je nemale teškoće sa svojim strpljenjem.
Antun je bio muškarac bez ideala, bez inicijative, bez motivacije, bez duhovnog usmjerenja. Ima li Boga ili ne, postoje li istinske vrijednosti ili ne, njemu je to bilo svejedno. Njemu je bilo važno samo da je imao svoje cigarete i svoje pivo.
Naravno da je njihov odnos ubrzo zapao u krizu koju su u početku pokušali riješiti tako da su je ignorirali. Kada je Marija prvi put spomenula Antunove probleme, već je bila toliko uzbuđena, a njezin ton tako oštar da Antun nije mogao prihvatiti njezino stajalište, posebno jer mu prihvaćanje ionako nije lako padalo. Jedino što je čuo u Marijinim riječima bilo je jasno predbacivanje, te se ogradio od svega. Tako je i dalje išlo kao i do tada. Ali ne posve. Došlo je do loma. Marija je svjesno ili nesvjesno osjetila kako sve manje može poštovati Antuna. Razgovor s njim bio je pokušaj da obrne taj proces i da opet izgradi više poštovanja. Da je mogla razgovarati s Antunom, to bi se posve sigurno dogodilo. Samo što nijedan od njih nije bio sposoban pridonijeti svoj dio, koji bi bio nužan za pozitivni razgovor. Umjesto toga oboje su se ogradili od partnerovih misli i osjećaja i međusobno jedno drugom predbacivali krivnju. Mariju je takvo stanje svakim danom sve više ljutilo. Antun je to osjetio, ali nije znao kako da se ponaša – što ni inače nije znao – i još se više povukao u sebe. To je tako išlo godinu i pol. Tada je Marija upoznala Milivoja i iz razočaranja započela vezu s njim. Marija je Milivoja doživjela kao potpunu suprotnost Antunu. On je bio dinamičan, rado govorio o sebi i poduzimao mnoge stvari. To je bio tip muškarca kakva je uvijek željela. Kako je Milivoj osim toga imao i velik stan, ona se preselila k njemu i time prekinula vezu s Antunom.
Antun je bio veoma povrijeđen jer je još volio Mariju, iako je osjećao da joj se u njihovoj vezi nije uspio posebno približiti – prvo zato što je imao teškoća da se otvori, a i zato što mu se Marija nije baš činila pristupačnom. Zato ga je njihov rastanak još više izbacio iz ravnoteže. Pio je i pušio još više, sve dok jednoga dana nije upoznao Anu. Mislio je da je u njoj našao idealnu utjehu. Kako se međutim nije promijenio, nego je i dalje živio kao do tada, njegov odnos s Anom također nije bio ništa bolji nego s Marijom. Posve suprotno, još i lošiji, jer je još uvijek mislio na Mariju.
Ona međutim nije htjela ništa čuti o njemu, bila je presretna s Milivojem, što je Antuna još više boljelo. Kada je Ana ostala trudna i poželjela da se vjenčaju, on je pristao. No njihov se odnos time nije poboljšao. Samo su obveze postale veće.
Uskoro nakon Antunova vjenčanja Marija je ustanovila da je Milivoj bio običan egoist. Živio je samo svoje interese. Bio je doduše aktivan, ali samo za sebe kako bi time stvorio podlogu za svoje namjere. Što je Marija mislila, njemu je bilo potpuno svejedno. To je posebno dolazilo do izražaja u tome što je neprestano imao odnose s drugim ženama. Uz to je u posljednje vrijeme sve više pio. To je Mariju jako pogađalo jer je zapazila da ako usporedi svoj odnos s Antunom, uopće nije izgradila nikakvo pozitivnije partnerstvo. Budući da je sve više mislila na Antuna, jednoga ga je dana nazvala u poduzeće. Antun je najprije bio vrlo iznenađen, a zatim malo zbunjen. No onda je prevladala radost. Našli su se da zajedno popiju kavu. Marija je ustanovila da se savršeno zabavlja s njim. „Zašto sam ga uopće napustila? Kako sam mogla biti tako slijepa?“ mislila je ona. Ali vidjela je i da nema više natrag. Antun joj je još bio naklonjen, to je osjećala, ali vrijeme se nije moglo vratiti unatrag. On je bio oženjen, a uskoro će doći i dijete. Tek je sada osjetila koliko ga je voljela, u kolikoj mjeri joj nevolja s Milivojem pokazuje što je izgubila s Antunom. Godinama je zbog toga patila.
Antun je nakon razgovora također bio pogođen. On je zapazio koliko mu je Marija bila važna i koliko se malo brinuo za nju. Da je u njihov odnos uložio ono što je sada morao uložiti u odnos s Anom, sve bi se sasvim sigurno drukčije odvijalo.
Još je jednom osjetio bol zbog rastanka s Marijom. No znao je i to da nema više povratka. Morao se pomiriti sa situacijom – već i zbog djeteta. Zbog tog uvida, odnosno svoje odgovornosti, on je rastao. Prestao je piti i pušiti i postao je brižnim ocem. S vremenom je sve više zapažao s koliko se ljubavi Ana prema njemu odnosi, koliko je pažljiva prema njemu i prema njihovu zajedničkom sinu. Osjećao je njezinu predanost, njezino strpljenje i ustrajnost, iako sve to ne bi svjesno znao opisati, i promijenio se.
Što ti kaže taj primjer? Ne postupaj nikada, nikada lakomisleno s obzirom na svoje odnose. Olako upoznavanje, malo spavanja zajedno, malo iskušavanja, malo zajedničkog stanovanja nešto je najgore što možeš učiniti sebi i drugima. Uđi u jasan, odgovoran odnos i oboružaj se strpljenjem i ustrajnošću. Uvijek imaj na umu da si prema Kozmičkom zakonu oženjen s osobom s kojom spavaš. Imaj na umu i to da ta osoba preko seksualnosti dobiva pristup tvojoj duši – bez obzira osjećaš li ti to ili ne.
Nemoj na probleme gledati kao na razlog za rastavu. Ne budi fatalist, kao što je to u osnovi bila Marija. Ona nije vjerovala u to da bi se Antun mogao promijeniti i zato ga je napustila. Nemoj ići tim tako jednostavnim, ali na kraju tako teškim putem. Budi pozitivan kao Ana, koja je doduše vidjela Antunove probleme, ali ga je za početak prihvatila takva kakav je bio i posve polako pokušavala razgovarati s njime. Ona se oslanjala na ustrajnost i pažljivost, te je time stvorila atmosferu u kojoj se Antun sve ugodnije osjećao, sve dok jednoga dana nije zapazio da je njegova žena bila Ana, a ne Marija.
Na ovom mjestu čujem tvoje pitanje: „Sve je to dobro i ja to shvaćam. Ali zašto je ustrajnost osobina koju u prvom redu trebaju učiti žene, a ne i muškarci?“ Hvala na tom pitanju jer ono točno pogađa bit stvari.
Kao i nježnost, ustrajnost je snaga strujanja. Nemoj ustrajnost zamijeniti s krutošću. Uz ustrajnost pripada i pokretljivost. Ako si krut, tvoja ustrajnost ne će opstati.
Stajati čvrsto, a ipak biti pokretnim, biti usmjeren na budućnost, a ipak prisutan ovdje i sada, to je napetost i sposobnost koja je tipična za ženu. To znači, idealna je žena s jedne strane u kontaktu sa svojim osjećajima, a s druge jasno usmjerena na Boga, zato je sposobna mirno čekati.
Ustrajnost je snaga koja daje pravu energiju, jer ustrajnost se hrani strpljenjem.
Istinsko strpljenje jest snaga koja se prilagođava strujanju Božanskog reda i koja čeka pravi trenutak.
To je tajna snažna djelovanja.
To je djelovanje u ne-djelovanju. Tu se susreću muško i žensko. Rastaču se. I postaju jedno.
Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html
Post je objavljen 27.04.2017. u 13:03 sati.