|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
Neželim ni sebi priznati... Neželim priznati da sve polako propada, sve što sam se trudila dobro učiniti, sve što sam se trudila stvoriti propada... Sva moja snaga polako teče iz mene, moj razum bježi sve više i sve dalje od mene... Činim stvari za koje ču se kajati, i za koje se već kajem, vrijeđam ljude koje mi previše znače... A znam i zašto je to... Jednostavno ne želim nekoga opet jako zavoljeti pa ga izgubiti jer nebi imala snage preživjeti još jedan gubitak. Samo se nadam da će proći ovo, da će sve biti bolje... Gubim polako ljude koji su mi sve u životu... Možda i mojom greškom, a možda i njihovom... Žao mi je što vam to činim, žao mi je... Postoji par ljudi koji i ne žele da postojim.. Pa onda vama... OPROSTITE ŠTO POSTOJIM! Ali, vi niste vrijedni da ja patim zbog vas... No, koliko god mi bilo teško nikada nebih ni pomislila učiniti si nešto i zato mislim da sam bar normalna u tom području... Ali samo u tome... Jer za sve druge stvari ja sam luda, i nitko me ne shvaća niti će ikada moći... Samo ja znam što se događa u mojoj glavi, u mojim mislima, u mome srcu! Sve mi klizi iz ruku, svi ljudi koje volim polako uzmiču pod mojim mislima, pod mojim riječima jer ponekad se prestraše mojeg govora, mojih riječi. Nikada ne lažem o svojim osjećajima, nikada ne pokušavam promjeniti nekoga... Ali zato oni lažu... Svi glume da me vole, da im značim nešto no znam što je pravo u njihovim srcima, u njihovim umovima. I shvaćam ih, i zato molim vas oprostite što sam takva.. Ali volite me zato jer sam takva, ja nemogu se promijeniti, a i neželim se mijenjati zbog vas... Voljet ćete me, ako želite, zbog toga kakva sam, zbog svih mojih mušica.. Jer da toga nema ja bi bila još samo jedna kopija bez samo svojih osjećaja, još jedna ispijena, prazna duša koja stoji u redu za propast, u redu za zaborav... Trudim se da ne postanem još jedna klinka izgubljenog pogleda, izgubljena u prostoru i vremenu, izgubljena u zbrci koja se zove svijet... No bojim se da me ta bitka polako ali sigurno porazuje... Možda ni vi, koji ovo čitate ne kužite o čemu pričam... No iskreno, nije mi ni briga... Ja znam o čemu pričam...
Nećete ni znati čemu ova slika.. No ja hoću... I uživat ču u značenju te slike, u značenju svega napisanoga... Jer to je samo još nešto, još samo jedna karika u nizu koju nećete shvatiti o meni...
Idem... idem nastaviti glumiti veselu klinku bez briga, curu bez pameti, curu bez svojeg ja...
i opet isprovocirana, ljuta i tužna pišem ovaj post... Zašto neki ljudi mene jednostavno ne ostave na miru... Možda i nije to ono što želim ali kada se netko toliko promjeni bolje da se makne od mene... Nemogu i nemam volje više ni slušati te gluposti, ta sranja koja svakim danom postaju sve veća i veća, iz dana u dan sve gluplja i praznija! Svaki dan se probudim u nadi da će sve biti bolje, da će možda i to se promijeniti, da možda postaneš osoba vrijedna mojih riječi, osoba vrijedna moje patnje... No ubrzo se uvjerim da je to moguće samo u snovima.. No nije mi jasno a i nikada neće biti kako tako nagla promjena ponašanja i osjećaja? iskreno, i ne želim znati... jer muka mi je više od svih tvojih riječi, od svih gluposti koje govoriš.. želiš znati još nešto? GADIŠ MI SE! Gadi mi se sve na tebi, sve tvoje riječi, GADIŠ MI SE TI! I nikad više.. ali zapamti... NIKAD VIŠE ne želim čuti ni tvoje ime, ni tvoju jedinu riječ ne želim više osjetiti ni jedan tvoj pogled na sebi... i moji osjećaji su se promjenili.. nemogu samo vjerovat kako tako naglo i tako brzo.. ali neka.. bolje je tako, jer više nema smisla da pokušavam promjeniti naš odnos, to tvoje ponašanje koje se iz dana u dan sve više pogoršava. Znam, nisam ni ja savršena, imam i ja mana, i previše čak... ali to kakav si ti, to je postalo neizdrživo... Kako sam te samo voljela.... Iskreno i jako... Ali sada... Od te ljubavi nije ostalo ništa.. ni najmanje zrno više... i tako mi je drago zbog tog.. a sad ti mali zbogom i zaboravi da si me ikad poznavao!
I opet... Po ko zna koji put pišem post o njemu... O čovjeku kojeg više nema u mom životu a koji mi je tako puno značio... Gledam njegovu sliku i suze same idu... Jer nemogu vjerovat da više nikad, više nikad u svom životu neće vidjeti njegove plave oči, njegov osmijeh i nikada više neću čuti njegov glas ni osjetiti njegov zagrljaj... A meni to treba... Ja ne mogu živjeti bez toga... Gušim se od jecaja, ali susprežem suze... Znam da bi on želio da sam sretna, znam da je i on tužan kada ja plačem... On sada gleda sa nebesa mene i plače sa mnom, znam to... Znam da i on želi mene zagrliti isto toliko koliko ja želim njega... Samo mu želim reći da ga volim i da mi jako nedostaje... Nemogu vjerovat da ga već 3 godine nisam vidjela... Ali nikada neću zaboraviti naš zadnji zajednički doček nove godine. On je ležao u krevetu a ja sam bila pokraj kreveta... Kako se ponoć bližila bilo mi je sve teže... Pozvala sam sestru da dođe, da bude sa njim jer ja nisam izdržala više. Počela sam plakati i otišla sam u kupaonu i plakala da me nitko ne vidi. Nakon šta sam se smirila malo čula sam odbrojavanje... 10,9... izašla sam brzo i vidjela tatu kako sjedi u fotelji i plače. pogledala sam oko sebe i vidjela da svi plaču. Pustila sam suzu, i za tom suzom su potekle i ostale, te male izdajice. Išla sam mu čestitati novu godinu... Svi su plakali. Zagrlila sam ga jako... poljubila.. i nisam ni mogla reći 'sretna nova godina' koliko su mi suze išle. pogled je govorio sve... Nakon te nove godine sve je bilo idilično... Sječam se kako smo se ja i moja obitelj radovali svakom zvuku iz njegova stomaka jer je to značilo da mu napokon rade organi kako treba. Sječam se sreće kada je doktor rekao da sve ide na bolje... No naša sreća kratko je trajala... Tata je opet imao nekih problema i išao je u Slavonski Brod na laparoskopiju... Kada je krećao za s.b. rekla sam mu da će sve biti u redu i da ćemo se brzo vidjeti... A njegov odgovor je bio: 'NEZNAM BAŠ'... On je znao, on je znao da će otići na drugi svijet.. da će umrijeti...
Moju tugu iz srca nitko nikada neće moči izbrisati, moje suze koje teku nikada neće moći biti obrisane ni zaustavljene... Ja živim od uspomena.. od uspomena na sreću, na sretne trenutke, na njegove poglede, na njegovu ljubav koju mi je davao svaki dan... 15.2. on je otišao... i od 15.2. MOJ ŽIVOT VIŠE NIJE ISTI, od 15.2. MOJ ŽIVOT JE NEPOTPUN, MOJ ŽIVOT JE PRAZAN I TUŽAN...
Opet ja i moj uzaludan pokušaj pisanja nećeg dobrog :)
Najsretniji dan u mom životu je dan kada sam te upoznala,
Jer tada sam upoznala ljubav koju prije nisam poznavala.
Nakon godinu dana našoj ljubavi došao je kraj,
Ali jedno nemoj zaboraviti, voljela sam te znaj.
Otišao si u drugi grad, tamo si ljubav upoznao drugu,
Za sobom si ostavio mene i ovu nepodnošljivu tugu.
Još uvijek mislim na tebe i moja nada ne vene,
Da i u drugom gradu ponekad misliš na mene.
Nisam znala da će vrijeme naše sreće ovako brzo završiti,
No ja se nadam da će se naša sreća ponovno roditi.
Nadam se da ćemo biti sretni kao nikada prije,
I želim da napokon shvatiš što moje srce krije.
Vratiš li se neće nam biti kraja,
Naši životi bit će bolji i od raja...
... A KAD MI DOĐEŠ TI TI OSMJEH VRATIŠ MI SVA PATNJA I BOL ŽIVOTA MOG ĆE PROĆ ...
Oliver Dragojević :((( Koje pjesme taj ima... Ajme :(((( Predobro...
Danas je neki odvratan dan... Svi govore o samoubojstvima... Ajme ajme... Pa kakve koristi od toga? Zar da tako lako se odreknete nečega što vam je Bog dao, a to nešto je život... Život je prevrijedan... I zapamtite da kakav god bio... Kako loš bio može biti i gori... I otić ćete u nebo... Jednog dana... Ali o tome ne možete vi odlučivat nego Bog, On će donijeti pravu odluku kada ćete vi doći k njemu, u njegovo Kraljevstvo. A samoubojstvo je presebičan čin... Mislite da nema izlaza više... Ali to nije tako, za sve postoji rješenje samo se do nekih rješenja dolazi težim načinom, ponekad pronalazak rješenja dulje traje... Ali zato se morate boriti, a ne odustajati nakon prve zapreke... Najgore je kada se tinejđeri odluče ubiti zbog ljubavi... Pa ne upoznaje se ljubav života sa 15 godina... Istina... može se dogoditi i to... Da osobu svog života upoznate sa 15 godina. Ali tada to nećete znati... Tek kasnije ćete to shvatiti... Zato se ne sekirajte zbog nekih dječijih ljubavi tipa on mene ne voli i to... Možda se vama sada to čini big deal ali kasnije ćete se smijati tome, tim glupostima zbog kojih ste proljevalji suze i probdjeli noči. Da, boli to... boli kada osoba u koju ste zaljubljeni vas ne šljivi 2% ali ta bol će proći... I nesmijete dopustiti da vas nešto tako uzruja toliko da biste si oduzeli život... Razmislite samo što vas sve čeka u životu, što će te sve propustiti ako si ga sada odlučite prekinuti... Izgubit ćete daljna prijateljstva i daljne ljubavi, daljnu zabavu i daljnu sreču što vas čeka... Istina, bit će tu i još suza, još tuge, no svatko to preživi...
... Svaka ljubav završava plačem... Jer umiranje i prekidi donose suze za sobom ...
I opet sam počela filozofirati...
Idem sada... nastavljam živjeti u nadi za boljim sutra i znam da će se moje čekanje boljih vremena isplatiti....