** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

SRAMOTA - Pridružite se udružnoj tužbi

Ovim putem pozivamo građanke koje se žele pridružiti udružnoj tužbi da nam se osobno jave u Kuću ljudskih prava, Selska 112 a, 10000 Zagreb. Mogu to učiniti i telefonom 0146 63 666 ili e-poštom (babe@babe.hr).

-------------------------------

Dragi Boro,

ugodan vikend iz sniježnog Zagreba želi ti
prijateljica Ranka

prilažem mail što sam ga jučer dobila ( ne vidim zašto se tužbi ne bi pridružili i muškarci)

-------------------------------

Iako je u medijima već jasno izraženo nezadovoljstvo i zgražanje odredbom
Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru kojom
pravo na odlazak u mirovinu s 25 godina staža i 55 godina života imaju
isključivo saborske zastupnice, ministrice i sutkinje, zbog zahtjeva
brojnih građanki koje nam se već nekoliko dana neprekidno javljaju i
zahtijevaju našu javnu reakciju, upućujemo zahtjev da se ova povlastica
hitno ukine.

Dragutin Lesar opravdano je uputio prijedlog za ocjenu ustavnosti ove
odredbe Ustavnom sudu, i time ovu do sada javnosti nepoznatu sramotnu
odluku učinio javnom, a B.a.B.e. namjeravaju tužiti udružnom tužbom
Republiku Hrvatsku temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije jer smatraju
da se ovom odredbom provodi diskriminacija na osnovi društvenog položaja
(Članak 1. ZAKONA O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE, NN, br. 85/08) i to svih
žena koje nisu uspjele i nikada neće biti ministrice,saborske zastupnice
ili sutkinje Ustavnog suda a obavljaju daleko teže, nerijetko posve fizički
i psihički iscrpljujuće te vrlo zahtjevne poslove.

Pokušaj opravdavanja ovakve odluke od strane nekih zastupnica držimo vrlo
neumjesnim, jer znamo da nema legitimnog cilja kojim bi se ovakav oblik
diskriminacije mogao opravdati i tolerirati. U udružnoj tužbi posebno
ćemo se pozvati na odluku Ustavnog suda kojom se prijedlozi dvojice građana
o utvrđivanju neustavnosti nekoliko članaka Zakona o mirovinskom osiguranju
proglašavaju opravdanima te se zahtijeva izjednačavanje dobi odlaska u
mirovinu za žene i muškarce te njihovo iscrpno pojašnjenje zašto je
nedopustivo i neopravdano stavljati jedan spol (ženski) u povoljniji
položaj.

Ovim putem pozivamo građanke koje se žele pridružiti udružnoj tužbi da nam
se osobno jave u Kuću ljudskih prava, Selska 112 a, 10000 Zagreb. Mogu to
učiniti i telefonom 0146 63 666 ili e-poštom (babe@babe.hr).

S poštovanjem,

za B.a.B.e. Sanja Sarnavka, predsjednica

http://www.babe.hr/hr/vijesti/767-sramotna-odluka-hrvatskog-sabora/

Pridružite se i vi na mail babe@babe.hr.

hrvatske vode i igre oko nje

Može li se dogoditi da nam voda uskoro poskupi za 30 posto, da brzo nakon toga vrijedna dokumentacija o hrvatskom vodnom bogatstvu završi u rukama kakve predatorske multinacionalke, te da ostanemo i bez 800 milijuna eura iz fondova EU?

--------------

PROSVJED U RIJECI U ČETVRTAK, 02.12.2010. U 11,00 SATI ISPRED RADIO RIJEKE


UDRUGA VOX POPULI I MARIN MIOČIĆ STOŠIĆ ORGANIZIRAJU U ČETVRTAK, 02.12. 2010., MIRNI PROSVJED U 11,00 SATI ISPRED RADIO RIJEKE NA KORZU U VEZI PRLJAVIH IGARA STRANKE NA VLASTI OKO "HRVATSKIH VODA". JEDNE U NIZU OTIMAČINA PRIRODNOG BLAGA KOJE PRIPADA HRVATSKOM NARODU!

MOLIM VAS ODAZOVITE SE U ŠTO VEČEM BROJU OVOM PROSVJEDU!

-----------------------------


Tko to muti hrvatske vode?


Može li se dogoditi da nam voda uskoro poskupi za 30 posto, da brzo nakon toga vrijedna dokumentacija o hrvatskom vodnom bogatstvu završi u rukama kakve predatorske multinacionalke, te da ostanemo i bez 800 milijuna eura iz fondova EU? Ovaka scenarij, tvrde SDP i HNS, nije nimalo nemoguć izglasa li zaista Sabor izmjene Zakona o vodama koje predviđaju preoblikovanje javne ustanove »Hrvatske vode« u trgovačko društvo. Po njihovim riječima riječ je o opasnom pravnom nonsensu koji bi mogao imati katastrofalne posljedice, među inima i tu da otvara prostor za privatizaciju »Hrvatskih voda«.
Međutim, lako bi se moglo dogoditi da nas od mogućih pogubnih posljedica ovakvih zakonskih izmjena poštedi sama vladajuća koalicija. Naime, čini se da između najvažnijih ljudi HSS-a postoje razmimoilaženja oko toga tko će imati glavnu riječ u toj tvrtki – njeno vodstvo ili pak nadležno ministarstvo. S druge strane i u HDZ-u postoje neslaganja oko toga treba li uoće preoblikovati »Hrvatske vode«, a uz to nije im nimalo nevažno i što o svemu tome misli Hrvatska biskupska konferencija. A ona se jako protivi privatizaciji hrvatskih vodnih resursa.


Preuzeto iz Novog Lista
http://www.novilist.hr/


----------------------------------

Datum objave: 2.3.2010 u 15:23h
Prosvjed zbog prodaje pamučne industrije dvadesetogodišnjaku
Vox Populi: Sada su na redu vode i šume


RIJEKA – Prodaja Pamučne industrije iz Duge Rese dvadesetogodišnjem Luki Ivančiću, unuku glavne državne revizorice Šime Krasić, potaknula je Marina Miočića-Stošića iz udruge Vox Populi na prosvjed u kojemu je sat vremena Korzom nosio transparent želeći, prema vlastitim riječima, ukazati na patologiju vladajuće nomenklature u Hrvatskoj.

– Ovo je bila točka na i. Nakaradno je da jedan dvadesetogodišnjak može kupiti cijelu jednu industriju, kao i to da će preplašeni hrvatski živalj to odšutjeti sjedeći u svojim dnevnim boravcima. Mislim da je došlo do panike među vladajućima koji će do ulaska Hrvatske u Europsku uniju nastojati pokupiti ama baš sve što se može, čak pretpostavljam da su sada na redu vode i šume koje će pokušati privatizirati, a onda ih kao izuzetno vrijedne resurse za velik novac prodati svijetu, rekao je Stošić, koji se nakon nošenja transparenta obratio Riječanima ispred Radio Rijeke, pozivajući na konsenzus oko pokretanja smjene državne vlasti i raspisivanja prijevremenih izbora.

Njegovo obraćanje, međutim, nije privuklo pažnju šetača koji su uglavnom prolazili bez zaustavljanja, uz tek poneki, usputni, komentar.

M. Gl.



Prteuzeto iz Novog Lista

http://www.novilist.hr/

-----------------------------------------------

Ovo se mora procitati - budi strpljiv

„Pošto ne možete da vratite dugove, vi ćete po ceni koju mi odredimo (a to je veoma niska cena i nipošto ne odgovara tržišnoj), prodati našim kompanijama svoje izvore nafte, najprofitabilnija preduzeća, izvore vode i mineralnih bogatstava. I mi ćemo ih onda eksploatisati, bez obaveze da poštujemo bilo kakve zakone o zaštiti prirodne sredine.

OVO MORA DA PROČITA SVAKO U SRBIJI: KAKO SE EKONOMSKI UBIJAJU MALE ZEMLJE I KAKO SE TOME SUPROTSTAVITI

nedelja, 24 oktobar 2010 00:04

Najpre nastupaju ekonomske plaćene ubice; ukoliko ne uspemo da zavrbujemo šefove vlada ili predsednike država za naše ciljeve, na scenu stupaju ljudi zaduženi za svrgavanja vlada ili ubijanje lidera. I, tek onda šaljemo vojsku. Vojska je poslednje sredstvo

Džon Perkins je tokom mnogo godina bio vodeći svetski ekonomista, odnosno „ekonomski ubica“ koji je na kreiranju globalne imperije radio direktno sa čelnicima Svetske banke, MMF-a i drugim svetskim finansijskim institucijama. Njegov posao sastojao se u ubeđivanju šefova država i vlada zemalja trećeg sveta, da pozajme dovoljno novca od globalnih finansijskih institucija kako bi se njihove zemlje našle u dužničkom ropstvu, posle čega bi se korumpirana elita u toj državi strahovito obogatila a resursi tih zemalja, njihova privreda i ekonomija, izvori vode i mineralni izvori – prepustili korporacijama i geopolitičkim interesima SAD. Posle rušenja Svetskog trgovačkog centra u Njujorku, u najvećoj tajnosti, Džon Perkins napisao je knjigu o svojim iskustvima: „Ispovesti ekonomskog ubice“ („Confessions of an Economic Hit Men“, 2004). Odmah posle objavljivanja i kratkog predstavljanja ovog dela u emisiji „Democracy Now“, u razgovoru sa Ejmi Gudman, knjiga je postala najprodavanija na internet portalu amazon.com. Usledila su dela: „Tajna istorija američke imperije: Ekonomske ubice, Šakali i istina o globalnoj korupciji“ („The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals and the Truth about Global corruption“, 2007) i „Hoodwinked“ (2009).

Vi ste čovek čije su knjige protresle svet. Jedan od vaših biografa opisuje vas kao čoveka koji je živeo četiri života: kao ekonomski plaćeni ubica, upravni direktor veoma uspešne kompanije za proizvodnju alternativne energije, ekspert za urođeničke kulture i šamanizam, i kao učitelj i pisac koji promoviše ekologiju. I, kada čovek počne da dublje istražuje vaš život, postavlja pitanje kako je uopšte bilo moguće načiniti takav obrt.
- Opis koji ste izložili sumira veoma dobro moj život. Mislim da je fer reći da sam živeo privilegovanim životom u mnogim njegovim aspektima, iako je pošteno reći i to da sam kao ekonomski plaćeni ubica sasvim sigurno radio stvari kojima se ne ponosim, i koje mi ne mogu služiti na čast. Svoj život sam, posle tog perioda, posvetio stvaranju boljeg sveta, kako bi moj trogodišnji unuk i svako dete u SAD mogli da žive u održivom, pravednom i mirnom svetu, i da bi svako dete, bez obzira na to da li odrasta u Bocvani, Boliviji ili Srbiji, Izraelu, Palestini, imalo tu istu mogućnost. Mi danas živimo u visoko integrisanom svetu, svetu velike međusobne povezanosti, i svi se moramo uključiti u njegovo stvaranje. To je cilj kome sam posle 1981. godine, posvetio svoj život.

U brojnim intervjuima koje ste dali nakon pojavljivanja knjige „Ispovest ekonomskog ubice“, tvrdite da su ljudi koji su radili kao ekonomske ubice stvorili prvu istinsku globalnu imperiju.
- Da, upravo tako. Prvu globalnu imperiju koja je stvorena bez primarnog angažovanja vojske. Radili smo na mnogo različitih načina. Najpre, kada bi bila identifikovana zemlja trećeg sveta koja je posedovala resurse koji su krucijalni, kao što je to nafta, nastupili bi sa ambicijom da se zemlja sa takvim resursima zaduži kod MMF-a i Svetske banke, sestrinske organizacije Fonda, pri čemu novac nikada ne bi zapravo odlazio toj zemlji nego velikim korporacijama, realizatorima infrastrukturnih projekata kakvi su elektrane, saobraćajnice, industrijska postrojenja. Novac kojim se zemlja zadužuje, po pravilu odlazi sa jedne strane nekolicini familija u toj zemlji (kojima donosi veliko bogatstvo) i ide korporacijama, a nikada ne donosi dobro većini ljudi koji tokom tog procesa osiromaše u tolikoj meri da više ne mogu ni da plaćaju troškove za struju, ili da kupuju benzin kako bi vozili kola autoputevima koji se od tog novca naprave. A, industrijski parkovi, industrijska postrojenja, ne zapošljavaju mnogo ljudi. U isto vreme zemlja se optereti dugovima koje ne može da vrati i to je naš trenutak, onaj na koji smo čekali i računali. Tada se mi vraćamo u tu zemlju i kažemo: „Pošto ne možete da vratite dugove, vi ćete po ceni koju mi odredimo (a to je veoma niska cena i nipošto ne odgovara tržišnoj), prodati našim kompanijama svoje izvore nafte, najprofitabilnija preduzeća, izvore vode i mineralnih bogatstava. I mi ćemo ih onda eksploatisati, bez obaveze da poštujemo bilo kakve zakone o zaštiti prirodne sredine. Mi ne dopuštamo da rad tih kompanija uslovljavate bilo kakvim ekološkim zakonskim ograničenjima. Ili: dozvolite nam da napravimo vojnu bazu na vašem tlu“.

Kako ste vi postali ekonomski ubica?
- Kada sam završio Poslovnu školu na Bostonskom univerzitetu, bio sam regrutovan od strane „National Security Agency“, agencije za nacionalnu bezbednost, najveće nacionalne agencije tog tipa i, rekao bih, najtajnovitije špijunske organizacije. Premda ljudi misle da je CIA veća, NSA je mnogo, mnogo veća ili je barem bila u vreme kada sam ja radio za ovu agenciju. I to je tajna organizacija, o kojoj nema podataka, oni su skriveni od javnosti u smislu da znamo izuzetno mnogo činjenica o organizaciji kakva je Centralna informaciona agencija ali, sa druge strane, saznanja o NSA počivaju na glasinama. Tvrdi se da NSA radi samo na kriptografiji: kodiranju i dekodiranju poruka, ali, u stvari, svi znamo da su u ovoj agenciji ljudi koji slušaju naše telefonske razgovore. To je podatak koji se pre nekoliko godina zvanično pojavio. Ali, bez obzira na te podatke, NSA ostaje veoma tajanstvena organizacija.

Prošao sam kroz ogroman niz testova, veoma obimnih testova, testova detektora laži, psiholoških testova, tokom poslednje godine koju sam proveo na koledžu. I pošteno je reći da su me identifikovali kao izuzetno dobar potencijal za „ekonomskog ubicu“. Oni su takođe identifikovali brojne slabosti u mom karakteru, koje su im omogućile da me relativno lako zavrbuju, da me uvuku u taj posao. Mislim da su te slabosti univerzalne, ili barem dominantne i da predstavljaju tri najopasnije droge naše kulture: novac, moć i seks. Retki su oni koji nemaju slabost prema barem jednoj od njih, a ja sam u to vreme imao prema sve tri.

Zatim sam se pridružio mirovnim snagama, za šta sam bio ohrabren od strane Agencije za nacionalnu bezbednost. Proveo sam tri godine u Ekvadoru živeći sa autohtonim narodima u Amazonu i Andima, sa ljudima koji su u to vreme počinjali da se bore sa naftnim kompanijama. U stvari, najveće ekološke zakonske tužbe u istoriji sveta podneli su ovi narodi u borbi protiv naftnih kompanija kakve su Teksako, Ševron.

Dok sam još bio u mirovnim jedinicama, bio sam doveden i regrutovan u američku privatnu korporaciju „Čas T. Mejn“ („Chas. T. Main“), konsultantsku firmu iz Bostona koja je imala oko 2.000 zaposlenih. Radi se o veoma slabo profilisanoj firmi koja je u stvari obavljala ogroman broj poslova, koje sam ja definisao kao poslove plaćenog ekonomskog ubice, i gde sam se uspeo na sam vrh – svojim ne malim zaslugama i talentom za taj posao uspeo sam da postanem vodeći ekonomista. Dakle, NSA me je regrutovala, intervjuisala i prepustila ovoj privatnoj korporaciji u čiji se rad više nije mešala, što predstavlja, bez sumnje, veoma pametan sistem u kojem se privatna kompanija pojavljuje na sceni kako bi korumpirala zvaničnike i visoke političare u nekoj zemlji. Ukoliko bi bilo šta krenulo nepovoljno, u smislu razotkrivanja ovih poslova, sva krivica bi pala na privatnu industriju, a ne na vladu SAD.

Uterivanje zemalja u ogromne dugove, u dužničko ropstvo, omogućavao je sistem koji funkcioniše po sledećoj šemi: najpre nastupaju ekonomske plaćene ubice; ukoliko mi ne uspemo da zavrbujemo šefove vlada ili predsednike država za naše ciljeve, na scenu stupaju oni koje nazivamo„šakali“: ljudi zaduženi za poslove svrgavanja vlada ili ljudi koji ubijaju lidere zemalja u koje želimo da prodremo sa ambicijom preuzimanja njihovih prirodnih resursa i bogatstava, preuzimanja privrede. Šakali takođe dolaze iz privatne industrije i nisu kadar CIA-e. Zahvaljujući filmovima i pričama, kada se govori o ovakvim stvarima, svi imamo sliku Džejmsa Bonda, tajnog vladinog agenta 007, unajmljenog od strane vlade sa dozvolom da ubija, ali, po mojim saznanjima i iz iskustva mogu reći da stvari ne stoje tako. Ove poslove obavljaju privatni konsultanti koji su obučeni da rade ovaj posao. Poznavao sam i još uvek poznajem mnoge ljude koji se bave tim poslom. Ali u nekim slučajevima ni „šakali“ nisu mogli da obave svoj deo posla. Takav je bio slučaj sa Sadamom Huseinom u Iraku. I, tek onda šaljemo vojsku. Vojska je, dakle, poslednje sredstvo.

Putovali ste takoreći svuda: u Afriku, Aziju, Evropu, Latinsku Ameriku i na Srednji Istok. Da li se posao ekonomskog ubice na svim ovim kontinentima, zemljama, gradovima odvijao po obrascu koji ste opisali?
- Da. Moj posao je svuda bio isti: da pokušam da preuzmem prirodne i ljudske resurse u tim zemljama za potrebe američkih korporacija i američke imperijalne politike. U tu svrhu mehanizmi zaduživanja kod MMF-a i Svetske Banke, bili su po pravilu primenjivani. I tek u nekoliko slučajeva nisam uspeo da ubedim lidere zemalja da resurse svoje zemlje stave na raspolaganje. U svojim knjigama govorio sam o tome kako nisam bio u stanju da korumpiram demokratski izabranog predsednika Ekvadora, Haima Roldosa (Jaime Roldos) i panamskog predsednika Omara Torihosa (Omar Efraín Torrijos). Njih nisam uspeo da ubedim da stave svoje zemlje u poziciju koju smo za njih predvideli. I Roldos i Torihos su bili ubijeni. CIA je podržala „šakale“ da to urade zato što se ova dva predsednika nisu mogla korumpirati, podmititi i uceniti na bilo koji način.

Recite nam nešto više o čoveku sa kojim ste uspostavili blizak odnos i postali prijatelj – Omaru Torihosu. Da li vas je njegovo ubistvo motivisalo da iznesete svoja iskustva ekonomskog ubice?
- Veoma se divim Omaru Torihosu, predsedniku Paname. Moj posao je bio da ga korumpiram. Da ga navedem da radi u skladu sa našim interesima: da promeni politički kurs koji je zastupao i da radi protivno izbornim obećanjima koja je dao narodu Paname. Ono što u takvim situacijama kažete jeste: „Vidite: ako igrate našu igru, ja ću se pobrinuti da vi i vaša porodica budete veoma, veoma bogati“. Ali Torihos se nije dao korumpirati. Rekao mi je: „Nije mi potreban vaš novac, Huanito“. Zvao me je Huanito i uvek smo razgovarali na španskom. „Nije mi potreban vaš novac: imam dobru kuću, dobra kola, dovoljno srebra.“ Onda sam mu ja nagovestio da ga kurs ispunjavanja predizbornih obećanja vodi putem kojim su išli Aljende u Čileu, Arbenz u Gvatemali i Lumumba u Kongu.

I on je posle toga završio rečenicu koju je bio započeo: „Da, Huanito, ja imam sve što mi je potrebno ali ja moram da uradim ono što je veoma potrebno mom narodu: moram da ih oslobodim. A da bi bili slobodni, Panamski kanal mora biti u njihovim rukama. Ono što je meni potrebno i što je potrebno zemljama Latinske Amerike jeste to da SAD odu i da prestanu da nas eksploatišu“.

Ja sam bio iznenađen takvim odgovorom. Sa jedne strane osetio sam divljenje prema takvom moralnom integritetu, prema njegovoj nekorumpiranosti, a sa druge, osetio sam se neprijatno kao profesionalac čiji je zadatak bio da ga ubedi da pristane. I najvažnije: znao sam da će mu tim nepristajanjem život biti u opasnosti – šakali će ga ili zbaciti sa vlasti ili ubiti. I, bio sam veoma ganut tom brigom za interese naroda. Moja uznemirenost zbog sudbine Omara Torihosa pokazala se sasvim opravdanom. Torihos je navodno poginuo u avionskoj nesreći dok se vozio svojim privatnim avionom. Bio sam šokiran i duboko uznemiren. Proveo sam mnogo vremena u razgovorima sa ovim čovekom kome sam se divio zbog njegove harizmatičnosti, hrabrosti i nacionalizma. On je zaista bio veoma nacionalno orijentisan u smislu da je želeo najbolje za svoj narod. I nisam ga mogao korumpirati. Sve sam pokušao. Baš sve metode koje sam znao i nijedna nije dala rezultate.

I predsednik Ekvadora, Roldos je stradao na isti način: u navodnoj avionskoj nesreći u svom privatnom avionu.
- Da, Roldos je ubijen u maju, 1981. godine. I kada je Roldos poginuo, Torihos je sakupio svoju porodicu i rekao im: „Ja sam, verovatno, sledeći, ali ja sam spreman da odem. Povratili smo kanal i moja misija je okončana.“ Bio je upravo potpisao ugovor sa Džimijem Karterom o vraćanju Panamskog kanala u ruke Panamijaca. U to vreme mi je govorio o snu koji ga je proganjao, o tome da se nalazi u avionu koji udara u planinu. I dva meseca posle onoga što se dogodilo Roldosu, isto se dogodilo Torihosu. Nažalost, Torihos je bio zamenjen Manuelom Noriegom, koji je bio sušta suprotnost – postao je simbol za korupciju i dekadenciju. Na kraju, 1989. godine, SAD su napale Panamu, posle čega je vlast bila vraćena pre – Torihoskoj oligarhiji – lutkama na koncu u režiji SAD, od vremena kada se Panama odvojila od Kolumbije, pa sve do Torihosovog perioda.

Ipak, slučajno sam postao veoma dobar prijatelj sa ćerkom Haima Roldosa, Martom, koja je sada istaknuti političar u Ekvadoru. Kada je njen otac ubijen, imala je 17 godina, a sada je u četrdesetim. Veoma je draga i kao ličnost i kao osoba, i mogu reći da je to jedno od onih prijateljstava u kojima zaista uživate i zbog kojih vam je veoma drago.

Kako ste odlučili da obelodanite svoja iskustva ekonomskog ubice?
- Kada sam 1981. godine, posle deset godina, prestao da se bavim poslom ekonomskog ubice, počeo sam da pišem o svojim iskustvima i pokušao sam da kontaktiram i sa drugim ekonomskim ubicama i šakalima, kako bih priključio i njihove životne priče. Zauzvrat sam počeo da dobijam pretnje anonimnim telefonskim pozivima. Ove pretnje najčešće su se odnosile na život moje ćerke koja je bila još uvek dete, tako da je njen život takođe bio ugrožen. A tada me je na večeru pozvao predsednik kompanije „Stone & Webster“, i na tom prvom sastanku, pomenuo je neke od knjiga koje sam napisao o domorocima i rekao – „To je lepo, to je u redu, nastavite da se bavite svojim neprofitnim radom. Mi to odobravamo, ali nikada nećete pisati o ovoj industriji, zar ne? Za uzvrat ćemo vam platiti pola miliona dolara“. Bio mi je ponuđen mito. Ja sam zapravo prihvatio mito od pola miliona dolara. To je ono što se naziva legalnim mitom, ali to je u stvari bio mito, i dat mi je pod uslovom da ne napišem knjigu. Pretnju sam primio veoma ozbiljno. Video sam šta „šakali“ mogu da urade. I većinu toga novca uložio sam da olakšam svoju savest: formirao sam neprofitne organizacije: „Pačamama“ („Pachamama Alliance“) i „Clean Mounatains“; knjigu nisam napisao. A onda se dogodio 11. septembar. Bio sam u Amazonu sa narodom Šuar (Shuar), kome sam pomagao u vezi sa jednim zajedničkim projektom. A kada sam se ubrzo vratio u Njujork, otišao sam na mesto događaja i dugo gledao u strašnu rupu, koja je još uvek tinjala; osećao se miris izgorelog mesa. Tada sam shvatio da moram da napišem knjigu; da više nema oklevanja, da moram da kažem šta sam sve radio kako bi američki narod shvatio zašto tako mnogo ljudi u svetu gaji bes, mržnju i gnev prema nama, zašto su čitavi narodi toliko besni i frustrirani. Znao sam da moram da preuzmem odgovornost za ono što se dogodilo 11. septembra, da moram da pokažem američkom narodu šta to SAD rade u svetu. Ali, ovoga puta nisam nikome rekao šta radim. Izolovao sam se od drugih, i tako, u prilično teškim uslovima uspeo da napišem knjigu. Na kraju je knjiga dospela u ruke veoma dobrog agenta u Njujorku koji ju je poslao izdavačima. I tada je moj rukopis postao najbolja sigurnosna polica, jer „šakali“ znaju da ako bi mi se bilo šta dogodilo, knjiga će se prodati u mnogo većem broju nego što je do sada prodata. A knjiga je prodata u više od milion primeraka, prevedena je na preko 30 jezika. Ukoliko bih ja bio ubijen, prodaja knjiga bi porasla najmanje dva puta, a to je ono što šakali najmanje žele.

To je vaš odgovor onima koji se posle stanja šoka izazvanog čitanjem vaše knjige, iznova i iznova pitaju kako to da ste preživeli objavljivanje?
- Upravo tako. Knjiga je najbolje osiguranje. Napišite sve što ćete reći i uraditi, predajte izdavačima i onda nastupite u javnosti. I stavite do znanja da će vaša smrt, ili vaše ubistvo samo povećati prodaju. Potrebno je i neke informacije držati u rezervi, i staviti do znanja da bi i one, posle nekakvog „nesrećnog“ slučaja u kojem bi vi stradali, bile dostupne javnosti. Da, to je moj metod i ja sam još uvek živ, što potvrđuje da ovaj metod deluje.

U svojoj narednoj knjizi „Tajna istorija američke imperije“ (2007) i „Hoodwinked“ (2009), iznosite iskustva drugih „ekonomskih ubica“ i „šakala“. Šta možete reći o ovoj knjizi i koja od tih iskustava smatrate najviše otkrivalačkim?
- Knjigom „Tajna istorija SAD“ želeo sam da povežem period u kojem sam ja radio kao „ekonomski ubica“, koji je trajao između 1971. i 1981. godine, sa današnjim. Ova knjiga povezuje i objašnjava događaje koji se trenutno odigravaju, a pokazuju pravo lice agresivne, koruptivne korporativne globalizacije koja je čitave zemlje i narode odvela u propast. Uspostavljena je tiranija koja je dovela svet do tačke u kojoj će se ili nešto promeniti, ili sve otići do đavola. U tom smislu neka dešavanja su veoma ohrabrujuća; na primer ona u Latinskoj Americi gde se odigrala zapanjujuća revolucija koja je postala simbol otpora i njegove mogućnosti. U svojoj knjizi „Hoodwinked“ objašnjavam zašto su se urušila svetska finansijska tržišta i šta nam je potrebno da uradimo da bi se stanje sredilo.

Važno je shvatiti uzroke zbog kojih je došlo do krize. U periodu od sedamdesetih godina prošlog veka naovamo, a naročito od osamdesetih, napravili smo mutanta: virusni oblik kapitalizma. To je posebna vrsta kapitalizma, razvijena naročito u vreme Regana i Miltona Fridmana koji su uveli razarajuću formulu kao ekonomsku teorijsko-praktičnu matricu: jedini cilj poslovanja je maksimizacija profita, i to bez obzira na socijalne i ekološke troškove, deregulacija poslovanja i ukidanje propisa, imperativ sveopšte privatizacije i pretvaranje država u puke priveske privatnog korporativnog biznisa. Radi se o mutantnom obliku kapitalizma, za koji mislim da je zaista pljačkaški oblik kapitalizma, jer je otvorena pandorina kutija iz koje su izašla svakovrsna zla i stvorena neodrživa, krajnje nestabilna, nepravedna situacija u vrlo opasnom svetu. Pljačkaški kapitalizam je stvorio krajnje nestabilnu, neodrživu, nepravednu situaciju i opasan svet. Pljačkaši baroni sa Vol strita, iz „Goldman Saksa“, „Sitigrup-a“. Ljudi poput Džeka Velča (Jack Welch) bivšeg izvršnog direktora „General Electrica“. Sistemska i institucionalna uvezanost omogućava da se događaji i dalje odvijaju u tom pravcu: budući da držim predavanja u poslovnim školama i MBA programu, poznato mi je da je Džek Velč tamo slavljen kao idol uspešnosti. I to nakon što je otpustio četvrtinu zaposlenih. Podržani medijsko-institucionalnom političkom i ekonomskom infrastrukturom, ovi pljačkaši baroni i dalje omogućavaju da se kancerogeni sistem širi. Ne radi se ni o kakvom ekonomskom sistemu, već o jednom pljačkaškom pohodu kojim se oduzimaju prava i prirodna dobra, prirodna sredina i resursi od ljudi i država širom sveta.

I u knjizi „Hoodwinked“ nastavio sam sa onim što sam započeo u „The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals, and the Truth about Global Corruption“ – traganjem za rešenjima koja mogu da preokrenu ovu situaciju. Ovo mora da prestane i preokret je neizbežan. SAD, multinacionalne korporacije, MMF i Svetska banka kreirale su ovaj monstruozan sistem. Nije ovde reč ni o kakvom modelu. Vi imate situaciju u kojoj 5% svetskog stanovništva koje živi u SAD poseduje više od 25% svetskih resursa, dok u isto vreme 60% svetske populacije živi na ivici opstanka, gladuje ili umire od gladi. To, ponavljam, nije model nego strašan poraz. I sada se taj i takav model natura Indiji, Srbiji, Africi, Latinskoj Americi gde je, usled toga, situacija postala neizdrživa. To mora da se promeni. „Hoodwinked“ i „Tajna istorija američke imperije“ govore o toj promeni. Ove knjige nastoje da inspirišu ljude na razumevanje činjeničnog stanja, a to je da ljudi u vašoj zemlji, da ljudi u mojoj zemlji, da svi ljudi na svetu treba da teže, i da zahtevaju mnogo bolji svet.

Kako da uopšte formiraju težnje i očekivanja u kontekstu sveopšte mediokretenizacije?
- Oni koji znaju kako čitati između redova treba da pomognu drugima da urade to isto. Vodeći svetski mediji – novine, časopisi, izdavačke kuće, televizije, radio stanice – jesu u vlasništvu velikih međunarodnih korporacija i ove korporacije se ne plaše da manipulišu informacijama koje pružaju. Korporatokratija – sprega političke moći i velikog biznisa – ne bi mogla da opstane bez tih manipulacija ni nekoliko meseci.

Pri delovanju treba imati punu svest da vlade nisu te koje imaju moć već da su to korporacije. Ni predsednik SAD nema mnogo vlasti. Velike korporacije kontrolišu medije i obezbeđuju mnogo novca za izborne kampanje.

Male zemlje poput Srbije, moraju da stanu na svoje noge. Moraju što više da zavise od same sebe i ne smeju da ulaze u velike dugove. Ukoliko je zemlja mnogo zadužena to pokazuje da zemlju vode korumpirani lideri i u tom slučaju odbijte da vraćate dugove kao što je to učinio Ekvador. Zadužene zemlje treba da odbiju da plaćaju dugove koji su im sistemski nametnuti i generisani. I trebalo bi se povezati sa drugima kako ne bi dozvolili da naša planeta bude mesto dobro samo za nekolicinu veoma bogatih, veoma moćnih ljudi, već dom za sva bića. Potrebno je umrežiti se i brinuti za planetu.

Da li ste upoznati sa procesom razbijanja Jugoslavije i potonjim dešavanjima u Srbiji? Da li imate informacije od „ekonomskih ubica“ i „šakala“ koji su bili na Balkanu?
- Znate, voleo bih da govorim samo o svojim iskustvima: mestima na kojima sam lično bio, a ja svakako nisam bio u vašem delu sveta niti imam neke informacije od ljudi koji su tamo bili lično angažovani. Svakako sam pratio događaje u medijima, ali ne bih da spekulišem, jer nisam akademski pisac već neko ko iznosi neposredne činjenice i dokaze.

Da li mislite da su dešavanja u istoriji SAD, kao što su ubistvo Džona Kenedija, Martina Lutera Kinga, Roberta Kenedija, rušenje Svetskog trgovačkog centra 11. septembra, povezana na unutrašnji način, da pokazuju da je to deo jedne iste matrice koja ne dozvoljava de se planovi i ciljevi moći, koja operiše iza scene, ugroze?
- Nijednog trenutka nisam verovao da nam je rečena istina o bilo kom od događaja koje ste spomenuli i o tome sam pisao nedavno u testovima u „Hafington postu“ („Huffington post“) i drugim. Kenedi se konfrontirao sa velikim korporacijama kakva je „US Steel“, takođe i sa CIA-om kada je odbio da podrži akciju u Zalivu svinja i invaziju na Kubu. Korporativna Amerika, CIA i Pentagon, postali su veoma veliki protivnici Džona Kenedija i zato se njegovo ubistvo moglo predvideti, a posle toga i ubistvo njegovog brata Roberta koji je bio upoznat sa svim tim događajima, a potom i Martina Lutera Kinga.

Izbegavate da govorite o postojanju međunarodne zavere i umesto toga govorite o ulozi korporatokratije. Da li mislite da možemo izbeći zamke koje nam postavlja korporatokratija?
- Cilj korporatokratije jeste maksimizacija profita bez obzira na konsekvence. Ta ideja da korporacije nisu nizašta odgovorne, osim za postizanje maksimalnog profita je bolesna, ali to je ideja koja vodi korporacije.

Mi, obični ljudi ipak imamo veliku moć, bilo da živimo u Srbiji, Americi ili Kongu. Imamo moć, ali moramo da naučimo kako da je upotrebimo. Mi u SAD moramo biti svesni da je tržište demokratsko, da velike korporacije imaju moć samo zato što mi kupujemo njihove proizvode. To je jedini razlog njihovog postojanja. Ako, na primer, odbijemo da kupimo Najk proizvode zato što ih proizvode robovi u Indoneziji, i pošaljemo pismo Najk korporaciji u kojem im kažemo da je to razlog zbog koga ne želimo više da kupujemo njihove proizvode, i to uradi veliki broj osvešćenih ljudi, ova korporacija će morati da promeni uslove poslovanja ili će ostati bez posla. Mi u Americi ustali smo svojevremeno protiv aparthejda u Južnoj Africi: bojkotovali smo kompanije koje su ga podržavale, i one su odustale od aparthejda. I ima mnogo, mnogo takvih primera. Zato se iskreno nadam da možemo stvari okrenuti, jer ova imperija, ova tajna imperija je i ekonomska imperija. Kao ekonomsku imperiju možemo je uvek poraziti, i to samo ukoliko smo svesni da kad god kupimo neki proizvod mi zapravo glasamo.

Rekli ste da svako ima priliku da se izdigne na viši nivo svesti ali kako, ako smo okupirani medijskom propagandom kakvu imamo danas.
- Pa pogledajte šta vi radite. Mislim da je veoma ohrabrujuće da prvi put u ljudskoj istoriji svi na planeti mogu da razgovaraju sa svakim, sa malim izuzecima. Čak i duboko u Amazonu i na visokim Himalajima ljudi koriste satelitske telefone i internet, tako da po prvi put mi zaista razgovaramo jedni sa drugima. Uprkos činjenici da su mejnstrim mediji u vlasništvu velikih korporacija i pod njihovom kontrolom, postoje mnogi alternativni mediji: internet, mobilni telefoni, svi ti radio-programi, magazini, blogovi. Imamo mnogo prilika da se izrazimo kako nikad ranije nismo mogli. Kada je otkrivena Gutenbergova štampa, iznenada jedan takav medij nije bio više samo u rukama katoličke crkve koja je do tada sve kontrolisala, jer su samo katolički sveštenici do tada mogli da pišu i kopiraju tekstove. Iznenada Gutenbergova presa je mnogima dala mogućnost da mogu da pišu i kopiraju tekstove. A pogledajte danas: internet, mobilne telefone, e-mejlove, blogove… Zato sam ja optimista.


Autor Biljana Đorović
Izvor Pečat, 23. 10. 2010.

DVADESET GODINA TAI CHI-a U RIJECI

borilački stav/ ratnika u bijelom/ i crni pojas


----

Poželi nešto večeras. Možda se čudo dosađuje...

-------

kod mene ne prestaje... danas imam nastup u filodrammatici u rijeci, a održava se prigodna proslava "20. godina tai chi-a u rijeci", recitiram haiku i senryu...

bit će ludooooooooo... u 18,00 sati



pa navrati draga/dragi i ti.

-------

gornji prikaz bio je moj poziv jučer odaslan internetom prijateljima u rijeci i šire...


uz moj recital haiku i senryu, izveo sam performans naslikati "OM" u jednom potezu i bilo je uspješno...meni se slika dopada i poklonio sam je namiku i klubu tai chi-a u rijeci.

poziv za sudjelovanje u proslavi upučen mi je od mog učitelja namika dizdarevića, a tako i njegova je ideja da narišem OM, što sam ja i prihvatio.

program i priredba bili su odlično organizirani i dvorana puna. više drugi put, čim dobijem izvještaj iz tiska.



--------------------------

Namik Dizdarević i Tai Chi

jedinstvena prilika da se pokrenete i učinite jedno korisno djelo svome zdravlju...


TAI CHI RIJEKA

http://www.taichirijeka.hr/

http://www.dinamik.hr/knjige.html



----------------



Karate Klub "Delta", "Tai Chi Klub-Rijeka" i Namik Dizdarević


dragi prijatelji,

ukoliko osjećate da vam kosti po malo škripe, niste više gipki kao prije, višak sala, osjećate se zapušteno a protok energije više nije kao prije, više ste neaktivni i vitalnost vam je opala... malo čudno se osjećate i sve koze nisu vam na broju, u glavi buba ko u priči, riječ je da se pod hitno mijenjate i poduzmete određene korake u interesu vašeg zdravlja...


ha-ha, ho-ho, ha, ha, ha.... malčice sam se šalio.

sada davne 1991. i 1992. trenirao sam tai chi kod namika, međutim zapustio sam ga kroz par godina a tako i sebe potjerao ča, ja sam se posvađao sa sobom i krenuo putem koji više nije bio moj i ispravan... osjećam potrebu i krajnje je vrijeme da se uozbiljim i vratim na prijašnji stvarni, jedino mogući i ispravni put... upravo to i činim...

moja vam je preporuka da preventivno djelujete, a tai chi liječi kako navode stručnjaci i stotinjak bolesti...odlučio sam krenuti na treninge tai chi-a kod našeg prijatelja namika dizdarevića.

treninzi su utorkom i četvrtkom od 18 -19 sati. to svakako i nešto košta, pogledaj na web-stranici... tko voli i želi samnom biti u društvu i trenirati, neka se pokrene, u grupi je mnogo lakše vježbati...

bitno je učiniti prvi korak, onda ide sve lako.


---------------------------------

HAIKU:



borilački stav
ratnika u bijelom
i crni pojas

-------

jutro uz more
i zagledan u sunce -
pokret tigra

-------

Učiteljev Tai chi
bezvremeno teče iz
pokreta ruku.

-------

Sablja u ruci
huk, uz zamah tijela -
okret nogu.

-------

Ždralov ples
majstora u bijelom
uz zen glazbu.

-------

satori i
sjaj iskre u očima -
udar pjesnice

-------

cvrkut ptičica
i lepršanje krilima -
zenom opijeni

-------

mačji stav
i lagano kretanje
lijepe žene

-------

valovito more
i pjeskovita plaža -
vježbam tai chi

-------

na seminaru
lotosova cvijeta -
poljubih parket

-------

SENRYU:

-------

ispod borova
u debeloj hladovini
tražim spas

------

sunce što prži,
naporan trening i
jaja do poda

------

uspaljen tai chi
uz dugokosu damu
i duge noge

------

među prstima
kameni oblutak i
golicanje

------

obala mora i
trening s učiteljem
bez cigarete

------

prst u vodi
oplahuje kontinente -
slankast okus

------

bez gačica
guza u trenerci
krije čari

------

učiteljica sa
dlakavim nogama -
oči do poda

------

rupa viri i
poderana trenerka -
dlakava jaja

------

duži iskorak
i grah od ručka -
čini svoje

-----



u rijeci, 23.11.2010. borivoj bukva

što nam rade i što se nama sprema...




ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA


Utorak, 19 Listopad 2010 23:08
Joseph E. Stiglitz, autor ovog teksta, je visokopozicionirani njujorški bankar, najcitiraniji ekonomist na svijetu. (Svaka sličnost i usporedba s hrvatskim političarima u ovom tekstu je namjerna. Ovo jest priča o Republici Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti.)
Joseph E. Stiglitz
Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je "progovoriti" o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje "pomažu". Članak je izvorno objavljen u "The Observeru", 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis"Svjetlost")
Original možete pozvati na Googlu: Joseph Stiglitz Observer, četvrti red: IMF's four steps to damnation.
ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA
Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak.
Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.
PRVI KORAK - PRIVATIZACIJA
Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. "Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara" - kaže profesor Stiglitz.
DRUGI KORAK - LIBERALIZACIJA
Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na "zakonit" način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat podimenom "krug vručeg novca". Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu "presušiti" za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. "Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv" - kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.
TREĆI KORAK - TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA
Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak - tako zvano "tržišno određivanje cijena". To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.
ČETVRTI KORAK - MMF-ov PROSVJED
Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena "na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi.
Programirano pojačava "vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.
U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.
Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:
1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodiapsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.
2. Da nisu uspješni!
Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? "Da"- kaže profesor Stiglitz: "Bocvana!" Njihov trik? "Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home!
Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar to isto nebi mogla i Hrvatska prije nego bude kasno?
Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Hrvatsku, zapamtite ih i sjetite se na izborima: to su neprijatelji Hrvatske i Vaši osobni neprijatelji. njihove maske nisu bitne.

TAKO TO HRVAT RADI


Imam plaću od 6.000 kn neto. Imam 7 revolving kartica od AMEX-a, ECMC, DINERS, VISA kod više banaka. Na svakoj imam oko 6.000 kn minusa ili duga. Kako? Pa jebiga ljudi treba se živjet. Nisam imao televizor pa sam si kupio plazmu od 112 cm na 65 rata. Svega 117 kn mjesečno do 2016. Jebi ga, kaže susjed, kaj će ti plazma kad nemaš Blue Ray player pa sam si i njega uzeo na 64 rate što je svega 56 kn mjesečno.

Tu je i komp na 36 rata mjesečno, pa i kuhinja s tehnikom, auto mi je na 7 godina, a rata kredita stana je 2.000 kn i molim boga da ne dignu kamatu, jer ne znam kako ću onda plaćat. Ostalo je još nešto zemlje na moru za prodat dok je ostatak prodan davno prije. Kćer se je ženila, pa sam joj platio svadbu za 400 ljudi, neka svi vide da se ima para. Danas je eto rastavljena nakon svega 3 godine braka, jer je na vrijeme prepoznala idiota pa se je sa malom kćerkom vratila doma, gdje sad spava u istoj sobi i s bratom. Brat je 9 ispita do kraja. Studira već 12 godina pa ga još uzdržavam. Žena isto radi, al prima neredovitu plaću, jer joj plaća ovisi o poslu što napravi. Prodaje Zepter suđe i police osiguranja, tak da ni tu nije bajno. izgleda da će mi se kćer zaposlit kao čistačica. I trebala bi, jer treba plaćat ratu kredita za au to koji su uzeli nakon vjenčanja. Dio su platili u kešu od poklona, a dio na kredit. Još joj je ostalo svega 56 rata od 2.000 kn, a tu je i redoviti servis i kasko i osiguranje i to sve košta. Ah da, zbog sigurnosti su uzeli Volva c90 od 275.000 kuna, što podržavam, sigurnost je najvažnija. Uh, kada se sjetim još i režija koje moram platit, a nagomilale su se u posljednje vrijeme, znate, teško se živi pa se nema novaca za još i to.

Vidite, morate i mene shvatit da balansiram najbolje što mogu sa 6.000 kn, a kako bi izgledao u društvu da nemam iPhone, svi bi mislili da propadam. Uzeo sam ga za jednu kunu, jer ionako plaćam za sve nas oko 600 kn mjesečno mobitele, da se čujemo. Ugovor je na 60 mjeseci pa kad izračunaš, nije puno 120 kn mjesečne pretplate za takvu stvarčicu. Svi su mi zavidni kako mi dobro ide. Ako mi stigne ovrha zbog Iskona i onog njegovog glupog interneta iz 2004., morat ću prodat i taj posljednji komad zemlje uz more, al jebi ga, kad se mora, se mora. Sigurno su napravili čitavo apartmansko naselje od one silne zemlje prvi red uz more na Hvaru.

Al vidite što mi se je jučer dogodilo, kako bog voli hrabre i pametne da NE KAŽEM USPJEŠNE. Na putu do posla naišao sam na oglas na tramvajskoj stanici, gdje neka štedna zadruga nudi kredite i to ljudi moji BEZ OPTEREĆENJA NA PLAĆU. SAMO DOĐEŠ TAMO I POTPIŠEŠ. Baš bio jučer, potpisao neke papire i oni mi dali 750.000 kuna. Malo se je oteglo, jer sam eto morao skupiti neke blanko čekove, ZK izvatke od stana i zemlje, te od punčeve kuće i zemlje i to tamo njima predat. Eto, to sam vam ja, USPJEŠAN U SVEMU ČEGA SE PRIMIM. Kredit je samo na 78 godina i svega 1.000 kuna mjesečno uz neku kamaticu. Odmah sam otpeljao cijelu obitelj na večeru. Dok sam čekao da se skupe, uplati sam nam ljetovanje u Tunisu. Cijena je bila sitnica, last minute aranžman, pa sam poduplao sa 7 na 14 dana. Nisam odolio.

Uzeo sam si sinu isto tako iPhone, da ga ekipa ne zajebava kakvu sirotinju od telefona ima. Jebi ga ljudi, onda je koštao 5.000 kuna, a danas je Blackberry ništa.

Nešto si razmišljam da promijenim auto, ovaj mi je nekako slab i loše vuče. Zapeo mi je Golf VI za oko. Nije puno, kojih 200.000 kuna sa full opremom. Žena je presretna kad sam joj to javio. Kaj bu joj rekle frendice, bu im poispadali gebisi od ljubomore. Mogao bih ju otpeljat, da si kupi i neke nove krpice, uvijek me je davila za Cavalia. Bum joj to priuštio, ima se novaca.

A mogel bi si i malo stan zrihtati. Onaj namještaj još nismo otplatili, al mi nekak na prvu i nije bil nekaj. Više volim kožnu garnituru od prave kože, a ne ovo sranje što imamo doma. Sutra bum sve zrihtal van i kupil novu. Zapela mi je Natuzzieva garnitura za 70.000 kn s pravom kožom. Računam, da bi trebalo preuredit i kupaonu. Baš sam si uvijek želio masažnu kadu s jacuzziem. Ova je baš herclih, košta samo 45.000 sa popustom od 20% na gotovinu.

A mogel bi se i ja zrihtat, anzug dva iz Armania, koji sat i cipelice, nebu se primijetilo. Da vam nekaj velim, uvek sam si želil imat gliser. Bum si pogledal novine, jel ima kaj rabljenog za kupit. Sigurno u ovo vreme krize ima onih luzera kaj si to ne mogu više priušti pa moraju prodavat. Sam si nekaj mislil, ak si zemem neku makinu trebalo bu to i vuč. Možda je bolji izbor passat od golfa. Pa je samo 97.000 kn skuplji, možda uspijem nažicat neki popust.

EJ LJUDI, PA KAJ NISAM SPOSOBAN!!!

Jebo te, baš imam talenta, možda bi se mogel kandidirat za premijera, da jednom ovu napaćenu zemlju izvučem iz govana u koje tone. Ak ja nisam sposoban, ne znam ko je?!?

EJ LJUDI, PA MENI SU DALI LJUDI 750.000 kn KREDITA. PA VIDE LJUDI KAK SAM SPOSOBAN, PA KAJ TO NE VIDITE I VI!?!?!

Antuntun

A evo i malo zanimljivosti! Ako niste znali - Antun Tun je stvarno postojao !!! Antun Tun bio je stvarna osoba, a Grigor Vitez mu je pjesmu posvetio iz osvete!

Grigor Vitez


KAKO ŽIVI ANTUNTUN

U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um. On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi. Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem. Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša. Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase. Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce. Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.

A evo i malo zanimljivosti! Ako niste znali - Antun Tun je stvarno postojao !!!

Antun Tun bio je stvarna osoba, a Grigor Vitez mu je pjesmu posvetio iz osvete!

ANTUN Tun bio je stvarna osoba, i da nije bilo sukoba između njega i Grigora Viteza, ime tog vrijednog poljoprivrednika vjerojatno se ne bi dugo zadržalo u kolektivnom sjećanju hrvatskog stanovništva.

Tako barem tvrde Tunovi rođaci iz Donje Kovačice kod Bjelovara.

Naime, Josip Švub, čija je žena nećakinja Antuna Tuna, tvrdi kako je Vitez, prikupljavši "obaveze" (žito iz seljačkih zaliha) u ime Komunističke partije nakon Drugog svjetskog rata, zakucao na vrata Tunova imanja, a Antun Tun navodno ga je toliko izvrijeđao da mu se Vitez odlučio osvetiti za sva vremena. Ujak moje supruge toliko je izvrijeđao Grigora Viteza da mu je Vitez doslovce rekao kako će o njemu napisati knjigu po kojoj će ga pamtiti generacije i generacije - tvrdi Švub. Vitez je svoju "pakosnu" namjeru ostvario vrlo uspješno, a Antun Tun i njegov neobičan um završili su u školskoj lektiri.

Činjenica je da Antun Tun postojao. Rođen je 1908. godine u Donjoj Kovačici, gdje se uspješno bavio poljoprivrednom, odnosno stočarstvom, a zahvaljujući mukotrpnom i napornom radu postao je jedan od imućnijih seljaka. Imao je veliko seosko imanje s tri gospodarske zgrade, 15 rali poljoprivrednog zemljišta i omanji ribnjak, a Švub za njega tvrdi kako nije bio ništa neobičniji od ostatka sela. - Jedino što je bilo neobično kod njega je to što je volio hodati bos, imao je bradu i volio je spavati pod pčelinjakom. Nije sadio jaja u vrtu, nije grabio mrak loncem... Bio je potpuno normalan i vrijedan čovjek koji je radio od jutra do mraka - govori Švub.

Antunu Tunu, dodaje, Vitezova pjesma uopće se nije svidjela. - Naravno da je Antun čuo za tu pjesmu, jer su ga djeca stalno zezala. Prolazili su mu pored kuće i recitirali je, jer su znali da će on na to burno reagirati jer je bio prijeke naravi - objašnjava Švub.

Vitezova kći: To nije točno

Olga Vitez-Babić, kći Grigora Viteza, tvrdi kako pokojni Antun Tun nema ama baš nikakve veze s Antuntunom iz pjesme njezina oca. - Ta je pjesma napisana u duhu narodnih šala. Moj otac kazao je kako se sjeća da se po njegovu selu pričalo da ljudi koji nemaju prozora navečer iznose mrak u loncima i tome slično.

Sâmo ime Antuntun temeljeno je na jednom njegovom školskom kolegi koji je bio neobičan, a zvao se Antun. Ime Antun njima je kao djeci bilo preozbiljno pa su ga nazvali Antuntun - kazala je Vitez-Babić

U BORBI ZA OPSTANAK


Uništavanjem okoliša, ubrzanom i prekomjernom sjećom šuma, krčenjem malih gajeva te širenjem stambenih zona, drastično su smanjene zelene površine i parkovi te su nestala stoljetna stabla... Tako i zaštita više stoljetnog hrasta u mjestu Sv. Petar na otoku Cresu, nakon nevremena i udara groma, bila je samo moja malenkosna simbolika, kako bi se trebalo pristupati u zaštiti svih stabala diljem Hrvatske...

Također i potpisivanje peticije za spas parka u Trnju, na mjestu gdje su posjećena stabla radi dizanja jedne crkve, nisu urodila plodom... Stabla posjećena, crkva se gradi...Sijeća šuma diljem Hrvatske i prodaja kao industrijsku sirovinu uz malenkosnu cijenu, jest rasprodaja prirodnih dobara sa nesagledivim posljedicama. U našoj Rijeci beton, asfalt i kamenozidi poprimaju sve veće razmjere i šire se nesagledivom brzinom...

Zajedno s njima, sijećom stabala i ostalog raslinja, nestala su i prirodna staništa mnogih životinja. Posebno su ugrožene ptice, a pojedine vrste brojčano svedene su na granicu istrebljenja...

Nesaglediva je šteta i grijeh da čovjek, biblijski gospodar prirode, osim trke za profitom i neutaživom željom za što višim životnim standardom, ne primjećuje prekrasnu prirodu.
Samo iz prirode sa njenog izvora, je moć, odakle treba crpiti snagu duha i tijela te u njoj uživati i postati sastavni dio nje. Mnogi ne osjećaju ugodan miris raskošnog cvijeća, ne čuju opuštajuću glazbu sa krošnja drveća u našim vrtovima. Oni ne čuju šum ili plač ogoljelih grana sad u poznu jesen, rominjanje kiše u sumrak dana i maglom obavijen okoliš, dok se spuštam u niže predjele gdje stanujem...

Ovih dana sadim ružmarin u vrtu ispred zgrade, lavandu, kadulju, ruže i druge sadnice... Uživam u raslinju koje se budi s proljeća, ljeti, i s jeseni u bogatstvu boja i mirisa cvijeća...

Brzopleto najčešće identificiraju ptice tako da jedne proglase korisnima, a druge nekorisnima i opasnima. Od opasnijih su one što noću lete i neobično se glasaju - sove. Praznovjerni vjeruju da glasanje sova, ćukova i ostalih noćnih ptica oko naših kuća nagovještava nesreću pa čak i smrt. Stoga ih tjeraju što dalje od svojih domova, a često i usmrćuju. Upravo je preletjela iznad moje glave i nestala u šumarku u udolini Pletenca, gdje se spuštam od Turkova prema zgradi gdje stanujem...

Čitam ovih dana pustili su pasiće i mačke iz azila za životinje jer ih nema tko hraniti niti
čuvati, a vlasnici se neodgovorno ponašaju... Ne postoji ta mogučnost da bih ja svoju kujicu
šestomjesečnu mješanku maltezerice i pinča malenu Lili, izgurao kroz vrata u mrklu mrzlu
noć, ili pustio daleko uz cestu, u nekom parku, u planini, ili bacio u Rječinu, ta mogučnost
kod mene ne postoji... Međutim neki to učestalo čine i tome nema kraja, pitam se samo
kako se ti odnose prema ljudima i bližoj okolini...

Najveća Tajna jest živjeti u skladu sa okolišem i učiti od prirode, postati Jedno sa njom. Uživati u prirodi, pomagati po svuda gdje osjetite da nešto ne štima ili ide u krivom smjeru, upučivati druge na pravdu i red, poštovati ju kako sebe tako i nju... Veličanstvenu i mističnu, tajnovitu u čaroliji nastaloj, vilinsku prirodu... To ste onda i vi jer pripadate njoj i nerazdvojivi ste dio nje... Više vama ništa nije potrebno...



U Rijeci, 19.11.2010. godine Borivoj Bukva

ISTRA ALTERA MAGICA


Najtajanstveniji kraj, vilinska zemlja, pupak Europe – Istra je terra magica otkada znaju za nju, škrinja u kojoj se čuvaju tajne, čarobnica dobrote i mističnosti. Tko ju dokuči, zauvijek joj ostaje vjeran. Jedan djelić njene misterije odlučili smo donijeti i Vama – na, drugom po redu, velikom sajmu alternative i zdravog življenja „Istra Altera Magica“, koji će se održati 20. i 21. studenoga 2010. godine u Domu obrtnika, Partizanska 5a, u Poreču.




„ISTRA ALTERA MAGICA“
2. sajam alternative i zdravog življenja
Poreč, 20.-21. 11. 2010., Dom obrtnika


Najtajanstveniji kraj, vilinska zemlja, pupak Europe – Istra je terra magica otkada znaju za nju, škrinja u kojoj se čuvaju tajne, čarobnica dobrote i mističnosti. Tko ju dokuči, zauvijek joj ostaje vjeran. Jedan djelić njene misterije odlučili smo donijeti i Vama – na, drugom po redu, velikom sajmu alternative i zdravog življenja „Istra Altera Magica“, koji će se održati 20. i 21. studenoga 2010. godine u Domu obrtnika, Partizanska 5a, u Poreču.
Pripremili smo za Vas zanimljiv dvodnevni program predavanja, radionica, izložbi, te raznoliku ponudu proizvoda i usluga na izlagačkim mjestima, sve s ciljem promoviranja zdravog života, duha i tijela. Maštovita ponuda obuhvaća predstavljanje raznih alternativnih učenja s područja rubnih znanosti, savjetovališta, alternativnih knjiga, zdrave prehrane, ljekovitih čajeva, feng shui-ja, gongova, prirodnih ekoloških proizvoda, kompjutorske dijagnostike, ayurvede, meditacije, yoge, astrologije, nakita, kristala, tarota, indijskih i kineskih ukrasa, fotografiranja aure, te još mnoštvo toga unutar moderne dvorane, predavaonice i svjetlog atrija Doma obrtnika u Poreču.
Putem predavanja i radionica približit ćemo Vam razne tehnike i pomagala za bolji život, znanje podijeliti s Vama, te Vas odvesti na putovanje mističnom Istrom, kroz predavanja Davora Šišovića, Igora Drandića i Borivoja Bukve. Sam sajam promovira regionalnu raznolikost alternativnih učenja, te smo sigurni da ćete se pronaći među izlagačima Istre i Kvarnera, te se oduševiti skrivenim zakutcima magične Istre.


Obogatite svojim posjetom ovaj događaj i budite dijelom istarske čarolije!

www.istraalteramagica.com

U Opatiji, u hotelu Admiral, 20. i 21. studenog će se održati Sajam ezoterije. Posjetitelje očekuje zanimljiv vikend u kojemu će kroz mnogobrojna stručna predavanja produbiti znanje o duhovnim tehnikama, učiniti nešto za svoje zdravlje kroz besplatne iscjeljujuće tretmane ili čišćenje aure, moći kupiti knjigu, kristale, anđele...., dobiti savjet kako da urede svoj dom ili poslovni prostor po feng shui metodi, zaviriti u budućnost kroz karte, astrologiju ili čitanje dlana i još puno, puno toga...

Radno vrijeme sajma je u subotu, 20. listopada, od 11 do 20 sati, a u nedjelju, 21. listopada, od 11 do 19 sati.

Cijena ulaznice je 15 kn, a djeca do 14 godina imaju besplatan ulaz. Osim toga, u subotu, 20. studenoga, od 11h do 12h ulaz je slobodan! U ovom terminu posjetitelji dobijaju besplatne ulaznice s kojima mogu ostati cijeli dan na sajmu, obilaziti sve štandove i prisustvovati svim predavanjima. U 12h počinje prodaja ulaznica i svaka 100-ta ulaznica dobija nagradu - knjigu, kristal, iscjeljujući tretman, gledanje u karte, kineske novčiće za bogatstvo i još puno toga...

Posebnu atrakciju sajma čini promocija dvije knjige:
- u subotu, 20.11. u 17h Marina Juranić (BioLogos d.o.o. Zagreb) predstavlja knjigu "ALCHERINGA" autorice Valerie Barrow
- u nedjelju, 21.11. u 16h Marin Vayu G predstavlja svoju knjigu "PLES VJETRA"

Knjiga "PLES VJETRA" govori o putovanju Azijom, o jogi, o vjetru i ostalim elementima. Priča počinje u Istri, kada Ivan odluči otići na svoj prvo daleko putovanje u potrazi za mudrošću i vjertovima i tom prilikom upoznaje različite ljude, od kojih jedan čovjek postaje njegov učitelj. Od Indijskih Himalaja do Indonezijskih otoka, Ivan prolazi kroz velike životne preokrete, zaljubljuje se, upoznaje zakone svemira... A njegov učitelj nije običan učitelj. Priča je inspirirana autorovim iskustvima, te na vrlo jednostavan način objašnjava različite poglede na svijet.

Predavanje "Teorija 5 elemanta, korijeni znanja i mudrosti" se sastoji od prikupljenih podataka iz svih područja alternativne znanosti gdje su pet elemenata izuzetno bitni i koji predstavljaju cijelu indijsku i kinesku tradiciju, tako da će nam autor približiti to područje objašnjavanjem činjenica i razotkrivanjem korijena tih znanja.

ALCHERINGA – Kada su stvoreni prvi preci

Događaje iz knjige Alcheringa je u stanju inducirane regresije ispričala jedna grupa ljudi iz Australije koji se međusobno nisu poznavali, ali su se u jednom trenutku našli da bi podijelili isti događaj i bolno iskustvo vezano uz taj događaj. Od komadića njihovih sjećanja je, poput mozaika, složena priča ispričana u ovoj knjizi.

To je priča o 50.000 ljudi sa zvijezda koji su prije 900.000 godina poletjeli na brodu Rexagena s osme zvijezde iz skupina Plejada u božanskoj misiji s namjerom da planet Mu – a to je naša Zemlja – preuzmu od Gmazolikih.

Priča počinje u trenutku kada je svemirskoj hijerarhiji svjetla i ljubavi dozlogrdilo ponašanje Gmazolikih i kad su odlučili maknuti ih s lica Zemlje, jer od samog stvaranja nije bilo predviđeno da Zemlja bude njihov planet.

Svemirski brod Rexagena s ljudima sa zvijezda dolazi na Zemlju, no umjesto da se, kako je bilo dogovoreno, spuste u vode kraj Australije, Gmazoliki su iz sačekali, napali i uništili im matični brod. Samo je 90 ljudi sa zvijezda uspjelo preživjeti.

Velikom požrtvovnošću i ljubavlju preživjeli su uspjeli uz pomoć genetskog inženjeringa od svojih gena i gena uspravnog majmuna, stvoriti na planetu Zemlji LJUDSKU RASU ZEMLJANA.

Na Sajmu će biti organizirane besplatne radionice na kojima će svi zainteresirani posjetitelji imati mogućnost da prošire svoja znanja i nauče nešto novo:
- Radiestezija za početnike, Borivoj Bukva (subota, 20.11. u 18h, sala 4)- Demonstracija kako se radi kristaloterapija, Nera Brlek Rapp (nedjelja, 21.11. u 17h, sala 6)
*** za besplatnu radionicu radiestezije za početnike, potrebno je donijeti radiestezijski pribor (visak, papir, ravnalo...), a visak se može nabaviti i na nekome od štandova.Besplatne terapije:
na kojima će posjetitelji moći osjetiti terapeutsko i iscjeljujuće djelovanje ukoliko dođu na:
- Šamansko čišćenje aure kod Zorana Tepurića (subota, 20.11. u 16h, sala 5)
- Iscjeljujući tretman kod Mladena Vanjka (nedjelja, 21.11. u 12h, sala 4)

Još jedna izuzetna ponuda na sajmu!
Nedjelja, 21.11. - u posjeti će biti magistrica medicinske biokemije i nutricionistica firme CaliVita, koja će putem Darkfield mikroskopske analize vršiti nutritivnu analizu i davati savjete o prehrani.

Ovom metodom se procjenjuju prehrambene navike i kvaliteta prehrane, stanje imunološkog sustava, narušenost ravnoteže u organizmu, opterećenost organizma toksinima i još puno toga. Pristup svakoj osobi je individualan, pa je zato dogovoren poseban prostor na sajmu koji zadovoljava sve potrebne kriterije kako bi se ova analiza obavila na što kvalitetniji način.

Da bi svatko dobio kvalitetnu analizu, obavezno je naručivanje, tako da svatko ima termin za sebe (oko 1/2h), a nakon obrade stanja organizma, svatko će dobiti savjete na 30-tak stranica s uputama i savjetima kako da poboljša kvalitetu prehrane i na taj način učini nešto za svoje zdravlje. Iako je cijena ovog stručnog pregleda 300,00kn, na sajmu će se ova analiza raditi s posebnim sajamskim popustom, po cijeni od 250,00kn.

Napomene:
Nekoliko sati (4 – 5h) prije pregleda ne jesti niti piti kavu, piti dosta obične vode! Narudžbe su obavezne! Rezervirajte svoj termin na broj 091/336-06-99 ili putem web stranice www.svijetezoterije.net!

Plaćeni oglas.

R-1.hr
(foto:svijetezoterije.net)

Subjekt: bit je u putu, a ne u cilju


Prolazeći put prema odabranom cilju otvorimo oči, ali otvorimo i naš unutarnji svijet emocija, srce, dušu, kako bi ne samo gledali nego i vidjeli ono što gledaju naše oči. Na taj način ćemo živjeti puninu života u svakom prijeđenom koraku, a na cilj ćemo donijeti puno srce.
U protivnom, slika u našim očima će biti bezbojna, živjeti vrlo kratko i nestati ne ostavljajući ama baš nikakav trag, osim praznine u našoj duši.

Evo jednostavan primjer: recimo da nam je cilj vrh lijepog zelenog brežuljka sa kojeg puca prekrasan pogled na okolinu. Ne otvorimo li i oči i dušu, dok se uspinjemo, promaknut će nam ljepota koju priroda pred nas prostire šakimice; raznobojno divlje cvijeće u nekoj vrtači, pa ono što viri iz drače ili skrito ispod kamena, a kamen pak opleten bršljanom, pa mlado stablo koje se bori izrasti iznad gustiša i dohvatiti sunce (dođe ti da mu pomogneš, da što prije izraste)……. Ako smo još k tome koncentrirani samo na sebe, na naše ubrzano disanje, lupanje srca, umjesto da čujemo mir, šareni ptičji pjev, huk vjetra u krošnjama bora ili hrasta, šuštanje lišća pod nogama, čut ćemo samo naše misli koje će postati gotovo glasne kad ću se više popeti,.. ima li ovaj put uopće smisla,.. vrijedi li ova muka onoga što ću naći na vrhu.., na vrh ćemo stići umorni i prazni, naše razočaranje će biti puno veće od našeg očekivanja, a sve što tamo nađemo će izgledati mizerno u odnosu na uloženi trud.

Koliki su samo razočarani u Božićno jutro jer su se nadali da će im tog jutra nestati sva praznina nastala iz dana u dan kroz cijelu godinu.
Dragi ljudi, bit je u putu, a ne u cilju, možemo čak reći, cilj je u putu, a ne u cilju.
Suština dobrog življenja je uživati u putu. Težite ostvarenju svojih životnih ciljeva u smislu što boljeg standarda, ali gledajte i vidite sve oko sebe, ne štedeći ljubav koju dajete i budite zahvalni za svaku i najmanju dobrotu.
Zahvalnost će vas duhovno obogatiti toliko da vam neće biti stran osjećaj uživanja u onome materijalnom što ste stekli, a to ste zaista i zaslužili.
Toliko ima bogatih a nesretnih ljudi da je skoro postalo pravilo razmišljati da bogatstvo donosi nesretan život.
To nije istina! Čovjek je rođen da bude bogat na sve načine, a oni materijalno bogati a nesretni su obično duhovno prazni. Jurili su prema svom cilju ne vidjevši nikog i ništa oko sebe, pa su na cilj donijeli prazno srce. I naravno da ne mogu uživati u svom materijalnom blagostanju dok se ne popune unutarnje praznine. Bogu hvala da imamo uvijek i nanovo priliku za popravni. Svaki dan, svaki tren, mi biramo!
Izaberimo danas jedan čudesni lijep i na sve načine bogat dan!
Ana



------------------------

From: Ana Karlovic [mailto:ana.karlovic2@du.t-com.hr]
Sent: Wednesday, November 17, 2010 6:29 AM
To: undisclosed-recipients:
Subject: bit je u putu, a ne u cilju

--------------

hvala ti ana. pročitaj si moj tekst: CILJ JE PUT SAM

lp, boro

--- On Mon, 11/15/10, EIA wrote:


From: EIA
Subject: vrijeme pozitivnih promjena
To: "EIA"
Date: Monday, November 15, 2010, 9:29 PM


Dragi prijatelji,

Želim vam puno mira i harmonije u svemu.



Zabavno je činiti dobro …i zato….

Eko-art centar Eia djeluje:



Svake srijede MEDITACIJA ZA MIR I HARMONIJU, od 18.-20.sati

20.11. u 19. sati –predavanje BITI JEDNO S PRIRODOM, Poreč- Istra Alter Magica

21.11. od 12. sati -…..radionica ŠKOLA SREČE, (i proslava punog mjeseca)



Info i prijave: Igor Drandić : 098 9160650, www.eia.hr

Fotografije na:

http://www.facebook.com/profile.php?id=1118236627#!/album.php?aid=2086370&id=1118236627



Hvala svima na svemu i

Uživajte svaki trenutak

Od srca

Igor (Raman)

OBAVIJEST


Štovani

sa osobitim veseljem i radošću predstavljamo Vam web stranice događanja koje će se održati pod nazivom

1. FESTIVAL ALTERNATIVE 11 i 12 prosinca 2010 Zagreb - Hotel International

i za kasnija događanja pod istim nazivom i u drugim mjestima u Republici Hrvatskoj

www.festivalalternative.org

veselimo se i Vašem dolasku

sa štovanjem

--
Za organizatora
tajnik udruge Plava Ptica
Slavko Štefanić
Telefax: 01/7773547
Mobil 1: 098/620252
Mobil 2: 091/9100602
e-mail: festival.alternative@gmail.com

za više informacija pogledajte:
URL: http://www.festivalalternative.org

OPIJEN UVIJEK TREBA BITI


Za sve one zanesenjake i pjesnike, slikare, muzičare, umjetnike s dobrostivom dušom, koji nisu otišli nekamo bestraga i zabludjeli ka stranputicama svjetovnog života, uštavljenih s kravatom za vratom i torbicom punom novca, i tako nakinđureni lunjaju od kafića do kafića...
Koji se hvale kako su zbarili više ženski, tako da one luduju za njima i svaku noć povale najmanje 2-3, a noć im je bila uzbudljiva, duga i naporna...

Šeću se od napornih noći, riječkim Korzom u radno vrijeme, pijuckaju kavicu i sprdaju se na okolnu sirotinju, dok ta sirotinja kupi po kantama za smeće i išče sebi spas...

Sirotinji riječkoj, boemima i umjetnicima koji jedva krpaju kraj s krajem i žive ovaj bijedni život podaren im od Boga, od danas do sutra... Sirotinjo i Bogu si teška...

Vama posvećujem ove pjesme Bodlera i Tagore...

Stara židovska mudrost kaže da je sreća u tri stvari: biti zdrav, bogat i anoniman.


-------------------------------



BAUDELAIRE Charles/Sarl Bodler/
-------------------------------

OPIJAJTE SE
-----------


Opijen uvijek treba biti. U tome je sve: pocetak i svrsetak mudrosti. Da ne osjecate strahovit jaram Vremena, koji vam tisti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez daha opijati.
A cime?

Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago. Ali opijajte se.

Pa ako se ponekad probudite na stepenicama kakve palace, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo vec malo popustilo ili sasvim proslo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve sto bjezi, sve sto jeca, sve sto putuje, sve sto pjeva, sve sto zbori, pitajte koliko je sati.

I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura, odgovorit ce vam: "Cas je da se opijate! Da ne budete mucenici i robovi Vremena, opijajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago".


-----------------------------------------



--------------------

Rabindranath Tagore
--------------------

42.
---


O ludove prekrasno pijani,
Ako nogom budes razvaljivao svoja vrata, i
pred svijetom budalu izigravao;
Ako za jednu noc budes novcanik ispraznio;
Ako za razboritost ne budes davao ni pisljiva
boba;
Ako se budes klatarao cudnovatim putima i
igrao se beskorisnim stvarima;
Ako te nimalo ne bude briga ze red i poredak;
Ako razapinjuci jedra unatoc oluji krmilo
slomis,
Onda cu za tobom poci, druze, nakresati se i
otici bestraga.

Procerdah dane i noci u drustvu trijeznih i
mudrih susjeda.
Od prevelike sam pameti posijedio, a od
preduga mi se bdijenja pogled pomutio.
Jer ja sam godinama kupio i gomilao rbine i
krhotine stvari;
Zdrobi ih i zaplesi na njima, i razapni ih
u vjetar.
Jer ja znadem da je najveca mudrost opiti se
i otici bestraga.
Daj da sve zakucaste nedoumice nestanu, daj
da beznadno zabrazdim.

Daj da divlja lakoumnost provali i otrgne me
s mojih sidara.
Svijet je prepun uglednika i radisa, korisnih
i pametnih.
Ima ih koji s lakocom stizu prvi; a ima ih koji
pristojno dodju za njima.
Sretno njima i berecitno bilo, a meni daj da
budem lud i beskoristan.
Jer ja znadem da je konac svih poslova opiti
se i poci bestraga.

Kunem se da se iz ovih stopa odricem svih
zahtjeva za castima pristojnih ljudi.
Ostavljam se ponosa ucenosti i suda sto je
pravo a sto krivo.
Razlupat cu posudu uspomena i rasprsiti i
poslednju kaplju suza.
Okupat cu se u pjeni rujnoga vinca i
smijehom se razvedriti.
Rastrgat cu ovog puta nasitno svaki znak
ugladjenosti i stalozenosti.
Svetim cu se zavjetom zavjetovati da cu biti
nistarija, da cu se nakresati
i otici bestraga.

-----------------


Ranije objavljeno na Magicusu:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=10763

Reich Treći, Široki Četvrti


Nazivaju ih najvećim kretenima Širokog Brijega i hercegbosanskom sramotom. Zadojenim pubertetlijama idiotske političke orijentacije. Notornim glupanima i derištima iz tupavih kuća. Tatinim i maminim debilčićima puštenim s lanca u nedjeljno popodne. Dezorijentiranim mlađahnim idiotima tek nedavno odvojenim od pelena. Germanskim konjušarima. Prištavim kompleksašima.


Spočitavaju im da su vješanjem nacističke zastave odlučili osramotiti ono malo ionako sotoniziranog naroda i na njega navući dodatni bijes onih centara moći koji mu godinama rade o glavi. Snebivaju se kako netko može toliko mrziti vlastiti grad i vlastiti narod pa mu usred borbe za ravnopravnost u BiH plasirati tako bljutavu podvalu.


Prozivaju zbog njihova ispada školu, roditelje i policiju. Roditeljima tih, kako kažu, glupana izražavaju iskrenu sućut sa željom da se zbog svoje djece crvene točno onoliko koliko će zbog njihova neodgovornog odgoja Široki i cijela Herceg-Bosna govana pojest, nakon što slike klinaca sa zastavom Trećega Reicha, razvijenom na utakmici između Širokoga Brijega i Sarajeva, obiđu svijet. Policiji zamjeraju što uz par odgojnih šamarčina na licu tih klinaca nije zauvijek ucrtala kukasti križ od modrica.


Sve se ovo, što sam bez navodnika citirao, moglo pročitati u redakcijskim i autorskim komentarima – dakle, ne u onoj kloaci nepotpisanih bljuvotina koja prati manje-više svaki tekst na internetu – objavljenim uglavnom na portalu poskok.info nakon barjaktarske nedjelje na širokobriješkom stadionu. Moglo se pročitati i mišljenje općinskog načelnika Mira Kraljevića da navijači koji su držali »zastavu iz nekih vremena koja želimo što prije zaboraviti« ne žele dobro Širokom Brijegu. I priopćenje Upravnog odbora NK Široki Brijeg koji »najoštrije osuđuje sve stvari koje nemaju veze sa sportom pa tako i isticanje zastave s nacističkim simbolom«.

Klinci koji su na Pecari raskrilili zastavu Trećega Reicha vjerojatno ne razumiju zašto se na njih digla takva dreka. A najmanje od svega razumiju zašto njihovu ornamentiku kao »stvar koja nema veze sa sportom« osuđuje vodstvo voljenoga kluba, na čelu s generalom Zlatanom Mijom Jelićem, koji je javno obećavao kako će Široki i Dinamo »razigravati za prvaka NDH«.

Ne shvaćaju zašto gnjevne primjedbe na njihov odgoj danas upućuju i oni koji su stvorili čitavo njihovo jučer, oni koji su učinili sve da njihovo djetinjstvo protekne u ozračju filoustaške osvete nad prošlošću, u kojemu je sve što ima ikakve veze s Endehazijom – a zastava Trećega Reicha itekako ima – djeci trebalo biti bliže i milije od Ninja kornjača, Asterixa, Harryja Pottera, šegrta Hlapića i junaka Pavlove ulice.


Ne ide tim klincima, eto, u glavu zašto se zastavom Trećega Reicha ne bi smjelo navijati za četvrtoplasirani klub Premier lige BiH, za klub čiji predsjednik ima ambiciju osvojiti titulu prvaka NDH. I zašto ih sad najednom svi optužuju da znamenjem Trećega Reicha potkopavaju Treći Entitet.


preuzeto iz novog lista -> http://www.novilist.hr/

Nezainteresirani

Vjesnik, 2010-11-08

Treba ukinuti monopol na to da prijedloge za znanstvenika emeritusa ili profesora emeritusa može podnijeti samo matična ustanova. Dokazano je da su mogućnosti manipulacije velike Hrvatska ima brojne novine, ali ne i one za znanost te visoko obrazovanje. Gdje bi se, na primjer, raspravljalo o tri nova zakona povezana s tim područjem. Novine poput Vjesnika tek djelomično mogu popuniti tu prazninu.
Tijekom rasprave sa stalnom čitateljicom i komentatoricom mojih tekstova o tim zakonima i sličnim pitanjima, iznenada je predložila: »Profesore, zašto ne pokrenete u svojstvu glavnog urednika barem portal znavobraz.com (znanost i visoko obrazovanje)?«
Toj ideji suprotstavio sam dvije skupine razloga. Prvi, u glasovitoj emisiji Hrvatske televizije »Lica nacije« (10. listopada) svi stariji od 65 godina proglašeni su starčićima. Što o tome misli javni pravobranitelj? Drugo, već imam dva portala.
Glavni urednik zapravo nisam nikada htio biti nigdje, osim za zbornike radova. Znavobraz.com trebao bi biti vrlo ozbiljan portal, gdje glavni urednik odlučuje što će biti objavljeno. A ne da se na znanstvenim portalima zarađuju titule imbecila, stalno dere zašto neki nisu članovi HAZU-a ili zašto skupina Splićana nije ove godine dobila nagrade za znanost ili njezino promicanje.
Što bi onda bio sadržaj znavobraza? U ovom bi trenutku u središtu sigurno bila tri zakona, onaj o znanosti, visokom školstvu i sveučilištu.
Prvo, internetom trenutačno kruže brojni tekstovi, a i pripremaju se brojne tribine i rasprave na mjerodavnim mjestima. Sve to treba objediniti na jednom mjestu. To je tim nužnije što je za javnu raspravu o najvažnijim strateškim zakonima ostavljeno samo dvadesetak dana, a zemlja nema definiranu viziju razvoja.
Kada bih pisao uvodnik, najprije bih naglasio činjenicu. Gotovo da nema važnijih zakona od onih o znanosti i obrazovanju svih razina, uključivo NOK (Vjesnik, 19. listopada). To su zakoni s najduljim djelovanjem. Tko počinje danas studirati, djelovat će do 2060., a možda i dulje. Nedostaju mi vizija i misija na temelju kojih su izrađena tri navedena zakona te tko je izradio njihove nacrte. Previše je rješenja ostavljeno za kasnije ministru i Nacionalnom vijeću. Već su sada vidljiva dva nedostatka. Nije bilo uvoda u javnu raspravu, a vrijeme za nju nije dovoljno. Kao da se nešto hoće nametnuti preko noći.
Pitanje svih pitanja - za koga će raditi naši znanstvenici? Hoće li biti tuđe sluškinje ili u funkciji hrvatskih nacionalnih interesa (Vjesnik, 11. listopada). Iz toga slijedi logično pitanje - je li ostatak hrvatske znanosti talac hrvatskih prirodoslovaca? Preciznije - Instituta »Ruđer Bošković«? U javnosti postoji uvjerenje da je za svu preostalu hrvatsku znanost trenutačno jedini izlaz da se za Institut »Ruđer Bošković« donese poseban zakon, poput onog za Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«. Ideja nije nova, prema pouzdanim izvorima već je bio pripremljen posebni zakon.
Neki fakulteti imaju studije za čije diplomirane stručnjake gotovo i nema posla u Hrvatskoj, pa gotovo cijele generacije odlaze na rad u inozemstvo. Kako namjeravamo odgovoriti na pitanje o obrazovanju novih naraštaja kada treba pripremiti naše znanstvenike i stručnjake za zapošljavanje u zemljama Europske unije? Naposljetku, ne bi li trebalo definirati zadaće onih koji će ipak iz najrazličitijih razloga raditi u zemlji, koji su joj nasušno potrebni?
U Nacrtu zakona izjednačuju se visokoškolski studiji sa sveučilišnim. U čijem je to interesu? Vjerojatno privatnih škola čije je osnivanje i održavanje relativno jeftino, a koje stvaraju buduću elitu koja će svoj uspjeh temeljiti na minulom radu drugih.
Što bi još činilo izvanredni broj portala? Na primjer, prenio bih intervju s rektorom Sveučilišta u Zagrebu, nedavno objavljen u Vjesniku, u kojem ukazuje na sužavanje autonomije sveučilišta. Nije jedini.
Treba ukazati na neke stavove u Prijedlogu zakona o znanosti. Prvi, »odgovoran doprinos rješavanju socijalnih, gospodarskih, kulturnih i znanstvenih problema od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku u cilju održavanja i podizanja opće kvalitete života i gospodarskog razvoja u Republici Hrvatskoj«. Potpuno prihvatljivo, ali s postojećim kriterijima vrednovanja rada pojedinca to nije moguće ostvariti.
Znanstvena zajednica, čini se, podijelila se u vezi s pozitivnim inzistiranjem u Nacrtu zakona o znanosti da dio znanstvenika treba pridonositi stvaranju nove vrijednosti.
U nacrtu piše: »Znanstveno istraživanje u smislu ovog Zakona uključuje temeljeno, primijenjeno i razvojno istraživanje.« Želimo li stvarati nove vrijednosti, a to je važan zadatak biotehničara i tehničara, osobito su važna razvojna istraživanja. Nacrtom zakona to je vrlo dobro riješeno. »Razvojno istraživanje je sustavan rad temeljen na rezultatima znanstvenoga istraživanja i praktičnoga iskustva, usmjeren stvaranju novih proizvoda i sustava te uvođenju novih procesa ili znatnom poboljšanju postojećih…«.
Međutim, tom usmjeravanju znanosti prema gospodarstvu suprotstavljaju se postojeći kriteriji napredovanja, o čemu je već višekratno pisano u ovoj rubrici. Ta orijentacija, čini se, brine neke institute od opće nacionalne važnosti. Nepotrebno, uspješno povezivanje razvojnih istraživanja u funkciji ostvarivanja gospodarskih ciljeva istodobno je u funkciji stvaranja više sredstava za temeljna istraživanja. Primjerice, za projekte poput onog o izgradnji hrvatskog strukovnog nazivlja ili za proučavanje hrvatskog folklora (arheologija duhovne kulture).
Treba naglasiti: postoji sedam znanstvenih područja (u nacrtu je izostalo navođenje interdisciplinarnog područja koji čine znanosti poput sintezologije). Svako od tih područja ima svoje specifičnosti o čemu treba voditi računa pri kriterijima državne potpore i napredovanja pojedinaca.
U Nacrtu zakona o znanosti ugrađena je odredba o tome tko je znanstvenik. Samo onaj koji ima znanstveno radno mjesto. Znači li to da će se znanost razvijati samo u posebnim ustanovama? Što je sa znanstvenim radom izvan instituta i visokog obrazovanja? Kako uključiti u sveučilišni sustav dokazane iskusne praktičare koji su se uključili u znanstveni rad?
U jednoj emisiji postavljeno mi je pitanje zašto se kao tehničar povezujem s filozofima ili etičarima. Odgovorio sam kao kulturolog, a to znači da naglašavam činjenicu da su tehnički i gospodarski ciljevi uvijek u funkciji društvenih i humanističkih ciljeva. Jedna važna spoznaja koja proizlazi iz takvog pristupa je etičnost u tehničkom djelovanju. To je danas jedna od temeljnih postavki suvremenog poslovanja. Samo pluriperspektivistički pristup, koji je uveo izvorno prof. Ante Čović, a sada se nezadrživo širi Europom, omogućuje da se problem sagleda sa što više motrišta i donese optimalna odluka. Međutim, piscima nacrta dogodio se neugodan propust. Iz nacrta je bio izostao Odbor za etičnost u znanosti i visokom školstvu, a bio je u postojećem zakonu kao jedan od rijetkih u Europi. Međutim, čini se da je javni pritisak pomogao da se taj odbor vrati u zakon.
Jedan stavak iz članka 75. privlači pozornost. Sveučilište može redovitom profesoru produljiti radni odnos i nakon akademske godine u kojoj navršava 68 godina života na teret vlastitih sredstava. Pozitivnim iščitavanjem tog stavka proizlazi da redovni profesor može raditi poslije 68. godine dokle želi i može »zaraditi svoju plaću«. Prvi dio rečenice je apsolutno pozitivan, međutim, zašto to ne bi vrijedilo za sve nastavnike koji su u stanju ostvariti drugi dio stavka»zaraditi svoju plaću«? Ali tada ne može biti ograničenja tko se može natjecati za projekte.
Ni nacrtima zakonâ nije riješeno pitanje emeritusa. Sada je to potpuno promašeno. Moraju biti jedinstveni kriteriji izbora u cijeloj Hrvatskoj. Treba ukinuti monopol na to da prijedloge za znanstvenika emeritusa ili profesora emeritusa može podnijeti samo matična ustanova. Dokazano je da su mogućnosti manipulacije velike. To moraju biti opća priznanja, a ne pojedinih ustanova. Zašto ne javni raspis kao za svako ostalo radno mjesto na razini Hrvatske, pa se zainteresirani mogu sami javiti? Ovako se često biraju podobni, a ne oni s dokazanim rezultatima.
Neću biti glavni urednik portala znavobraz.com, što ne znači da ne bi mogao netko tko nije Branimirov starčić pronaći interes, ne samo za portal nego i za tiskanu inačicu. Zapravo je žalosno da hrvatsku znanstvenu zajednicu ne zanima rasprava o najvažnijim stvarima, ne samo znanosti nego i zemlje u cjelini. A zašto bi je i zanimalo kada je se godinama usmjerava da bude tuđa sluškinja?
Igor Čatić, umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu


--------------




--- On Mon, 11/8/10, Igor Catic wrote:


From: Igor Catic
Subject: Novi članak, jedna biblioteka i nešto o PPP
To: igor.catic@fsb.hr
Date: Monday, November 8, 2010, 6:52 AM


Drago čitateljstvo!



Vjesnik je danas objavio zašto ne želim biti glavni urednik portal znavobraz.com (znanost i visoko obrazovanje)? Članak je moje viđenje predložena tri zakona. Napisan je prije završetka javne rasprave, koja će se sigurno nastaviti. Šaljem u obje inačice.



Koristim priliku da Vam pošaljem tekst o moći i nemoći Power Point Presentation, alat koji sve češće rabimo.

Konačno, upozorio bih na jednu vrlo raznovrsnu biblioteku besplatnih knjiga. Tj. njihovo objavljivanje plaćaju autori.



http://www.intechweb.org/

Najsrdačniji pozdrav Čatić

OSHO DINAMIČKA MEDITACIJA - u Zagrebu, od 3. 12. 2010.

i nadalje petkom u 19h





OSHO DINAMIČKA MEDITACIJA:



KAOTIZIRA I OSVIJEŠTAVA disanje

EKSTROVERTIRA frustracije

ENERGIZIRA tijelo

OTVARA svjesnost

HARMONIZIRA potencijale

IZBACUJE kroničan i aktualan stres







Kaotična, energetska, dinamička i ekstrovertna meditacijska tehnika, kombinirana je uz disanje, mantru i pokrete koji izazivaju promjene u čitavom tijelu.

Aktivna meditacija zapravo je tjelesno podešavanje svijesti na budnost, a popraćena ekspresivnim metodama izbacivanja frustracija. Pri tom se aktivnost mozga «anulira» te se dovodimo u sklad sa svojim unutarnjim potencijalima koji su inače prekriveni slojem kondicioniranih obrazaca prošlosti i svakodnevnice.

Tek nakon pražnjenja, biće je slobodno za svjesno svjedočenje zbivanja te relaksirano iskušavanje unutrašnjeg mira i praznine.



Traje 60 minuta, a radi se u pet stadija:

1. stadij: 10 min – kaotično disanje (energizira tijelo)

2. stadij: 10 min – ekspresija nagomilanog emotivnog, tjelesnog i mentalnog opterećenja (katarza)

3. stadij: 15 min – repetitivno skakanje uz izgovaranje «mantre» HU (centriranje energije)

4. stadij: 10 min – mirno zamrzavanje i svjedočenje (buđenje svijesti)

5. stadij: 10 min – spontani ples harmoniziranja i relaksacija (relaksacija)



*napomena: ovaj sažeti opis meditacije je "tehnički", samo zbog orijentacije, jer tehnika uvodi osobu u prostor "neizrecivog" i iskustva koje nadilazi svako pojmovno objašnjenje



Termin: od 3. 12. 2010. petak, 19h,

i nadalje petkom u 19h (traje 1h).



Studio Tao; Trstenička 2 (zapravo preko puta Baštijanove 48, kod Fallerovog šetališta), na Trešnjevci, 7 minuta pješice od Remize (po Fallerovom šetalištu, pa odmah lijevo).

Javni prijevoz: tramvaj br. 9, 12, 3 do Remize (Trešnjevka)



ili 7 minuta od autobusne stanice na Selskoj, autobus br. 109 (Dugave – Črnomerec)



Parking osiguran.



Cijena: 100 kn/mjesečno

Pojedinačni trening: 30 kn



*** Ovisnicima, psihičkim bolesnicima, srčanim bolesnicima i epileptičarima nije dozvoljeno sudjelovanje na meditaciji.



*** Ponijeti sa sobom: povez za oči (marama itd.), dekica ili pokrivalo, udobnu odjeću (trenirku ili sl.), flašu s vodom, papirnate maramice



*** Dođite ranije jer se vrata zaključavaju u 19,00 i nema naknadnog ulaska nakon što meditacija počne !!!



Prijave: osho.meditacije@gmail.com



tel. 098 58 78 31 – Anuela; 17 – 20h





info i kako do lokacije:

http://www.1earth1spirit.com/susreti/viewevent-13


--- On Mon, 11/8/10, Osho Meditacije wrote:


From: Osho Meditacije
Subject: Osho meditacije
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Monday, November 8, 2010, 4:40 PM

Zdravo Boro,

čitamo tvoj blog i jako je dobar,
želimo te pitati ako možeš ovu vijest o Oshovim meditacijama u Zagrebu staviti na svoj blog.

u prilogu je,

lijepi pozdrav
Chandra i Anuela

----------

veliko hvala prijateljima!

lp, boro

Dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije

Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije obilježava se diljem Europe u spomen na Kristalnu noć (njem. Kristalnacht), događaj iz studenog 1938. u nacističkoj Njemačkoj, koji se dogodio u okviru sustavnog progona Židova i ostalih " nearijevaca ", kasnije nazvanog holokaustom.

Rijeka ne broji krvna zrnca!



09. studeni 2010

Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije

K.U.N.S., F. Račkoga 24, 19.00 h



Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije obilježava se diljem Europe u spomen na Kristalnu noć (njem. Kristalnacht), događaj iz studenog 1938. u nacističkoj Njemačkoj, koji se dogodio u okviru sustavnog progona Židova i ostalih " nearijevaca ", kasnije nazvanog holokaustom.


U listopadu 1938. godine, 15000 Židova poljskog podrijetla protjerano je iz Njemačke i iskrcano na poljskoj granici. Desničarska antisemitska poljska vlada odbila ih je primiti. Njih oko 5000 ostalo je na ničijoj zemlji.



U znak osvete sedamnaestogodišnji dječak Herschel Grünspan, kojem su protjerali roditelje, izvršio je 7. studenog atentat na konzula njemačkoga veleposlanstva u Parizu i ubio ga. Nacistička je stranka to proglasila dijelom svjetske židovske urote i u noći s 9. na 10. studenoga organizirani su " spontani " protužidovski izgredi, po razbijenom staklu na ulicama kasnije nazvani Kristalna noć. Uništeno je i opljačkano najmanje 7000 trgovina, oskvrnjena su židovska groblja, spaljeno je preko tisuću sinagoga u većini njemačkih gradova i mjesta, te ubijeno više od sto ljudi, u velikoj većini Židova. Oko 30000 Židova uhićeno je i i odvedeno u koncentracijske logore, gdje su mnogi izgubili ono najvrednije što ljudsko biće posjeduje – vlastiti život.

Istovremeno je izdana naredba da se sve židovske trgovine i poduzeća koja su još postojala predaju u " arijske " ruke. Preostali Židovi ostali su tako bez većine svog kapitala i praktički bili isključeni iz njemačkoga ekonomskog života. Iz političkog i društvenog života u potpunosti su isključeni još i ranije. Slijedilo je tzv. " konačno rješenje " u Holokaustu, najstrašnijem sustavnom istrebljivanju ljudi u znanoj nam povijesti. Nakon Kristalne noći ubrzo je u paklu rata gorjela cijela Evropa...


Fašizam, ksenofobija i antisemitizam ponovno kucaju na vrata Europe, a samim time i Hrvatske u kojoj je od početka 90 – tih godina do danas prisutna stalna tolerancija države, društva i medija na neonacističku, neofašističku i neustašku retoriku. Antifašističke vrijednosti bez kojih ova zemlja ne bi nikad ni postojala na karti slobodnih i demokratskih društava svijeta sustavno se zanemaruju u svim sferama hrvatskog društva, u obrazovanju, kulturi, ekonomiji i politici svih hrvatskih vlada od 1990. do danas, usprkos Hrvatskom ustavu gdje jasno stoji da se hrvatska državna suverenost, između ostalog, očituje u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske 1943. U posljednjih 20 – tak godina širom Hrvatske srušeno je na stotine spomenika žrtvama fašizma i antifašističkim borcima, a krivci nikad nisu odvedeni pred lice pravde. Očito za to nije bilo i nema političke volje. Hrvatska bi se trebala ponositi svojim antifašizmom koji je bio najjači i najveći pokret otpora nacizmu i fašizmu u okupiranoj Europi, a ne sramiti ga se i umanjivati njegovu važnost.

Naš grad i njegovi stanovnici već su 20 - tih godina prošlog stoljeća prvi u svijetu osjetili "blagodati" nadolazećeg fašizma i njegovih podjela po rasi, naciji, vjeri i političkoj pripadnosti. Jedan od prvih evropskih političara koji ga je prepoznao i suprotstavio mu se je upravo Riječanin - Riccardo Zanella.
Lista za Rijeku sve poziva u utorak u K.U.N.S. da u što većem broju obilježimo međunarodni Dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije i time pokažemo sebi i drugima ( sjetite se nedavnih izjava visokih europskih političara o porazu društva multikulturalnosti ) da je Rijeka još uvijek slobodumni grad humanističkih svjetonazora...


Događanje je humanitarnog karaktera, svi novčani prilozi idu prihvatilištu za beskućnike u Rijeci...

Poštovani,

Pozivamo Vas na redovitu izbornu skupštinu Udruge SLOBODNA DRŽAVA RIJEKA koja će se održati u petak 12. studenoga s početkom u 18 sati u prostorijama Zajednice Talijana (Circolo - Sala mostre)

Spettabili,

Vi invitiamo a partecipare all'Assemblea elettorale dell'associazione STATO LIBERO DI FIUME, la quale avrŕ luogo il 12 novembre 2010 alle ore 18 - Circolo/Sala mostre
Dnevni red/ Programma del giorno:

1. Izvještaj o radu udruge u protekloj godini/Riassunto dell'attivitŕ annuale svolta dalla nostra associazione
2. Financijski izvještaj/Resoconto finanziario
3. Izbor predsjednika, dopredsjednika i tajnika udruge/Elezione del presidente,vicepresidente e segretario dello SLF
4. Izbor preostalih 6 članova predsjedništva/Elezione dei restanti sei membri partecipanti alla presidenza
5. Priznanja SDR-SLF/Onoreficenze e Ringraziamenti a nome dell'associazione
6. Razno/Altro

Danko Švorinić
Predsjednik SDR/Presidente dello SLF

Trajno zvanje bez dana prakse

Vjesnik, 2010-08-27



Desetljećima se zagovara vrednovanja ne samo časopisa nego i pojedinaca na temelju IF-faktora u ovoj zemlji. Stoga ne čudi da danas postoji niz tehničkih fakulteta koji više nemaju nijednog nastavnika iz redova uspješnih praktičara. Sve su to oni koji su od demonstratora,bez dana rada u praksi, postali redovni profesori u trajnom zvanju



Igor Č a t i ć

Umirovljeni redovni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu



vih sam dana otvorio televi­zor u trenutku kada je jedan egzaltirani govornik rekao završni dio rečenice: »…i HAZU, čemu je krivo njezino vodstvo.«

»Moje sudjelovanje u radu ovog skupa vrijedi nula, ali volim se družiti s ovim sudionicima, a i čuo sam podosta toga zanimljivoga. Međutim, najvažnije - moja supru­ga i ja volimo doći na hrvatsko more. Kada uđemo na Bajakovu u ovu prekrasnu zemlju, ceste su zaista izvrsne, što omogućuje vrlo ugodan put do odredišta, na prim­jer Rovinja.« To mi je nedavno re­kao jedan vrlo ugledni rumunjski znanstvenik.

»Sveti je Petar promijenio krite­riji ulaska u raj za znanstvenike. Ključni je sada kriterij znanstveni­kov sve glasovitiji IF-faktor. Čiji je IF-faktor (faktor odjeka, impact factor) niži od 10, odlazi zauvijek tamo gdje je uvijek vrlo visoka temperatura.«

Poticaj za ovaj tekst je članak Vjesnikove znanstvene novinarke

L. Černi. Ona je objavila 30. lipnja tekst »Konkurencija ili natjecanje za prestiž«. Dovoljno je izdvojiti dio teksta: »Znanstvenici koji se bave istraživanjem matičnih stani­ca upozoravaju da manja skupina znanstvenika, recenzenata u ugled­nim znanstvenim časopisima po­put Naturea, vrlo uspješno blokira objave takvih istraživanja i njihovo publiciranje. Riječ je o namjernom činu da bi se zaustavila 'nelojalna konkurencija'.«

Prevedimo to u jasan tekst. Ure­dnici najmoćnijih časopisa (pretež­no u jednoj zemlji) u sprezi s ko­mercijalnim bazama podataka (u toj istoj zemlji) doveli su svjetski znanstveni sustav do stanja koje je bilo već višekratno obrađivano na stranicama ovog lista.

Tko je egzaltirani govornik s po­četka priče? Višekratni, ali neus­pješni natjecatelj za predsjednika HAZU-a. no to je manji problem. Puno je veći to što je upravo on bio u posljednjih gotovo pola sto­ljeća najveći zagovornik vredno­vanja ne samo časopisa nego i po­jedinaca na temelju IF-faktora u ovoj zemlji. Stoga ne čudi da, reci­mo, danas postoji niz tehničkih fa­kulteta koji više nemaju nijednog nastavnika iz redova uspješnih praktičara. Sve su to oni koji su od demonstratora, bez dana rada u praksi, postali redovni profesori u trajnom zvanju. I pišu isključivo za časopise u svjetski priznatim po­datkarama. A koje su to, to zapra­vo nikome nije jasno, jer ne posto­ji jasna studija zašto je važnije biti u WoS, nego u Scopusu. I odjed­nom imati pet puta više radova i to naplaćivati po nekoliko stotina eu­ra.

Postoji olakotna okolnost za eg­zaltiranoga govornika. Najmoćniji urednici u službi pomno promišlje­nih strategija u jednoj zemlji, uz pomoć sve skupljih komercijalnih baza podataka, nametnuli su tak­vu, samo na prvi pogled, elitističku procjenu vrijednosti cijeloj Novoj Europi. Nedostojno je baviti se plodonosnim istraživanjima. Ljudi Nove Europe su pretežno oni koji su 'oslobođeni' rušenjem Berlin­skog zida. Oni se moraju baviti lu­čonosnim istraživanjima i besplat­no poklanjati svoje vrhunske re­zultate, stvorene preoskudnim sredstvima vlastite zemlje, najmoć­nijim časopisima i bazama podata­ka. U to se zapravo izrodila inače sasvim opravdana zamisao »Sv. Garfielda«. A plodonosnim istraži­vanjima bavit će se oni koji tuđa lučonosna istraživanja pretvaraju u opipljivi profit. Primjerice, hrvat­ski vrhunski znanstvenici, a ima ih određeni broj, u stanju su izumiti novu molekulu. Svaka čast! Ali zna se tko je to danas u stanju pretvo­riti u novi materijal ili lijek.

Što znači elitistička procjena vri­jednosti cijeloj Novoj Europi? Od­govor sadrži rečenica: »Moje sud-jelovanje u radu ovog skupa vrijedi nula bodova u komercijalnim po­datkarama. A ako naši radovi nisu u tim podatkarama, ne postoje. Pa nema ni napredovanja.« Neki hr­vatski znanstvenici su na tom kri­teriju osnovali vrlo uspješna ko­mercijalna privatna poduzeća. Za sada samo u jednoj od susjednih zemalja, ali izvan prostora bivše države.



O tome, zašto i »Sv. Garfield« ni­je zadovoljan takvim razvojem si­tuacije, objašnjeno u je tekstu »In­dustrija brojanja« (Vjesnik, 2. ruj­na 2009.). Samo jedan naglasak: »Podupiru se trendovska istraži­vanja. Novosti uvijek teško prodi­ru.« Evo vlastitog primjera. Bio sam nedavno na konferenciji za ti­sak najmasovnijeg proizvođača ubrizgavalica u Europi (Polimeri 1/2010). Kao primjer uštede energi­je navedena je ugradnja funkcije temperiranja u ubrizgavalicu. To sam predložio u okviru doktorata još 1971. i objavio poseban rad 1982.

Odakle sam 'kupio' ideju o »'S. Petru, Sv. Garfieldu i nesretnom znanstveniku čiji je IF-faktor bio niži od arbitrarno određenog broja 10«. Iz briljantnog uvodnika u ča­sopisu Genome Biology (29 July 2008). Tekst »Having an impact (factor)« napisao je prof. G. Pet­sko. Kada sam mu izrazio svoje za­dovoljstvo tim tekstom, odgovorio mi je: »Thanks for your article, which I liked very much, and for your kind words about my column on the subject. We must keep figh­ting this fight or the forces of stu­pidity will win.« (to sam namjerno ostavio na engleskom, čitatelji ovog teksta razumiju o čemu je ri­ječ).

Nastavimo li ovako, nestat će svježih ideja, a istraživat će se sa­mo ono što će odrediti mali broj centara moći. Onima s jedinstve­nim idejama moglo bi se dogoditi kao što se dogodilo Prastvaratelju. On je stvorio svoje djelo već odav­no, nema pretjerano sljedbenika, o tome piše samo u jednoj knjizi, a ništa nije objavio u nekom od peer review časopisa (G. Petsko). Pa i član Akademije prirodnih znanosti u Francuskoj Miroslav Radman slično upozorava.

Što da se radi? Znam što treba raditi, ali male su šanse da se os­tvari u ovakvom okruženje gdje je glas protiv raznoraznih faktora znanstveno huljenje. Ipak, hrvatski znanstvenici trebali bi osmisliti svoju strategiju koja je mješavina ostvarivanja hrvatskih nacionalnih ciljeva, ali i osiguranja pristupa znanstvenim fondovima. Za ovo drugo su svi zainteresirani. Koga brinu nacionalni ciljevi? Pa ću sa­da proširiti jednu misao koju sam objavio od pred nekoliko godina (Vjesnik, 27. srpnja 2004.): »Hrvat­ska uskoro neće imati zemlju i je­zik svojih otaca i pridodajem, ni znanstvenike koji će promišljati hrvatske nacionalne interese.«



------------------------

Arheologija kulture

Vjesnik, 2010-10-19

Vjerojatno je svakome jasno kakav bi nam bio svakodnevni život da iz popisa materijala nestane guma. Ipak, tog materijala nema u Nacionalnom obrazovnom kurikulumu (NOK)

IGOR ČATIĆ

Ovi su znanstvenici eruditi, vladaju mehanikom (fizika), kemijom i biologijom, napisano je u svibnju ove godine. Svega tri mjeseca kasnije stigla je još senzacionalnija vijest o rezultatima te znanosti, inače predviđena u sintezologijskim istraživanja hrvatskih autora (Vjesnik, 22. rujna).
Vjerojatno je svakome jasno kakav bi nam bio svakodnevni život da iz popisa materijala nestane guma.
Ni te znanosti ni tog materijala nema u Nacionalnom obrazovnom kurikulumu (NOK).
Na predavanju »Inženjeri za 21. stoljeće«, održanom 1984. (Strojarstvo, 5/1985.), pojavilo se pitanje kada će ti inženjeri u mirovinu. A sada se nameće pitanje kada će u mirovinu prvašići koji će svoje učenje početi po NOK-u.
Tada će se vjerojatno ići u mirovinu sa 70 godina. Dakle negdje oko 2075. godine. Za planiranje obrazovanja cjelokupne populacije koja će biti izložena trajnim i još drastičnijim, pa i svakodnevnim promjenama, treba imati vizionare, a ne koordinatore.
Nedvojbeno je materinji jezik temelj svega - od protojezika prije kojih 3,5 milijuna godina (K. Devlin, 2000.) do danas. Premda su se jezici trajno razvijali, čovječanstvo teži novom protojeziku u kojem se broji »jedan, dva, tehnologija« pa posljedično »k« znači kurikulum. Usprkos svim upozorenjima vrhunskih hrvatskih jezikoslovaca.
Tko su ti znanstvenici, eruditi? Tako je opisao arheologe (o. p. kulture) stanoviti X u svom komentaru članka D. Hosler i M. T. Tarkaniana. Drugi put u posljednjih desetak godina profesorica rane tehnike (zapravo arheologije materijalne kulture) na Tehnološkom institutu (pisalo je i treba pisati Tehničkom sveučilištu) u Massachusettsu (MIT) D. Hosler zadivila je svijet svojih otkrićima vezanim uz proizvodnju gumenih lopti. Još 1999. ona je rekonstruirala sastav prve gumene lopte koju su načinili u Srednjoj Americi prije 3800 godina.
Sadašnje otkriće odnosi se na činjenicu da su znali namjestiti potrebna svojstva kaučukovih smjesa kako bi gumeni proizvod imao potrebna uporaba svojstva (Priopćenje MTI, svibanj 2010.).
Još nas jedno nedavno otkriće arheologa materijalne kulture zadivljuje. Prirodni polimeri (kosti, drvo i sirova koža) obrađivani su prirodnim kamenim alatima i prije kojih 3,4 milijuna godina (Vjesnik, 22. rujna).
Svjestan važnosti arheologije (kulture) za razumijevanje razvoja tehnike, predložio sam 2007. da se pokuša u ono što se danas zove Nacionalni obrazovni kurikulum uvesti arheologija (kultura). Tada se to moglo. Propuštena je, na žalost, prilika kakva se neće brzo ponoviti.
Sada kada imamo Nacionalni obrazovni kurikulum, treba pogledati o čemu je riječ s tehnikom, tehnologijom i arheologijom materijalne kulture kao poviješću rane tehnike. A ta je rana tehnika plodonosnija nego što se misli i zna. Pritom mi je nejasno zašto se taj dio arheologije (kulture) svrstava u humanističke znanosti.
Zanima me kako će tehnička elita, ma što to značilo i tko ju čini, rasporediti NOK-ov plijen. Čitajući promišljanja i slušajući izjave moćnika, čini se da će najzadovoljniji biti vlasnici multinacionalnih kompanija. Naime, velikom tehnikom i to samostalnom, proglasili smo računalnu pismenost. Zanima me hoće li se učiti s otvorenim programima ili će to biti programi jedne moćne multinacionalne kompanije. Iskustvo uči da djeca i bez puno teorijskih objašnjenja barataju izvrsno s računalom, uz uvjet da im je dostupno. A i energetika je integralni dio tehnike.
Neki se bune da sada u nastavi tehnike prevladavala povijest tehnike. Ona je nužna. Ono čega poslije 1995. nije bilo, to je jedna od interpretacija grčke riječi tehne. To su vještine. Djecu se mora učiti vještinama da znaju svojim rukama nešto načiniti. Kada se počelo raditi na Nacionalnom obrazovnom kurikulumu, javno smo pozvani na doprinos raspravi.
Kao prilog raspravi objavljen je tekst »Zašto podcjenjujemo ručni rad« (Vjesnik, 5. siječnja 2009.) i snimljen je prilog za emisiju »Dobro jutro, Hrvatska«. Na primjeru ručnog pravljenja čokoladnih ili voćnih kuglica s dodatkom oraha, prikazana su sljedeća tehnička područja: priprema tvari i materijala (sitnjenje i miješanje), praoblikovanje u rukama (kao djelomično zatvorenom kalupu), pretvaranje mehaničkog rada u toplinu i, konačno, kontrola kvalitete. Reakcija na ta dva javna priloga raspravi nikada nije stigla, a ni poziv za neku od rasprava.
Konačno, valjat će se još jednom vratiti na materijale i njihovu isprepletenost. Ne mogu se u tekstu od 75.762 riječi metali spomenuti samo dva puta, plastika jednom, a guma nijednom.
Za umirovljenike, ako dočekaju 2075., treba vizionarsko obrazovanje a ne koordinacijsko gdje važne znanosti, poput arheologije (kulture), uopće ne postoje.
Suvremeno je obrazovanje uspješna mješavina duhovne i materijalne kulture s odgovarajućim znanošću, kulturologijom.
Vršna znanost materijalne kulture je bekmanovska tehnologija kao sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva. I nje nema u kurikulumu. Ali nema je ni u Njemačkoj, kako je to nedavno u pismu tjedniku VDI-N napisao G. Ropohl.

Autor je umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu



--------------------------------------

Naša Istra sve poželjnija za putovanja...

Istra druga najpoželjnija na listi Lonely Planeta

NAJPOZNATIJI SVJETSKI VODIČ ZA PUTOVANJA UVRSTIO HRVATSKU REGIJU NA SVOJ TOP 10


Radi se o listi regija koje su u svijetu najpoželjnije za posjetiti u idućoj godini, a koja je rezultat anketa među dopisnicima i autorima ovog popularnog vodiča

Motovun je neizostavni razlog za posjet IstriZAGREB Jedan od najpopularnijih svjetskih vodiča za putovanje Lonely Planet uvrstio je Istru na drugo mjesto 10 top regija koje su u svijetu najpoželjnije za posjetiti u idućoj godini, dok je na prvom mjestu te liste egipatski Sinaj.
U članku objavljenom na web stranicama Lonely Planeta, o kojem su danas izvijestili iz Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice (HTZ), glasnogovornik tog vodiča Tom Hall ističe da ove godine njihov izbor najboljeg odredišta za posjetiti označava strast za otkrićima, pa su stoga izdvojili malo ili manje poznate, ali prelijepe kutke svijeta.
Rezultati tog izbora posljedica su mnogobrojnih anketa i ideja koje je Lonely Planet zaprimio od svojih dopisnika, autora, udruženja putnika, blogera, te tweeter korisnika. Njihovi su prijedlozi obrađeni na panel-diskusiji turističkih stručnjaka, a prema kriterijima posebnosti, uzbudljivosti, odnosu plaćenog-dobivenog te onog, kako se navodi, posebnog »faktora X« koji može imati pojedina destinacija.
Nakon prvog Sinaja i druge Istre na listi top 10 najpoželnijih regija u svijetu za posjetiti iduće godine slijede otok Marquesas (Južni Pacifik), Kapadokija (Turska), Westfjords (Island), Šetlandsko otočje (Škotska), Veliki koraljni greben (Australija), Zapadna obala (SAD), Patagonija (Čile), te otoci Gili (Indonezija).
Istra je u članku predstavljena kroz bogatu kulturnu baštinu, gastronomiju, idealne klimatske uvjete tijekom gotovo cijele godine, festivale i događanja te mnoge specifične atraktivnosti poput Brijuna, lova na tartufe u Buzetu, Motovuna te kušanja maslinovog ulja i vina u autohtonim istarskim podrumima.
To je ujedno drugi put ove godine da Lonely Planet skreće posebnu pažnju na Hrvatsku, a nakon što je ovog ljeta (u kolovozu) pišući o »vrućim trendovima« za Hrvatsku objavio da je popularnija nego ikad i da postaje sve omiljenije odredište svjetski poznatih zvijezda.
Iz HTZ-a ističu i da je o Istri nedavno objavljen i članak u svjetskom specijaliziranom časopisu za vino »Wine Enthusiast Magazine« u kojem autorica Anja Mutić (turistička novinarka i svjetski putopisac) piše o Istri kao jednom od najpoznatijih svjetskih nalazišta tartufa. (Hina)


Preuzeto iz Novog Lista

http://www.novilist.hr/

HPD PLATAK, Rijeka


/seniori/








PROGRAM IZLETA ZA STUDENI 2010. g.



Nedjelja, 01.11.2010. Svi Sveti (neradni dan)

Nedjelja, 07.11.2010.

STUDENA – KIČELJ (606mnv) – DONJE JELENJE

25 GODINA OD PRVOG IZLETA SEKCIJE SENIORA

Polazak prigradskim autobusom s Delte u 6:30 za Studenu.

Povratak iz Kukuljana za Rijeku u 15:00, a iz D. Jelenja u 15:10, 17:10, 18:10.

Grupa "C": STUDENA – KUKULJANI (oko 3 sata hoda). Vodič će biti naknadno određen.

Grupe "B" i "A": STUDENA – KIČELJ – IZVOR RJEČINE – KUKULJANI – D. JELENJE (oko 6 sati hoda) .

Vodiči su Dražen Štifter i Boris Knaus.



Nedjelja, 14.11.2010.

PASTIRSKIM STAZAMA OTOKA KRKA

GRAD KRK – VRH – LAKMARTIN – GRAD KRK

Polazak posebnim autobusom s Delte u 7:30 u pravcu: RIJEKA – KRČKI MOST – GRAD KRK.

Povratak iz Dobrinja za Rijeku oko 18:00.

U Dobrinj na šurlice i posjet glagoljaškoj aleji u Gabonjinu.

Cijena prijevoza je 60,00 kn.

Grupa "C": Obilazak kampa prema Košljunu (oko 3-4 sata hoda).

Vodič će biti naknadno određen.

Grupe "B" i "A": Grad KRK – VRH – LAKMARTIN – grad KRK (oko 5-6 sati hoda). Vodiči su Josip Jurasić i Dražen Štifter.



Nedjelja, 21.11.2010.

LAŠKO – ŠMOHOR (784m) – TOLSTO (779m) – MALIČ (936m) – GOZDNIK (1090m)

SLOVENIJA – POSAVSKO HRIBOVJE

Polazak posebnim autobusom s Delte u 6:00 u pravcu: RIJEKA – MATULJI – RUPA – ILIRSKA BISTRICA – POSTOJNA – LJUBLJANA – CELJE – LAŠKO.

Povratak iz Laškog za Rijeku oko 17:00. Cijena prijevoza 100,00 kn.

Grupa "C": DOM na ŠMOHORU – TOLSTO – DOM na ŠMOHORU (oko 3 sata hoda).

Grupe "B" i "A": DOM na ŠMOHORU – MALIČ – GOZDNIK – TOLSTO vrh – DOM na ŠMOHORU (oko 5 sati hoda). Vodiči su Boris Petić i Dražen Štifter.



Nedjelja, 28.11.2010.

MOŠĆENICE – PERUN (881m) – MALA UČKA – BABIN GROB - LOVRAN

Polazak prigradskim autobusom s trga bana Jelačića za Lovran u 8:10, a iz Lovrana za Mošćenice u 9:30. Povratak iz Mošćeničke Drage za Lovran u 17:10, a iz Lovrana za Rijeku svakih 40 min.

Grupe „C“: MOŠĆENICE – GABROVO – ISPOD PERUNA – MOŠĆENIČKA DRAGA (oko 3-4 sata hoda). Vodič će biti naknadno određen.

Grupe „B“: MOŠĆENICE – PERUN – TREBIŠĆE – MOŠĆENIČKA DRAGA (oko 4-5 sati hoda). Vodič je Boris Knaus.

Grupa „A“: MOŠĆENICE – PERUN – TREBIŠĆE – MALA UČKA – BABIN GROB – LOVRAN (oko 6-7 sati hoda). Vodič je Dražen Štifter.





IZLETI POSEBNIM AUTOBUSOM TREBAJU BITI PLAĆENI NAJKASNIJE 10 DANA RANIJE!

SVAKI IZLETNIK PUTUJE NA VLASTITU ODGOVORNOST!

NA SVIM IZLETIMA SA SOBOM TREBA IMATI PLANINARSKU ISKAZNICU, A ZA PUTOVANJE U INOZEMSTVO I PUTOVNICU (ODNOSNO OSOBNU ISKAZNICU).


-------------


--- On Tue, 10/5/10, Mirjana Golob wrote:


From: Mirjana Golob
Subject: Seniori
To: "Bukva Borivoj"
Date: Tuesday, October 5, 2010, 4:29 PM



pozdrav
Mirjana i Ivo Golob
Setaliste XIII divizije 6
51 000 Rijeka
Tel. 051 372 317
Mob. 091 195 67 78
Web: http://drifter-dnevnik.bloger.hr/

Dr.sc. MARIJAN VEJVODA - predavanje

METAMORFOZA - SLIKA U DUH / tematsko predavanje iz područja Novog Svjetskog Poretka, moj je odabir naslova.../



Predavanje u Knjižnici Domžale, Slovenija

Subota, 20. novembar, 2010., u 10, 00 sati.


--------------


Predavanja:

Sažetak



Zašto nevjerojatno postaje vjerojatno? Zato jer je svijet mnogo kompleksniji, i time drugačiji, nego što nam se predstavlja kroz znanost, tehnologiju i religioznu manipulaciju. Dolazi vrijeme kada ćemo morati znati što želimo, a ne samo da činimo ono što nam se nameče kao programirana volja tehnološke magije sistema. Kozmička inteligencja zahtijeva da surađujemo u kreaciji Kreatora, a ne samo da reagiramo na umjetne poticaje kroz "orijentacijske rekcije". To znači da imamo veliku odgovornost u onome što mislimo i što namjeravamo. Mi svojim odlukama stvaramo realnost i time smo odgovorni za sebe i svoju okolinu. U tzv. 12. Svemiru imamo Dar Slobodne Volje umjesto samo čistu slobodnu volju koju smo imali u tzv. 11. Svemiru. Svatko tko je gledao filmove "Ratovi zvijezda" to bi trebao znati. Kako bi znali što možemo željeti a što ne, a time, i vrijednost i značenje "poratka u svemiru koji je Bitno moralne prirode", trebamo znati što je imaginacija? Prema onome što nam pokazuju istraživanja Elemira Zole, imaginacija je poveznica između fizičkog i metafiičkog svijeta: "Metafizika se skriva u riječima kao srž u kostima. Pažljivo preispitivanje riječi "IMAGINACIJA" ili riječi "FANTAZIJA" trebalo bi nas naučiti nečemu o metafizičkom i kozmičkom statusu onoga što bi se moglo definirati kao sposobnost predstavljanja SLIKA U DUH". "Slika" (image) i "imaginacija" imaju isti korijen kao i "imitacija". Dakle, objašnjenje i razumijevanje ovih pojmova u procesu donošenja odluka, koje stvaraju našu realnost, vode nas prema prepoznavanju faze u kojoj se nalazi naša civilizacija i smjer u kojem se kreče.

Marijan Vejvoda





Kratka biografija:



Rođen 1939. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1964). Istraživao primjene kablovske televizije u urbanizmu na magistarskom studiju na Johns Hopkins University, Baltimore, SAD (1978-1979). Doktorat tehničkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1993). Radio u Rimu u studiju prof. arh. Luigi Piccinato (uglavnom urbanizam -1965.-66.), Edinburgh-u kod Robert Matthew, Johnson Marshall and Partners (arhitektura poliklinike i univerziteta – 1967. – 68.), redovni predavač na Manchester College of Art nad Design (1968-70). Planer na Projektu Gornji Jadran (UNDP – 1970.-72.), Riječkom Urbanističkom birou (Generalni plan Rijeke (1973.-80.), (..), u SIZ-u u oblasti kulture općine Brač na revitalizacija samostanskog kompleksa Pustinja Blaca (1980.– 84.), u SIZ-u kulture općine Cres-Lošinj na Projektu revitalizacije kulturnih dobara i prostora otoka Cres – Lošinj (1984.- 86.), profesor na Fakultetu za turizam i hotelski menadžment, Opatija – Ika i Filozofsom fakultetu Rijeka, sada na Akademiji primjenjene umjetnosti, Rjeka (kolegiji u području arhitekture, urbanizma, ekologije i vizualnih medija). Radio na dokumentarnom i igranom filmu i autor i koautor mnogih tematskih izložbi i dječjim likovnim radionicama.





Konktakt:



Marijan Vejvoda

Kružni put 8

51211 Matulji

tel: 051- 276541

e-mail: marijanv@hika.hr




----------




--- On Mon, 11/1/10, mojca vilar wrote:

From: mojca vilar
Subject: Predavanje
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Monday, November 1, 2010, 9:59 AM

-----------

Trebalo bi da napišeš, da če biti predavanje v soboto 20. novembra ob 10. uri dop.
v predavalnici Knjižnjice Domžale !

Pozdrav Mojca

----------

hvala ti draga mojca!

postavim ga na blog i magicus.



lp, mojci i marijanu od bore

JOSIP EUGEN ŠETA - UMRO JE PJESNIK!






31.10.2010. godine na Keltsku Novu Godinu bio sam u Društvu Pan Pogan u Ljubljani kod
Havličekar Tilija Arstrida, na sastanku Organizacionog i Upravnog odbora Društva ljubitelja
prirode i drevnih mudrosti GOZD - 2011. Zazvonio je telefon i javio se pjesnik i slikar Ivo Kajzer iz Rijeke i priopćio mi tužnu vijest da je umro naš prijatelj Josip Eugen Šeta. Bio sam zatečen i iznenađen viješću, utučen i tužan jedino što mi je preostalo bilo je uspostaviti kontakt s pjesnikom Josipom, preko čaše crnog vina kao u ona stara dobra vremena, što bi i Šeta učinio za mene da sam ja bio u pitanju i na njegovom mjestu.

Zadnji put bili smo skupa u Opatijskom portunu kad je Josip nastupio u prigodnom programu zajedno s gitaristom Raoulom Devjakom, bilo je to 07.10.2010. godine.

3. Festival književnosti i ove godine održava se u Rijeci 05. i 06., studenog, Josip Eugen Šeta bit će i dalje prisutan i u mislima s nama. Želja mi je da do godine 2011. u isto vrijeme na dan njegove smrti, održi se: 4. Festival književnosti "Josip Eugen Šeta" i tako trajno obilježimo ime našeg prijatelja i pjesnika Josipa Eugena Šete.

U stanu Josipa Eugena Šete bezbroj slika prijatelja slikara po zidovima vise, a tu su i moje... Za kompjuterom ispisujem ovaj uvod i haiku, a Larijeva kretnja podsjeća me na Šetin lagani hod do nove prilike... Josip Eugen Šeta nastupao je diljem Hrvatske i prijateljevao s umjetnicima koji ga zasigurno nikad neće zaboraviti. Šeta je bio umjetnik, pjesnik i iznad svega Čovjek!


Moji haikui posvećeni Josipu Eugenu Šeti



Putnik na Putu
s gitarom u ruci
uz žubor riječi.

---------

more sjetno
zagledan u daljinu
prizivam te

----------

Pitaš me dali
sam poznavao Josipa,
reću ti: Jesam!

----------

pjesniče ti što
osjetiš lahor kako
duša promiče

-----------

raspoložen
uz veseli osmijeh
pružaš mi ruku

-----------

Duboki glas
glumca Josipa Eugena
u srce dira.

-----------

Zagrljeni na
bini sa gitarama
Josip i Raoul.

-----------

Šeta hoda i
papiri u ruci pred
Riječkom urom.

-----------

U pokretu
nemirna je i duša -
Josipa Eugena Šete.

-----------

Šeta gitara -
na barskoj stolici
prstima dira.

-----------

Dok recitira
Josip Eugen Šeta
papire baca.

----------

Usklik na Korzu:
Boro gdje se krečeš?
- Šeta šapuće!

-----------

Šešir na glavi
uz laganu kretnju
i Šetin osmijeh.

------------

Na obali mora
prsti u bistroj vodi
i Josip Eugen.

------------

Suzne oči u
pjesnika Eugena i
sneni pogled.

-------------

Josip Eugen
u okruženju žena -
recitira.

-------------

Zagrljeni
Šeta i Vesna Parun
u oblacima.

-------------






U Rijeci, 01.11.2010. godine Borivoj Bukva