** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Trajno zvanje bez dana prakse

Vjesnik, 2010-08-27



Desetljećima se zagovara vrednovanja ne samo časopisa nego i pojedinaca na temelju IF-faktora u ovoj zemlji. Stoga ne čudi da danas postoji niz tehničkih fakulteta koji više nemaju nijednog nastavnika iz redova uspješnih praktičara. Sve su to oni koji su od demonstratora,bez dana rada u praksi, postali redovni profesori u trajnom zvanju



Igor Č a t i ć

Umirovljeni redovni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu



vih sam dana otvorio televi­zor u trenutku kada je jedan egzaltirani govornik rekao završni dio rečenice: »…i HAZU, čemu je krivo njezino vodstvo.«

»Moje sudjelovanje u radu ovog skupa vrijedi nula, ali volim se družiti s ovim sudionicima, a i čuo sam podosta toga zanimljivoga. Međutim, najvažnije - moja supru­ga i ja volimo doći na hrvatsko more. Kada uđemo na Bajakovu u ovu prekrasnu zemlju, ceste su zaista izvrsne, što omogućuje vrlo ugodan put do odredišta, na prim­jer Rovinja.« To mi je nedavno re­kao jedan vrlo ugledni rumunjski znanstvenik.

»Sveti je Petar promijenio krite­riji ulaska u raj za znanstvenike. Ključni je sada kriterij znanstveni­kov sve glasovitiji IF-faktor. Čiji je IF-faktor (faktor odjeka, impact factor) niži od 10, odlazi zauvijek tamo gdje je uvijek vrlo visoka temperatura.«

Poticaj za ovaj tekst je članak Vjesnikove znanstvene novinarke

L. Černi. Ona je objavila 30. lipnja tekst »Konkurencija ili natjecanje za prestiž«. Dovoljno je izdvojiti dio teksta: »Znanstvenici koji se bave istraživanjem matičnih stani­ca upozoravaju da manja skupina znanstvenika, recenzenata u ugled­nim znanstvenim časopisima po­put Naturea, vrlo uspješno blokira objave takvih istraživanja i njihovo publiciranje. Riječ je o namjernom činu da bi se zaustavila 'nelojalna konkurencija'.«

Prevedimo to u jasan tekst. Ure­dnici najmoćnijih časopisa (pretež­no u jednoj zemlji) u sprezi s ko­mercijalnim bazama podataka (u toj istoj zemlji) doveli su svjetski znanstveni sustav do stanja koje je bilo već višekratno obrađivano na stranicama ovog lista.

Tko je egzaltirani govornik s po­četka priče? Višekratni, ali neus­pješni natjecatelj za predsjednika HAZU-a. no to je manji problem. Puno je veći to što je upravo on bio u posljednjih gotovo pola sto­ljeća najveći zagovornik vredno­vanja ne samo časopisa nego i po­jedinaca na temelju IF-faktora u ovoj zemlji. Stoga ne čudi da, reci­mo, danas postoji niz tehničkih fa­kulteta koji više nemaju nijednog nastavnika iz redova uspješnih praktičara. Sve su to oni koji su od demonstratora, bez dana rada u praksi, postali redovni profesori u trajnom zvanju. I pišu isključivo za časopise u svjetski priznatim po­datkarama. A koje su to, to zapra­vo nikome nije jasno, jer ne posto­ji jasna studija zašto je važnije biti u WoS, nego u Scopusu. I odjed­nom imati pet puta više radova i to naplaćivati po nekoliko stotina eu­ra.

Postoji olakotna okolnost za eg­zaltiranoga govornika. Najmoćniji urednici u službi pomno promišlje­nih strategija u jednoj zemlji, uz pomoć sve skupljih komercijalnih baza podataka, nametnuli su tak­vu, samo na prvi pogled, elitističku procjenu vrijednosti cijeloj Novoj Europi. Nedostojno je baviti se plodonosnim istraživanjima. Ljudi Nove Europe su pretežno oni koji su 'oslobođeni' rušenjem Berlin­skog zida. Oni se moraju baviti lu­čonosnim istraživanjima i besplat­no poklanjati svoje vrhunske re­zultate, stvorene preoskudnim sredstvima vlastite zemlje, najmoć­nijim časopisima i bazama podata­ka. U to se zapravo izrodila inače sasvim opravdana zamisao »Sv. Garfielda«. A plodonosnim istraži­vanjima bavit će se oni koji tuđa lučonosna istraživanja pretvaraju u opipljivi profit. Primjerice, hrvat­ski vrhunski znanstvenici, a ima ih određeni broj, u stanju su izumiti novu molekulu. Svaka čast! Ali zna se tko je to danas u stanju pretvo­riti u novi materijal ili lijek.

Što znači elitistička procjena vri­jednosti cijeloj Novoj Europi? Od­govor sadrži rečenica: »Moje sud-jelovanje u radu ovog skupa vrijedi nula bodova u komercijalnim po­datkarama. A ako naši radovi nisu u tim podatkarama, ne postoje. Pa nema ni napredovanja.« Neki hr­vatski znanstvenici su na tom kri­teriju osnovali vrlo uspješna ko­mercijalna privatna poduzeća. Za sada samo u jednoj od susjednih zemalja, ali izvan prostora bivše države.



O tome, zašto i »Sv. Garfield« ni­je zadovoljan takvim razvojem si­tuacije, objašnjeno u je tekstu »In­dustrija brojanja« (Vjesnik, 2. ruj­na 2009.). Samo jedan naglasak: »Podupiru se trendovska istraži­vanja. Novosti uvijek teško prodi­ru.« Evo vlastitog primjera. Bio sam nedavno na konferenciji za ti­sak najmasovnijeg proizvođača ubrizgavalica u Europi (Polimeri 1/2010). Kao primjer uštede energi­je navedena je ugradnja funkcije temperiranja u ubrizgavalicu. To sam predložio u okviru doktorata još 1971. i objavio poseban rad 1982.

Odakle sam 'kupio' ideju o »'S. Petru, Sv. Garfieldu i nesretnom znanstveniku čiji je IF-faktor bio niži od arbitrarno određenog broja 10«. Iz briljantnog uvodnika u ča­sopisu Genome Biology (29 July 2008). Tekst »Having an impact (factor)« napisao je prof. G. Pet­sko. Kada sam mu izrazio svoje za­dovoljstvo tim tekstom, odgovorio mi je: »Thanks for your article, which I liked very much, and for your kind words about my column on the subject. We must keep figh­ting this fight or the forces of stu­pidity will win.« (to sam namjerno ostavio na engleskom, čitatelji ovog teksta razumiju o čemu je ri­ječ).

Nastavimo li ovako, nestat će svježih ideja, a istraživat će se sa­mo ono što će odrediti mali broj centara moći. Onima s jedinstve­nim idejama moglo bi se dogoditi kao što se dogodilo Prastvaratelju. On je stvorio svoje djelo već odav­no, nema pretjerano sljedbenika, o tome piše samo u jednoj knjizi, a ništa nije objavio u nekom od peer review časopisa (G. Petsko). Pa i član Akademije prirodnih znanosti u Francuskoj Miroslav Radman slično upozorava.

Što da se radi? Znam što treba raditi, ali male su šanse da se os­tvari u ovakvom okruženje gdje je glas protiv raznoraznih faktora znanstveno huljenje. Ipak, hrvatski znanstvenici trebali bi osmisliti svoju strategiju koja je mješavina ostvarivanja hrvatskih nacionalnih ciljeva, ali i osiguranja pristupa znanstvenim fondovima. Za ovo drugo su svi zainteresirani. Koga brinu nacionalni ciljevi? Pa ću sa­da proširiti jednu misao koju sam objavio od pred nekoliko godina (Vjesnik, 27. srpnja 2004.): »Hrvat­ska uskoro neće imati zemlju i je­zik svojih otaca i pridodajem, ni znanstvenike koji će promišljati hrvatske nacionalne interese.«



------------------------

Arheologija kulture

Vjesnik, 2010-10-19

Vjerojatno je svakome jasno kakav bi nam bio svakodnevni život da iz popisa materijala nestane guma. Ipak, tog materijala nema u Nacionalnom obrazovnom kurikulumu (NOK)

IGOR ČATIĆ

Ovi su znanstvenici eruditi, vladaju mehanikom (fizika), kemijom i biologijom, napisano je u svibnju ove godine. Svega tri mjeseca kasnije stigla je još senzacionalnija vijest o rezultatima te znanosti, inače predviđena u sintezologijskim istraživanja hrvatskih autora (Vjesnik, 22. rujna).
Vjerojatno je svakome jasno kakav bi nam bio svakodnevni život da iz popisa materijala nestane guma.
Ni te znanosti ni tog materijala nema u Nacionalnom obrazovnom kurikulumu (NOK).
Na predavanju »Inženjeri za 21. stoljeće«, održanom 1984. (Strojarstvo, 5/1985.), pojavilo se pitanje kada će ti inženjeri u mirovinu. A sada se nameće pitanje kada će u mirovinu prvašići koji će svoje učenje početi po NOK-u.
Tada će se vjerojatno ići u mirovinu sa 70 godina. Dakle negdje oko 2075. godine. Za planiranje obrazovanja cjelokupne populacije koja će biti izložena trajnim i još drastičnijim, pa i svakodnevnim promjenama, treba imati vizionare, a ne koordinatore.
Nedvojbeno je materinji jezik temelj svega - od protojezika prije kojih 3,5 milijuna godina (K. Devlin, 2000.) do danas. Premda su se jezici trajno razvijali, čovječanstvo teži novom protojeziku u kojem se broji »jedan, dva, tehnologija« pa posljedično »k« znači kurikulum. Usprkos svim upozorenjima vrhunskih hrvatskih jezikoslovaca.
Tko su ti znanstvenici, eruditi? Tako je opisao arheologe (o. p. kulture) stanoviti X u svom komentaru članka D. Hosler i M. T. Tarkaniana. Drugi put u posljednjih desetak godina profesorica rane tehnike (zapravo arheologije materijalne kulture) na Tehnološkom institutu (pisalo je i treba pisati Tehničkom sveučilištu) u Massachusettsu (MIT) D. Hosler zadivila je svijet svojih otkrićima vezanim uz proizvodnju gumenih lopti. Još 1999. ona je rekonstruirala sastav prve gumene lopte koju su načinili u Srednjoj Americi prije 3800 godina.
Sadašnje otkriće odnosi se na činjenicu da su znali namjestiti potrebna svojstva kaučukovih smjesa kako bi gumeni proizvod imao potrebna uporaba svojstva (Priopćenje MTI, svibanj 2010.).
Još nas jedno nedavno otkriće arheologa materijalne kulture zadivljuje. Prirodni polimeri (kosti, drvo i sirova koža) obrađivani su prirodnim kamenim alatima i prije kojih 3,4 milijuna godina (Vjesnik, 22. rujna).
Svjestan važnosti arheologije (kulture) za razumijevanje razvoja tehnike, predložio sam 2007. da se pokuša u ono što se danas zove Nacionalni obrazovni kurikulum uvesti arheologija (kultura). Tada se to moglo. Propuštena je, na žalost, prilika kakva se neće brzo ponoviti.
Sada kada imamo Nacionalni obrazovni kurikulum, treba pogledati o čemu je riječ s tehnikom, tehnologijom i arheologijom materijalne kulture kao poviješću rane tehnike. A ta je rana tehnika plodonosnija nego što se misli i zna. Pritom mi je nejasno zašto se taj dio arheologije (kulture) svrstava u humanističke znanosti.
Zanima me kako će tehnička elita, ma što to značilo i tko ju čini, rasporediti NOK-ov plijen. Čitajući promišljanja i slušajući izjave moćnika, čini se da će najzadovoljniji biti vlasnici multinacionalnih kompanija. Naime, velikom tehnikom i to samostalnom, proglasili smo računalnu pismenost. Zanima me hoće li se učiti s otvorenim programima ili će to biti programi jedne moćne multinacionalne kompanije. Iskustvo uči da djeca i bez puno teorijskih objašnjenja barataju izvrsno s računalom, uz uvjet da im je dostupno. A i energetika je integralni dio tehnike.
Neki se bune da sada u nastavi tehnike prevladavala povijest tehnike. Ona je nužna. Ono čega poslije 1995. nije bilo, to je jedna od interpretacija grčke riječi tehne. To su vještine. Djecu se mora učiti vještinama da znaju svojim rukama nešto načiniti. Kada se počelo raditi na Nacionalnom obrazovnom kurikulumu, javno smo pozvani na doprinos raspravi.
Kao prilog raspravi objavljen je tekst »Zašto podcjenjujemo ručni rad« (Vjesnik, 5. siječnja 2009.) i snimljen je prilog za emisiju »Dobro jutro, Hrvatska«. Na primjeru ručnog pravljenja čokoladnih ili voćnih kuglica s dodatkom oraha, prikazana su sljedeća tehnička područja: priprema tvari i materijala (sitnjenje i miješanje), praoblikovanje u rukama (kao djelomično zatvorenom kalupu), pretvaranje mehaničkog rada u toplinu i, konačno, kontrola kvalitete. Reakcija na ta dva javna priloga raspravi nikada nije stigla, a ni poziv za neku od rasprava.
Konačno, valjat će se još jednom vratiti na materijale i njihovu isprepletenost. Ne mogu se u tekstu od 75.762 riječi metali spomenuti samo dva puta, plastika jednom, a guma nijednom.
Za umirovljenike, ako dočekaju 2075., treba vizionarsko obrazovanje a ne koordinacijsko gdje važne znanosti, poput arheologije (kulture), uopće ne postoje.
Suvremeno je obrazovanje uspješna mješavina duhovne i materijalne kulture s odgovarajućim znanošću, kulturologijom.
Vršna znanost materijalne kulture je bekmanovska tehnologija kao sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva. I nje nema u kurikulumu. Ali nema je ni u Njemačkoj, kako je to nedavno u pismu tjedniku VDI-N napisao G. Ropohl.

Autor je umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu



--------------------------------------