U BORBI ZA OPSTANAK
Uništavanjem okoliša, ubrzanom i prekomjernom sjećom šuma, krčenjem malih gajeva te širenjem stambenih zona, drastično su smanjene zelene površine i parkovi te su nestala stoljetna stabla... Tako i zaštita više stoljetnog hrasta u mjestu Sv. Petar na otoku Cresu, nakon nevremena i udara groma, bila je samo moja malenkosna simbolika, kako bi se trebalo pristupati u zaštiti svih stabala diljem Hrvatske...
Također i potpisivanje peticije za spas parka u Trnju, na mjestu gdje su posjećena stabla radi dizanja jedne crkve, nisu urodila plodom... Stabla posjećena, crkva se gradi...Sijeća šuma diljem Hrvatske i prodaja kao industrijsku sirovinu uz malenkosnu cijenu, jest rasprodaja prirodnih dobara sa nesagledivim posljedicama. U našoj Rijeci beton, asfalt i kamenozidi poprimaju sve veće razmjere i šire se nesagledivom brzinom...
Zajedno s njima, sijećom stabala i ostalog raslinja, nestala su i prirodna staništa mnogih životinja. Posebno su ugrožene ptice, a pojedine vrste brojčano svedene su na granicu istrebljenja...
Nesaglediva je šteta i grijeh da čovjek, biblijski gospodar prirode, osim trke za profitom i neutaživom željom za što višim životnim standardom, ne primjećuje prekrasnu prirodu.
Samo iz prirode sa njenog izvora, je moć, odakle treba crpiti snagu duha i tijela te u njoj uživati i postati sastavni dio nje. Mnogi ne osjećaju ugodan miris raskošnog cvijeća, ne čuju opuštajuću glazbu sa krošnja drveća u našim vrtovima. Oni ne čuju šum ili plač ogoljelih grana sad u poznu jesen, rominjanje kiše u sumrak dana i maglom obavijen okoliš, dok se spuštam u niže predjele gdje stanujem...
Ovih dana sadim ružmarin u vrtu ispred zgrade, lavandu, kadulju, ruže i druge sadnice... Uživam u raslinju koje se budi s proljeća, ljeti, i s jeseni u bogatstvu boja i mirisa cvijeća...
Brzopleto najčešće identificiraju ptice tako da jedne proglase korisnima, a druge nekorisnima i opasnima. Od opasnijih su one što noću lete i neobično se glasaju - sove. Praznovjerni vjeruju da glasanje sova, ćukova i ostalih noćnih ptica oko naših kuća nagovještava nesreću pa čak i smrt. Stoga ih tjeraju što dalje od svojih domova, a često i usmrćuju. Upravo je preletjela iznad moje glave i nestala u šumarku u udolini Pletenca, gdje se spuštam od Turkova prema zgradi gdje stanujem...
Čitam ovih dana pustili su pasiće i mačke iz azila za životinje jer ih nema tko hraniti niti
čuvati, a vlasnici se neodgovorno ponašaju... Ne postoji ta mogučnost da bih ja svoju kujicu
šestomjesečnu mješanku maltezerice i pinča malenu Lili, izgurao kroz vrata u mrklu mrzlu
noć, ili pustio daleko uz cestu, u nekom parku, u planini, ili bacio u Rječinu, ta mogučnost
kod mene ne postoji... Međutim neki to učestalo čine i tome nema kraja, pitam se samo
kako se ti odnose prema ljudima i bližoj okolini...
Najveća Tajna jest živjeti u skladu sa okolišem i učiti od prirode, postati Jedno sa njom. Uživati u prirodi, pomagati po svuda gdje osjetite da nešto ne štima ili ide u krivom smjeru, upučivati druge na pravdu i red, poštovati ju kako sebe tako i nju... Veličanstvenu i mističnu, tajnovitu u čaroliji nastaloj, vilinsku prirodu... To ste onda i vi jer pripadate njoj i nerazdvojivi ste dio nje... Više vama ništa nije potrebno...
U Rijeci, 19.11.2010. godine Borivoj Bukva
Post je objavljen 20.11.2010. u 08:19 sati.