četvrtak, 30.05.2024.
Kontrapovijest by Hrvoje Klasić
Zanimljivi i meritorni osvrti sa sugovornicima na razne kontroverzne povijesne teme. Prvi je razgovor bio prije nekih šest mjeseci o Svetoj zemlji, a za sada zadnji, šesnaesti, prije osam dana o Bleiburgu i Križnom putu. Nekog će možda zanimati, bez obzira na ideološki ili svjetonazorski background. Koliko sam uočio do sada, u razgovorima nema svrstavanja ili navijanja za bilo koju opciju, iznose se povijesne činjenice na jednostavan i ljudima lako shvatljiv način.
ponedjeljak, 27.05.2024.
Recepcija likovnog djela
nedjelja, 19.05.2024.
Odoh ja malo ča...
Neće me biti tute barem tjedan dana pa evo tek da vas pozdravim u ime nas kvantnih seksualaca uz ovaj lijepi gif:
četvrtak, 16.05.2024.
Pojmovi lete u nebo
Što više čitam o transseksualnosti i transrodnosti (interseksualnost razumijem), sve manje znam jer svaki članak o toj temi, bilo na Wikipedijama, bilo na kojekakvim portalima, govori nešto drugo. No najmanje od svega mogu shvatiti što bi to bila nebinarna osoba.
Lezbijke, gejeve i biseksualce je lagano razumjeti. Transvestiti su heteroseksualne osobe koje seksualno uzbuđuje odijevanje u odjeću suprotnog spola. Postoje i homoseksualci koji se vole odijevati u odjeću suprotnog spola - za njih postoji drugi naziv. Postoje feminizirani gejevi, ali i feminizirani heteroseksualni muškarci. Sve te kategorije nije teško pojmiti.
Jedan članak na Wikipediji kaže ovako:
Transseksualnost je fizički poremećaj, pri čemu osoba ima anatomski i fiziološki mozak suprotnog spola. Time se transseksualnost svrstava u red interseksualnih poremećaja. Glavni simptom ovog poremećaja je trajni, korjeniti osjećaj psihičke pripadnosti suprotnom spolu, pri čemu je osoba u potpunosti svjesna svog genitalnog spola. Ovaj nesklad bića izaziva veoma ozbiljnu patnju pa je u slučaju njegovog neuklanjanja prognoza veoma loša. Prema istraživanjima u Francuskoj, 34% transseksualne omladine pokušalo je izvršiti samoubojstvo prije nego što su uspjeli dobiti informacije i stručnu pomoć u vidu promjene spola."
Drugi članak na Wikipediji kaže ovako:
"Transseksualnost ili transrodnost postoji kad osoba naizgled tipične tjelesne spolne diferencijacije pripada spolu drugačijem od onoga koji joj je dodijeljen pri rođenju.", ali se niže u tekstu onda kaže: "Transeksualnost se kao pojam razlikuje od transrodnosti..."
Neki treći članak na Wikipediji pak kaže:
"Transseksualna osoba je ona transrodna osoba koja ima jasnu želju i namjeru da promijeni svoj spol, kao i osoba koja je djelomično ili potpuno modificirala (uključuje fizičku i/ili hormonalnu terapiju i operacije) svoje tijelo i prezentaciju, izražavajući svoj spolni i rodni identitet i osjećaj sebe."
Hrvatska enciklopedija, pak, o transrodnosti kaže ovo:
"Transrodnost, pojava kod koje rodni identitet osobe nije u skladu sa spolno uvjetovanim rodnim ulogama i obilježjima (»rodna inkongruentnost«). Pojam je 1965. skovao američki liječnik John F. Oliven, a obuhvaća razne tipove srodnih identiteta i ponašanja, kao što su transeksualnost (rodni identitet osobe koja je u procesu promjene ili je promijenila spol) i transvestija u širem smislu (nošenje odjeće tipične za suprotni spol). Ne smatra se poremećajem, no ako transrodna osoba osjeća psihičke tegobe (»rodna disforija«), može se podvrgnuti tretmanu prilagodbe spola..."
Dakle, u čemu je točna razlika između transseksualnosti i transrodnosti? Znate li vi?
No da se vratim na pojam nebinarne osobe. Slobodna Dalmacija tako piše:
"Nebinarnost ili nebinarni rod (eng. non-binary i gender queer) opći je pojam koji podrazumijeva razne rodove koji se ne uklapaju u tradicionalni (zapadnjački) model dvojnosti muškoga i ženskoga roda. Nebinarni rod obuhvaća ljude raznih identiteta: neki su istodobno muškoga i ženskoga roda, neki su fluidni i mijenjaju rodni identitet (rodno fluidni), neki odbacuju koncept roda (arodni), a pojam podrazumijeva i osobe koje ne potpadaju u potpunosti pod muškarce ili žene (demirodni) i slično. Obično se nebinarnost uključuje u širu ideju transrodnosti koja podrazumijeva sve ljude čiji se rod ne poklapa s pri rođenju dodijeljenim spolom, ali neki nebinarni ljudi ne smatraju se dijelom transrodne zajednice. Nebinarni ljudi također najčešće nisu interspolni, to jest rođeni su kao muškarci ili žene spolno, ali njihov rodni identitet ne odgovara toj binarnosti. Nebinarnost nema veze sa seksualnom orijentacijom i nebinarne osobe mogu biti bilo koje seksualnosti. Nebinarne osobe nisu zbunjene svojim rodnim identitetom i ne slijede ‘novu modu‘. Neki, ali ne svi, nebinarni ljudi podvrgavaju se medicinskim postupcima kako bi njihova tijela bila usklađenija s njihovim rodnim identitetom. Iako ne trebaju svi nebinarni ljudi medicinsku skrb da bi živjeli ispunjenim životom, mnogima je ona kritična, pa čak i spasonosna."
Dakle, tu imamo neku vrstu "maneštre" u koju je nabacano sve i svašta, bez reda, i od te gomile pojmova čovjeku se zavrti u glavi. Na Wikipediji se o nebinarnosti još kaže:
"Nebinarne osobe mogu se rodno izražavati nekim srednjim rodom između muškog i ženskog (interrodne), zasebnim trećim rodom, s dva ili više roda (birodne, trirodne, panrodne), bez ijednog roda (arodne, nerodne, bezrodne, oslobođene od roda, neutrois), kretati se između rodova ili imati promjenjiv rodni identitet (rodnofluidne). Kategorija također uključuje osobe koje ne imenuju svoj rod. Rodni identitet odvojen je od seksualne ili romantične orijentacije i nebinarne osobe imaju više seksualnih orijentacija, kao i transrodne i cisrodne osobe."
Dakle, osim što mogu pojmiti razliku između spola i roda, dalje od toga ne razumijem i gubim se u maglama nebinarnog bespuća... :) Sve mi to djeluje previše proizvoljno, a koliko vidim baš svugdje apologeti nebinarnosti vole naglašavati kako nebinarnost nije nova pojava, kako postoji već tisućljećima u svim narodima, a gdjegdje su nebinarne osobe čak slavili kao posebno mudre i svete jer su imale širi pogled na svijet. Ma dajte me nemojte s tim glupostima - najlakše je preuzeti raznorazne primjere osobnosti i onda uz njih prilijepiti pojam nebinarnog. Po tome bih i ja u sebi mogao naći barem tri osobine zbog kojih bih se mogao smatrati nebinarnom osobom i zahtijevati da me se oslovljava s they/them. :) Iako znam da sam muškog spola, nikad nisam robovao rodnom identitetu, a moje višedesetljetno proučavanje indijske i drugih duhovnosti odavno me dovelo u blizinu univerzalnog osjećaja čovječnosti pa i šire, tek ili samo svjesnog bića, kojem su spol i rod tek usputna i nebitna kategorija (pri čemu, dakako, time ne želim reći da nemam jak libido, kao što ga sasvim sigurno ima i Nemo jer inače ne bi mogao biti toliko kreativan momak). Dakle, kako ja to shvaćam, kad govorimo o nebinarnosti, zapravo govorimo o jednoj novovjekoj i pomodarskoj izmišljotini u ovo vrijeme kad se neprestano smišljaju novi pojmovi u spektru narcisoidnosti i egomanije. U tom novom pojmovnom imaginariju jedni su postali influenserima, drugi nebinarnim osobama, treći life coachima itd., sve u želji da svoj mali obični život nekako uspiju "prodati" i "brendirati" na tržištu ego-satisfakcije, značaja, slave i nadasve para.
Nažalost, prema vrlo talentiranom momku Nemou, koji je na Eurosongu imao odličnu pjesmu koja je zaslužila prvo mjesto, iz Hrvatske su ovih dana odapinjane mnoge otrovne strelice. To je bilo ružno, nepotrebno i pogrešno. Svatko ima pravo smatrati se kakvom god osobom pa ako i ne možemo sve to kognitivno popratiti, svakako možemo ne popratiti hejterstvom i agresivnošću.
Btw., evo ja sam od danas kvantnoseksualna dark indigo osoba i u skladu s tim molim da me se oslovljava kao kvantnog DIPS-ovca (od Dark Indigo Person from Sirius). Budite tolerantni prema meni jer vas moja kvantna seksualnost ni na koji način ne ugrožava.
Stigao...
srijeda, 15.05.2024.
Dva svijeta
Fotkano neki dan prilikom šetnje po Borongaju. Jedan je grafit zaljubljeno-romantičan, drugi mrzilačko-agresivan, a stoje jedan pored drugog. Živimo u istome svijetu, i dok je taj svijet jednome raj, drugom je pakao, jer su raj i pakao prvenstveno mjesta u našim umovima.
nedjelja, 12.05.2024.
Smrt žiriju, sloboda narodu! ;)
subota, 11.05.2024.
Proglas Ministarstva demografije
Žene koje ne žele rađati biti će strijeljane.
Žene koje žele rađati manje od troje djece biti će strijeljane.
Žene koje podupiru žene iz prve dvije izjave biti će strijeljane.
Žene koje ne daju muškarcima kad god oni zatraže biti će strijeljane.
Žene koje se odaju lezbijstvu biti će dvaput strijeljane, a zatim ponovno strijeljane.
Žene koje nisu sigurne kojeg su spola biti će spaljene na lomači, a zatim strijeljane.
Muškarcima koji misle da su žena pomoći će se da zatrudne, a ako ne zatrudne, umjesto njih biti će strijeljane tri žene u menopauzi.
Žena koja sluša jazz umjesto da širi noge biti će strijeljana.
Žene iznimno zbog nastale krizne situacije smiju uživati u seksu sve dok se broj Hrvata ne povisi iznad određene granice, a nakon toga ponovno ne smiju.
Iako se i dalje preporučuje misionarska poza, iznimno zbog nastale krizne situacije, ali samo privremeno, mogu doći u obzir i druge poze.
Žena koja primjenjuje blowjob ili handjob dovodeći muškarca na taj način do svršetka biti će strijeljana.
Žena koja koristi kontracepciju ili nagovara muškarca da koristi istu biti će strijeljana.
Žena koja zatrudni sa Srbinom biti će javno izložena ruglu, ali privremeno zbog nastale krizne situacije neće biti strijeljana, već hospitalizirana u mentalnu ustanovu gdje će sljedeće četiri trudnoće iznijeti po pravilima i odredbama ovoga Proglasa. Ako zatim ponovno zatrudni sa Srbinom, biti će sterilizirana pa strijeljana pa zatim ponovno sterilizirana.
Aktivistice za ženska prava biti će strijeljane.
Časne sestre / redovnice morat će podnijeti žrtvu i zatrudnjeti te roditi barem sedam puta. Ili osam. To je još u razmatranju.
Djevojke koje ne dobiju menstruaciju do svoje 15. godine biti će bičevane i kamenovane kako bi žurno dobile menstruaciju po svim pravilima medicinske struke iz 12. stoljeća.
Žene koje čitaju bilo koju drugu knjigu osim Biblije biti će na popisu za strijeljanje, ali će im se zbog nastale krizne situacije isto odgoditi do daljnjega.
Žene privremeno zbog nastale krizne situacije smiju nositi mini-suknje pa čak i hodati gole na javnome mjestu kako bi nadahnule muškarce da ih siluju, iako će zbog tog svojeg ponašanja nakon što uđu u menopauzu biti strijeljane.
Umjesto gay-muškarca, a zbog toga što je gay, biti će strijeljane tri žene u menopauzi.
Umjesto muškarca koji staje u obranu žena i njihovog prava na izbor biti će strijeljane tri žene u menopauzi.
Umjesto neplodnog muškarca biti će strijeljane tri žene u menopauzi.
Umjesto impotentnog muškarca biti će strijeljane tri žene u menopauzi.
Umjesto muškarca kojemu nije do seksa biti će strijeljane tri žene u menopauzi.
Umjesto muškarca koji je u prometnoj nesreći ili na drugi način izgubio reproduktivni organ biti će strijeljane tri žene u menopauzi.
Amandman Suverenista: Sve fertilne žene iz kategorije koja treba biti strijeljana ili koja treba biti dvaput strijeljana prvo će se dovesti u umjetno izazvanu komu, zatim oploditi najmanje dvanaest puta i nakon toga strijeljati.
Amandman Mosta: Žene koje izvrše pobačaj, drugu ženu nagovore na pobačaj ili samo pomisle na pobačaj, ukoliko su fertilne prvo će se dovesti u umjetno izazvanu komu, zatim oploditi najmanje dvanaest puta i nakon toga strijeljati, a ako nisu fertilne, samo će biti strijeljane.
Amandman SDSS-a: Ako Srpkinja zatrudni, dokazat će da nije vještica time što će plod njezine utrobe, bilo kojega spola, imati četničku bradu. Ako ne bude imao četničku bradu, to će značiti da jest vještica te će se dovesti u umjetno izazvanu komu, zatim oploditi najmanje dvanaest puta isključivo od strane Hrvata i nakon toga strijeljati.
Amandman Ivana Pernara: Silovanje je OK.
Amandman Supatnika: Sandra Benčić biti će strijeljana, bez mogućnosti izazivanja umjetne kome.
Prihvaća se svih pet amandmana.
Žene postoje da bi rađale. Njihov radosni poklič ori se domovinom: ZA MADRACA SPREMNE! Ovaj proglas donosimo Bogu na diku, i nek' nam se kurčevi dignu!
petak, 10.05.2024.
Imovinski pokret
Dodatak:
srijeda, 08.05.2024.
Multifunkti
ponedjeljak, 06.05.2024.
Tena
Jednom su u mojoj ulici pronašli kutiju iz koje se čulo čudnovato mrmljanje i štucanje. Baš sam se vraćao iz trgovine s namirnicama, već sam iz daljine vidio da se na tratini okupila grupica ljudi. Kad sam prišao bliže, otkrio sam da u kutiji sjedi slonić. Netko mu je nudio jabuku, koju je on surlicom ljutito odbacio daleko od sebe. "Otkud taj slonić ovdje?", pitao sam ljude. Nitko nije znao. Samo se najednom pojavila ta kutija koja se pomicala i gegala. Kad su je otvorili, imali su što vidjeti. "Možda Cigani koji skupljaju staro željezo? Neki cirkus?" Nitko nije znao. Slonić je imao velike, ljubičaste oči. Gledao je molećivo, kao da nešto hoće. U torbi sam imao dva mlijeka u crijevu. Jedno je procurilo pa sam odlučio ponuditi ga sloniću; malo sam proširio rupicu i par kapi mlijeka izlio na vrh njegove surle. Izgledalo je kao da baš to želi - ostatak mlijeka, cijelu litru, polako sam mu izlijevao direktno u usta.
Pomogli smo mu da iziđe iz kutije. Obližnja susjeda, poznata gatara, ponudila se udomiti slonića u svojemu dvorištu. Obećala nam je da ćemo ga moći posjećivati, a ona će nam gatati iz soca od kave.
Mnoge su je susjede ionako posjećivale pa se krug posjetitelja tek neznatno povećao. Ja nisam bio među njima sve do onog dana kada se ulicom pročulo da se slonić mijenja. Kako mijenja, što misle pod tim? Otišao sam vidjeti. I imao sam što vidjeti - u tom je trenutku slonić već bio napola žirafa! Susjeda gatara pričala nam je kako je slonić iz dana u dan, iz tjedna u tjedan svojom surlom pokušavao dohvatiti marelice s drveta koje je raslo nasred dvorišta, marelice koje su upravo dozrijevale, a onda se najednom, baš pred njezinim očima, taj mališan cijeli stresao, kao da je drhtaj prošao kroza nj, i na trenutak se zamutio pa je ona protrljala oči misleći da je do nje. Sekundu kasnije njegova je surla već bila dug vrat žirafe. A koža mu je zadobila pjege. Toga dana kad sam ja došao da ga pogledam prizor je bio veoma bizaran; nije to bio više slon, a nije još bila ni žirafa. Slonovske su se uši znatno smanjile, noge stanjile i izdužile, oči postale smaragdnima. I da, sad je lakoćom dohvaćao marelice s grana.
U svega nekoliko dana slonić je sasma iščezao i tu je još bila samo žirafa, lijepa, dječja žirafa koja je ubrzano rasla. Lokalne su novine izvješćivale o tomu, no nacionalne su cijelu priču smatrale podvalom i izmišljotinom. Samo smo mi sugrađani znali da se u nas ne izmišlja, da je u našemu gradu svašta moguće, jer mi smo još živjeli na rubovima nepreglednih visokih trava, tamo gdje kruta struktura još nije ljude ustrojila da budu automati koji lažu.
Žirafi smo dali ime Tena. S vremenom se čak počela i odazivati na to ime. Sa šoljicom gatarine kave u ruci, sjedio bih na travi u njezinu dvorištu u položaju indijanca i gledao Tenu kako jede mahovinu s krova šupe. Brstila je što god bi stigla. Kad bih je zazvao: "Tena!", okrenula bi se i dugo me gledala svojim smaragdnim očima, a onda bi mi polako prišla, polako bi prignula glavu prema meni i oprezno, istančano, svojim bi nosom dodirnula moj. Zatim bi se vratila svojim poslovima.
U jednom je trenutku, početkom jeseni, Tena naglo počela rasti. Prvih dana listopada bila je visoka oko dva metra, a tjedan dana kasnije već četiri ili više. Uskoro se njezina glava jasno vidjela iz okolnih ulica. Kad je dosegnula visinu obližnje šesterokatnice, započela je ispuštati neobične zvukove. Rano ujutro, u prvo svitanje, zavijala bi poput mujezina; bilo je to koliko opojno, toliko i sablasno. Nešto kasnije, tijekom prijepodneva, njezin bi sladak smijeh odjekivao cijelom četvrti. Oko dva popodne bilo je to zavijanje sirene, tužno, otegnuto, jedva čujno. Predvečer bi mrmorila u nepreglednim varijacijama te bi u tom njezinom mrmoru svatko čuo nešto drugo. Ja sam čuo drevne vedske mantre što ih brahmani čantaju nad mrtvačkim lomačama. Drugi bi čuli molitve svojih predaka, čak i početke nekih davnih priča, zaboravljenih, potisnutih u podsvijest. Oko ponoći Tena je ispuštala uzdahe koje su samo rijetki uspijevali čuti. Bili su to uzdasi na granici sluha, na granici onoga što želimo čuti, o sebi, o svijetu.
Piloti su govorili kako se njezina glava vidi nad jesenjim maglama. Na koncu se ipak zainteresirala cijela nacija. Mi sugrađani znali smo da to ne sluti na dobro.
Prosinac je naglo odmicao, kuće su se okitile šarenim svjetalcima, Cigani su obilazili ulice, nakićeni, u žarkim bojama, gudeći u violine, udarajući u talambase i pjevajući o tome kako će jednom doći bolji dani. Dok sam tako u jedno predvečerje upravo davao milodar jednoj takvoj veseloj pjevačkoj skupini pred svojom kućom, jasno sam vidio kako je Tena prekoračila gatarinu kuću i polako, veoma polako krenula niz ulicu. Gatara je plačući i urličući od jada i tuge istrčala na ulicu, i svi su Cigani uglas glasno stali jecati i naricati, i sav je svijet iz okolnih kuća pohrlio napolje i počeo trčati za Tenom, dozivajući je, preklinjući je da nas ne napušta. Srce mi se stislo, zajecao sam i ja, i trčao, trčao ulicama, zajedno s drugima, trčao bez daha, u panici. Tena se svako malo s velikim suosjećanjem okretala da nas pogleda, i njezine bi smaragdne oči tada svijetlile beskrajnom ljubavi, pa ipak, nije mogla uslišiti naše molitve.
Kad je došla do rijeke, na drugom kraju grada, prekoračila ju je u svega pet koraka. Tako su drugi rekli, mi iz njezine tihe ulice nismo mogli s njom držati korak. Gatara se brzo slomila i pala na asfalt, ostao sam uz nju i tješio je. A nisam je imao čime utješiti.
Kad je prešla rijeku, široku, duboku, zašla je u visoke stoljetne šume s one strane. U tim se maglama izgubila, i po riječima zadnjih očevidaca kao da je prostor zadrhtao na neki čudan način prije nego što je konačno nestala u daljini. U narodu je nastao muk. A onda je, kako su nam kasnije pričali, kao u nekom odjeku, kao u nekoj povratnoj sili njezina iščeznuća, sve ljude uz obalu silovito zapljusnuo sladak osjećaj neke djetinje sreće, nekog spokoja koji nije bio od ovoga svijeta. Samo na časak. Samo kao drhtaj. Kao obećanje.
nedjelja, 05.05.2024.
Početak veze uvijek je najuzbudljiviji...
subota, 04.05.2024.
Suzdržana ljudskost
Da se za Sabor planiraju najbolji kadrovi stranke, a za Europski parlament tek rezervna ili druga garnitura, to nam je već dobro poznato. U tu se ekipu, međutim, već i zbog same naravi stvari, naime zbog enormno visokih prihoda koji se u Bruxellesu ostvaruju (do danas ne znam koje se sjednice održavaju u Bruxellesu, a koje u Strasbourgu gdje je ujedno i Vijeće Europe), prirodno regrutiraju i uhljebi, dakle lica dovoljno medijski eksponirana ali nedovoljno karakterna da bi se borila u domaćem ringu i u njemu preuzimala odgovornost za dobrobit društva. Katkad još poneka stranka u Europski parlament šalje one svoje primjerke koji su za nju previše intelektualni pa postoji opasnost od njihova talasanja, ali taman uštimani za rijedak EU-zrak. To odgovara i vodstvu stranke, jer se na taj način riješilo potencijalnih neugodnih kritičara u vlastitim redovima, a i ovim visokoumnim lijenčinama.
U posebnu, da ne kažem specijalnu kategoriju uhljeba spadaju tzv. ljigavci/štetočine. Ljigavci/štetočine tu su od Sudbe Klete postavljeni uglavnom samo kako bi sramotili svoju državu i svoj narod borbom protiv kemtrejlova, cjepiva, transhumanizma, rodne ideologije, woke-pokreta, gay brakova, globalizacije i pitaj boga čega još iz kataloga "čarobnjakovog šešira" Krešimira Mišaka. Ali kako ne bi ispalo da su oni uvijek samo protiv, kako bi se javnost pravilno informirala da oni katkad znaju biti i suzdržani, Boris Dežulović napisao je nadasve slikovit i informativan članak Glas imbecila. Izdvajam dio:
"Tako, eto, u nekim dijelovima svijeta i danas izgleda obred prisilnog obrezivanja djevojčica: procjenjuje se da je na taj način osakaćeno više od stotinu i trideset milijuna žena. Zbog toga je prije nekoliko dana, donoseći direktivu protiv nasilja nad ženama, Europski parlament u tekst uključio sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne brakove. Pa ipak, iako je donesena golemom razumnom većinom, protiv direktive je bilo teško shvatljivih tridesetak glasova, uz sedamdeset mudro suzdržanih.
I među njima, na čast i ponos Hrvata, tri njihova suzdržana glasa: Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić.
Da, suzdržani. Da, o prisilnim brakovima. Da, i sakaćenju djevojčica.
Ako se pitate zašto bi, zaboga, itko, pa makar bio Hrvat, bio suzdržan u raspravi o sakaćenju djevojčica, ako u kardiogenom šoku i nevjerici poželite vjerovati da su naši dični zastupnici skeptični oko direktive zbog neke njene skrivene feminističke ili rodne agende – još prije okruglo i točno deset godina, travnja 2014., cijelu vam je stvar objasnio Glas koncila.
'Djevojčicama se prije puberteta čupaju dražice da bi se budućoj ženi onemogućio doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vjerna supruga i vrijedna majka', odgovorio je tada jednom svom ljubopitljivom čitatelju Glas koncila, isti onaj Glas koncila koji se u to vrijeme, vjerovali ili ne (vaša vjera, kako vidite, nije bitna), javno usprotivio i mamografiji, proglasivši narodni običaj dijagnosticiranja raka dojke štetnim za žene!"
Imam i na poslu i u privatnom životu što kolege što poznanike i poznanice koji ne propuštaju priliku na svojem FB-profilu podijeliti kakvu grandioznu objavu Mislava Kolakušića, njegov bombastični govor u Europskom parlamentu na tečnom hrvatskom, njegovo vazda opominjanje vazda čovječanstva da se na vrijeme otrijezni od Sila Zla i vrati na put obiteljskih vrijednosti i nacionalnog suvereniteta. Ako bi se kojim slučajem potencijalni turisti htjeli informirati o "Hrvatskoj - Punoj Života" na način da konzultiraju Knjigu proroka Nedrka ili pak apokrife proroka Mislava i Vilibora, imali bi osjećaj da su uplatili sedmodnevni puni pansion u kakvom katolibanskom kalifatu. Jer to je gotovo pravilo svuda u svijetu - što je priroda divotnija, to je država sjebanija. Na svu sreću, u nas to ipak nije tako.
Malo sam se poigrao smišljanjem turističkih slogana. Gorespomenuti trojac tako bi mogao ponuditi slogan "Croatia - Full of Chemtrails", Domovinski pokret dao bi slogan "Croatia - Free from the Serbs", a Most, npr., "Croatia - Full of Illegal Immigrants". ;) Našlo bi se tu mjesta i za Nepalce, Indijce i Filipince, a vi nastavite niz ako imate inspiraciju. :)
Surfajući darknetom, naišao sam i na ove dvije slike:
Ova se druga, dakako, može primijeniti i na 705 items Europskog parlamenta. ;))
petak, 03.05.2024.
Vlada nacionalnog jedinstva
19. travnja rano ujutro, dakle tek malo više od dana nakon parlamentarnih izbora, poslao sam SDP-u i HDZ-u sljedeći mail:
U danim okolnostima...
U danim okolnostima, gdje je manjinska vlada na čelu s Milanovićem - koju je predložila Sandra Benčić - malo vjerojatna, i gdje je koalicija HDZ-a s ustašoidnim Domovinskim pokretom veoma pogubna po europsku reputaciju HDZ-a, i gdje se Most jednako kao i DP pozicionira u veoma rigidnim svjetonazorskim okvirima, i gdje ponovljeni izbori vjerojatno ne bi dali značajno drugačiji rezultat, preostaje još samo Vlada nacionalnog jedinstva, kao jedino razumno rješenje, što znači: koalicija HDZ-a i SDP-a. Glasao sam za Možemo, kao i na prethodnim izborima, a na svim ranijim za SDP, no u današnjim danim okolnostima ne vidim što bi bilo zdravije za Hrvatsku od Velike Koalicije dviju glavnih stranaka. SDP bi svakako morao dobiti neke velike ustupke, primarno opoziv Turudića jer bez toga ne ide dalje. HDZ ne bi morao odustati od Istambulske konvencije. Ne bismo se morali baviti skroz naopakim, primitivnim, zatucanim, krajnje nazadnim pitanjima poput protivljenja tzv. rodnoj ideologiji, woke-pokretu, transhumanizmu i sl. Peđa Grbin morao bi odustati od Zorana Milanovića, no to bi bilo ispravno ako je za veće dobro, tj. za dobrobit građana Hrvatske. U danim okolnostima SDP i HDZ su zapravo najsličnije i najsrodnije stranke i bilo bi mudro, naprosto mudro, da to prihvate i da s tim nešto učine, zatomljavajući svoja snažna ega i radeći isključivo za dobrobit hrvatskog naroda. HDZ je zadnjih godina bio prilično socijalno usmjerena stranka, dakle na neki način stranka koja je napravila iskorak ulijevo, i SDP bi kao akt dobre volje to mogao priznati i krenuti ususret HDZ-u. Bila bi to sasvim nova situacija unutar političkih polarizacija EU-a, koja bi mogla odjeknuti kao pionirski primjer novog promišljanja politike, promišljanja koje ima hrabrost nadići ideološke razlike zarad stvarnog dobra građana. Je li moguće da HDZ načini taj iskorak? To bi značilo da ipak nije sistemski korumpiran, da su korupcijske afere unutar HDZ-a ipak samo stvar korumpiranih pojedinaca. U tom bi smislu SDP morao dobiti značajne garancije u vezi neovisnosti pravosuđa. S druge strane, SDP također mora nešto ponuditi. Budući da je SDP zadnjih godina zapravo veoma sličan HDZ-u, on nema puno toga za ponuditi. Može ponuditi odricanje od Zorana Milanovića, a i to čak može biti dogovoreno sa Zoranom Milanovićem jer ne vjerujem da bi on zaista djelovao protiv najveće dobrobiti hrvatskog naroda u danim okolnostima.
Pozdrav...
Kasnije tijekom dana malo sam se bio postidio te svoje preuzetnosti, toga da svagdje moram ostaviti svoj trag kao psi po ćoškovima, pa sam brzo strpao taj mail u neki zakutak podsvijesti. :) A onda večeras gledam i slušam OVAJ razgovor izvrsne Anke Bilić Keserović s Vesnom Pusić, koja je bila gošća Newsrooma N1 televizije, i pronalazim da Vesna Pusić razmišlja navlas isto kao i ja!
Na poslu često slušamo o tome kako ne valja rušiti mostove za sobom jer nikada ne znamo gdje će nas i kada putevi ponovno dovesti do istih tih osoba s kojima ćemo morati surađivati. Duhovni učitelji i mudri ljudi uvijek gledaju biti dobronamjerni, nikada otrovni ili takvi da poništavaju nečiju osobu. Na koncu, čista je izvjesnost da bi mnoge naše misli, samo kad bi se na nekoj skali intenziteta mogle pojačati iznad određene granice, doslovno ubijale naše bližnje. To ne govorim kao netko tko je imun na te stvari, to se i mene tiče. Misli su vrlo konkretna energija na određenoj ravni koja djeluje vrlo konkretno na one u koje je uperena i samo čistoća nečijeg života, čestitost i vrlost karaktera, mogu biti zaštita pred negativnim mislima usmjerenim na nj, mislima koje će u suprotnom prije ili kasnije obaviti svoj crnomagijski zadatak začet voljom pojedinca koji je te misli proizveo. Od čiste osobe negativne se misli odbijaju i vraćaju njihovim vlasnicima.
E sad zamislite ili se prisjetite koliko je negativnih misli međusobno isporučeno između političara suparničkih političkih opcija, između oporbe i vladajućih! Te misli svakako imaju svoj učinak, one rade sve vrijeme u suptilnome, ne miruju dok ne ostvare svoj usmjeren potencijal, zbog toga je danas toliko teško postići razuman i mudar sporazum između dvije glavne političke partije u Hrvatskoj. Njihove misli intenzivno rade ne samo protiv njih nego i protiv Hrvatske, hrvatskoga naroda. Da nisu porušili sve mostove, i to ne samo jedanput, nego tisuću puta, razum i mudrost mogli bi prevladati, moglo bi se moći sagledati što je urgentni prioritet i najmanje od svih zala, što je najveće dobro u danom trenutku za građane Hrvatske. Je li to još uvijek moguće? Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog potajnih molitava karmelićanki? :) Možda jest.
četvrtak, 02.05.2024.
Zovem se crvena
Na ovoj slici nema crvene boje, naš mozak ju je dodao. Cijela je slika napravljena od svijetlo plave, crne i bijele. Zumirajte pa ćete vidjeti.
Dodatak:
:)