19. travnja rano ujutro, dakle tek malo više od dana nakon parlamentarnih izbora, poslao sam SDP-u i HDZ-u sljedeći mail:
U danim okolnostima...
U danim okolnostima, gdje je manjinska vlada na čelu s Milanovićem - koju je predložila Sandra Benčić - malo vjerojatna, i gdje je koalicija HDZ-a s ustašoidnim Domovinskim pokretom veoma pogubna po europsku reputaciju HDZ-a, i gdje se Most jednako kao i DP pozicionira u veoma rigidnim svjetonazorskim okvirima, i gdje ponovljeni izbori vjerojatno ne bi dali značajno drugačiji rezultat, preostaje još samo Vlada nacionalnog jedinstva, kao jedino razumno rješenje, što znači: koalicija HDZ-a i SDP-a. Glasao sam za Možemo, kao i na prethodnim izborima, a na svim ranijim za SDP, no u današnjim danim okolnostima ne vidim što bi bilo zdravije za Hrvatsku od Velike Koalicije dviju glavnih stranaka. SDP bi svakako morao dobiti neke velike ustupke, primarno opoziv Turudića jer bez toga ne ide dalje. HDZ ne bi morao odustati od Istambulske konvencije. Ne bismo se morali baviti skroz naopakim, primitivnim, zatucanim, krajnje nazadnim pitanjima poput protivljenja tzv. rodnoj ideologiji, woke-pokretu, transhumanizmu i sl. Peđa Grbin morao bi odustati od Zorana Milanovića, no to bi bilo ispravno ako je za veće dobro, tj. za dobrobit građana Hrvatske. U danim okolnostima SDP i HDZ su zapravo najsličnije i najsrodnije stranke i bilo bi mudro, naprosto mudro, da to prihvate i da s tim nešto učine, zatomljavajući svoja snažna ega i radeći isključivo za dobrobit hrvatskog naroda. HDZ je zadnjih godina bio prilično socijalno usmjerena stranka, dakle na neki način stranka koja je napravila iskorak ulijevo, i SDP bi kao akt dobre volje to mogao priznati i krenuti ususret HDZ-u. Bila bi to sasvim nova situacija unutar političkih polarizacija EU-a, koja bi mogla odjeknuti kao pionirski primjer novog promišljanja politike, promišljanja koje ima hrabrost nadići ideološke razlike zarad stvarnog dobra građana. Je li moguće da HDZ načini taj iskorak? To bi značilo da ipak nije sistemski korumpiran, da su korupcijske afere unutar HDZ-a ipak samo stvar korumpiranih pojedinaca. U tom bi smislu SDP morao dobiti značajne garancije u vezi neovisnosti pravosuđa. S druge strane, SDP također mora nešto ponuditi. Budući da je SDP zadnjih godina zapravo veoma sličan HDZ-u, on nema puno toga za ponuditi. Može ponuditi odricanje od Zorana Milanovića, a i to čak može biti dogovoreno sa Zoranom Milanovićem jer ne vjerujem da bi on zaista djelovao protiv najveće dobrobiti hrvatskog naroda u danim okolnostima.
Pozdrav...
Kasnije tijekom dana malo sam se bio postidio te svoje preuzetnosti, toga da svagdje moram ostaviti svoj trag kao psi po ćoškovima, pa sam brzo strpao taj mail u neki zakutak podsvijesti. :) A onda večeras gledam i slušam OVAJ razgovor izvrsne Anke Bilić Keserović s Vesnom Pusić, koja je bila gošća Newsrooma N1 televizije, i pronalazim da Vesna Pusić razmišlja navlas isto kao i ja!
Na poslu često slušamo o tome kako ne valja rušiti mostove za sobom jer nikada ne znamo gdje će nas i kada putevi ponovno dovesti do istih tih osoba s kojima ćemo morati surađivati. Duhovni učitelji i mudri ljudi uvijek gledaju biti dobronamjerni, nikada otrovni ili takvi da poništavaju nečiju osobu. Na koncu, čista je izvjesnost da bi mnoge naše misli, samo kad bi se na nekoj skali intenziteta mogle pojačati iznad određene granice, doslovno ubijale naše bližnje. To ne govorim kao netko tko je imun na te stvari, to se i mene tiče. Misli su vrlo konkretna energija na određenoj ravni koja djeluje vrlo konkretno na one u koje je uperena i samo čistoća nečijeg života, čestitost i vrlost karaktera, mogu biti zaštita pred negativnim mislima usmjerenim na nj, mislima koje će u suprotnom prije ili kasnije obaviti svoj crnomagijski zadatak začet voljom pojedinca koji je te misli proizveo. Od čiste osobe negativne se misli odbijaju i vraćaju njihovim vlasnicima.
E sad zamislite ili se prisjetite koliko je negativnih misli međusobno isporučeno između političara suparničkih političkih opcija, između oporbe i vladajućih! Te misli svakako imaju svoj učinak, one rade sve vrijeme u suptilnome, ne miruju dok ne ostvare svoj usmjeren potencijal, zbog toga je danas toliko teško postići razuman i mudar sporazum između dvije glavne političke partije u Hrvatskoj. Njihove misli intenzivno rade ne samo protiv njih nego i protiv Hrvatske, hrvatskoga naroda. Da nisu porušili sve mostove, i to ne samo jedanput, nego tisuću puta, razum i mudrost mogli bi prevladati, moglo bi se moći sagledati što je urgentni prioritet i najmanje od svih zala, što je najveće dobro u danom trenutku za građane Hrvatske. Je li to još uvijek moguće? Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog potajnih molitava karmelićanki? :) Možda jest.
Post je objavljen 03.05.2024. u 00:41 sati.