Liječnici transplantiraju srce, jetru, pluća, čak i ljudsko lice, ugrađuju umjetne kukove, mogu da izanaliziraju mozak i misli koje on producira. Isto tako se sada može, zahvaljujući tehnici, putem videokamera, smještenih u kapsule koje se progutaju, gledati film o događanjima u unutrašnjosti tijela te se diviti šta sve tamo ima.

Zaista je to sve nevjerovatno!

Ono što me, međutim, više čudi jeste da ne postoji niti jedan djelotvorni lijek protiv prehlade. Ništa! Protiv kašlja, šmrcanja, vrućine koja se pri tome osjeća nema travke koja je narasla . Zbog čega je to tako?

Objašnjenja su različita: od pravih medicinskih, preko ekonomskih do čisto komunikativnih.

Medicinski uzrok su virusi i činjenica da su oni jednostavno previše pametni za nas a osim toga ima ih veliki broj. Za početak prehlade mogu da budu krivi adenovirusi, rinovirusi, entrovirusi, paramyxovirusi i još poneki. Isto tako, osim virusa, postoji još nekoliko izuzetaka kada to mogu da učine i neki drugi uzročnici.

Ali i kada bi se pažnja koncentrirala samo na jedan od ovih virusa ne bi pomogla terapija. Naime oni su previše lukavi jer im uvijek nanovo uspije da se obrane od napada lijekova koji se koriste protiv njih. Šta sve nije isprobano u cilju savladavanja njihove sposobnosti mutacije i prilagodljivosti novom ataku?! I svaki puta je novi lijek bespomoćan te je već unaprijed izgubio bitku.

Nadmoć virusa nad lijekovima leži ponekad i u nemarnosti virusa (nekada je ta osobina i dobra). Jer pri njihovom umnožavanju dolazi stalno i neprekidno do malih grešaka koje se ponavljaju u genima. Zbog toga neprekidno nastaju nove varijante virusa, koje se od prethodnih pomalo razlikuju.

Uzmimo na primjer da postoji terapija koja djeluje. Nakon samo nekoliko ovakvih grešaka ne bi bila vise djelotvorna.

Kod ekonomskog činioca, koji utiče da ne postoji djelotvorna terapija protiv prehlade je situacija još očitija: Ko bi uopće htio neko sredstvo protiv prehlade? Postoji u međuvremenu toliko sirupa protiv kašlja, sprejeva za nos i tableta za grlo koliko i raznih kolekcija donjeg rublja … i neki od njih su isto toliko skupi ali i znatno manje djelotvorni. Nijedan od tih sirupa, sprejeva ili tableta ne pomažu stvarno i uvijek postoji novi razlog da se na tržište dovedu neki novi proizvodi. Šmrcavi potrošač se čudi i kupuje … i uskoro primjeti da ni ovaj novi asortiman ne pomaže. Najkasnije kod slijedeće prehlade kupi opet neke nove preparate koji su se našli u policama ljekarne.

A šta je još i sa tabletama vitamina i minerala koje veliki dio ljudi pije da ne bi dobili prehladu?!
Upravo tako! Ove tablete ne donose medicinski ama baš ništa, što je već odavno dokazano, ali proizvođačima donose veliku dobit.

Ostaje još komunikativni pristup. U današnjoj, makar i površnoj komunikaciji među ljudima, dobar odgoj nalaže da ako imaš prehladu i virusima „zagađuješ“ prostor što je otprilike radijus oko tebe veličine pet metara, trebaš toliko daleko i da se držiš od sugovornika da ovaj ne bi ušao u fini oblak sastavljen od tvojih virusa.

Ima još nešto što se toga tiče a što „dnevni“ istraživači još nisu ispitali ali sigurno uskoro hoće: koliko se bračnih i ljubavnih veza održalo samo zbog toga jer su partneri prosječno tri puta godišnje jedan drugome pravili pileću juhu ili čaj sa medom. A također treba uzeti u obzir i one tvrdokorne veze kod koji su si navedeni međusobno miješali slanu vodu za grgljanje ili kupku od kamilice za naparavanje.

To bi mogao biti jedan od bitnih razloga što se neki brak održava usprkos nekim drugim nesuglasicama u njemu.