Javno izjavljujem slijedeće:

„Ja sam masovni ubojica“

Moje žrtve su prvenstveno one zvijeri koje se svakog ljeta, a posljednjih godina i u drugo godišnje doba (zbog promjene klime) okome na čovječanstvo kao izgladnjele vampiri. Mislim ovdje na ona nesretna stvorenja koja se bore za posljednju kap (tuđe)krvi.

Jedno lijepo ljetno jutro se desilo... bez upozorenja... kao iz vedrog neba: postala sam masovni ubojica. Izazvala sam pravo krvoproliće.

Bez zlih namjera sjedila sam na terasi u Meerbuschu s čašom svježe iscjeđenog soka od narandže i maštala o mom Zatonu, kristalno čistoj vodi tamošnjeg mora, plaži, borovoj šumi sa dubokom hladovinom, sa visećom mrežom zategnutoj između dva drveta i ručnim frižiderom pri ruci sa različitim đakonijama. Sve u svemu jedna mirna fina atmosfera.

Najedanput mi nešto prekide ove fine maštarije i vrati me naglo u stvarnost. To nije bio nikakav glasan zvuk upozorenja, nego jednostavno predosjećaj koji me odmah stavio u stanje pripravnosti.

Nekoliko tih kreatura, koje su najvjerovatnije stvorene samo za to da muče čovječanstvo, zaposjelo je neka mjesta na mom tijelu, koje je bilo nezaštićeno odjećom i počelo da mi isisava krv.

U mojoj glavi se istog trenutka uključio alarm i ja sam skočila kao da me ubola sama crna udovica. Kao divljakinja počela sam da mašem oko sebe i nije mi čak smetalo ni to da sama sebe udaram i da to booooli. Bijes koji su ta stvorenja u meni izazvala, doveo me je u takvo stanje da više nisam mogla da se kontrolišem. Bila sam opsjednuta strašću za ubijanjem.

Kad se pokolj završio, ja sam izašla kao pobjednik ali je bilo žrtava na obje strane.

Svih trinaest ratnika koja su se usudila da mi se približe pala su u borbi. Nažalost i lijepa čaša sa svježe pripremljenim sokom od narandže pala je u tom masakru kao žrtva. Komadići stakla ležali su po podu terase a sok se razlio po cijelom stolu. Ja sam zaradila nekoliko uboda koji su pomalo počeli da svrbe...

ALI JA SAM BILA POBJEDNIK!!!!

Danas je poseban dan. Za nas dvoje, naravno.

ZARUČILI SMO SE.

Razmišljala sam da napišem nešto povodom naših zaruka i dvoumila se između:

klasičnog....kako se sve odvijalo i
povjesnog....šta uopće znači taj pojam.

Čak sam htjela da predstavim samo album sa naših zaruka ... jer fotografije govore i bez puno objašnjenja. A onda mi je odjedanput došlo u misli da za ovaj poseban događaj trebam napisati nešto posebno.

Šta je za mene posebno? Pa naravno...moj zaručnik (kako to lijepo zvuči kad se kaže naglas). On je za mene nešto posebno. I tako sada pokušavam da vam predstavim mog Zorana.

Zažmirite i zamislite najkremastiji čokoladni puding, koji je pripremio kuhar sa tri zvjezdice, od najsvježijih sastojaka koji su se mogli pronaći i na kraju začinio tako da puding dobije pomalo gorkasti okus. Zatim je uzeo sočne, crvene trešnje, izvadio iz njih koštice i napunio ih pripremljenim pudingom. Trešnjama je je ispunio jedno ogromno licitarsko srce. Unutrašnja strana srca ispunjena slatkim plodovima je prekrivena svježom oblatnom i ukrašena žuto-crnim štrajfnama od šećerne glazure. To je takav šećerni preliv, koji se sjaji a s druge strane tako je sladak da može skliznuti kroz grlo samo u trenu dok još postoji nedirnuti osjećaj okusa. Prednja strana je umjesto natpisa: volim te, ti si moje bla,bla... ukrašena imenima iz svijeta informatike (prije svega android, linux, php, ... )

Dakle, mislim da je ovaj opis izvanredan. Doduše, ko ne poznaje mog Zorana ne može možda da shvati ali ostali znaju u čemu je simbolika.

E da, on me je zaprosio ... danas ... klekao pred mene i postavio ono sudbonosno pitanje ...i ja sam prihvatila. Na prstenju smo ugravirali naša imena i današnji datum. Prstenje nosimo na lijevoj ruci ali pitanje je samo vremena kada ćemo ih početi nositi na desnoj. Radujem se već unaprijed.

A čokoladni puding? Pa ima ga dosta da bi se mogao tako brzo pojesti a štiti ga i preslatka glazura. Ako se polako i pomalo jede više se uživa u njegovom okusu. Zato nemam straha da će se brzo pojesti. Vanjsku stranu srca štite simboli profesionalnog rada koji je uvijek pri ruci kad krene naopako po pitanju srca. Ostalo? Pa nagađajte a mi ćemo da se bacimo u planove za budućnost.

Neka nam je sretno!!!

Mala galerija fotosa od ovog značajnog događaja:

Naši satovi kucaju različito,
ali kazaljke se kreču u istom smjeru.
Ne govorimo o otkucajima koji se privremeno ne podudaraju
jer to ni za jedno od nas nije trajno rješenje.
Priuštimo si radije ono "drugačije" u nama
i shvatimo to kao šansu da se ne moramo zbog toga izgubiti,
jer smo mi ono što jesmo
i ne želimo da budemo drugačiji.