Dragi Bože ili ko je već gore!

Imam jedan prijedlog što se tiče našeg života pa ako je moguće da izvršiš izmjene koje predlažem jer mislim da su dobre. Dakle:

<

Življenje treba da požne od smrti a ne kao do sada..obrnutim smjerom to jest rođenjem. Možeš li si predstaviti ovo:

Ti ležis tri metra ispod zemlje, hladno je i mračno i ti kopaš sve dok ne ugledaš svijetlo. Kad izađeš iz rupe odeš u starački dom i svaki mjesec ti je sve bolje i bolje tako da te na kraju izbace iz njega jer tu više ne pripadaš, pošto si sve zdraviji i mlađi.

Nakon toga par godina igraš golf i postavljaš statuse i komentare na fejsu jer si u mirovini i imaš vremena na pretek. Potom dobiješ zlatni sat od poslodavca i radiš saaaasvim laaaagano.

Čim završiš sa radom pređeš na fakultet. U međuvremenu imaš dovoljno novca pa možeš baš pravo da uživaš studentski život, živiš u izobilju, imaš veza i vezica sa različitim ženama odnosno muškarcima i život ti je ispunjen da ne može više.

Kad od svega toga postaneš dovoljno glup vrijeme je da počneš sa školom, koja, naravno počinje sa ekskurijom u Španiju ili Italiju. U školi si svake godine gluplji i sve manje znaš dok na kraju ne izletiš iz nje i to sa velikom vrećicom slatkiša, koju su ti pripremili mama, tata i ostala obitelj za početak škole.

Sada, nakon što si izašao iz škole, igraš se par godina u dvorištu sa vršnjacima i na kraju uploviš u trbuh svoje mame i tu provedeš devet mjeseci. Nakon toga završavaš svoj zivot kao orgazam.

To bi bilo super, zar ne!

(Ovo sam pronašla negdje na netu, pa iako je bilo davno i ne sjećam se baš svega, riješila sam da napišem, mislim da je dosta zanimljiv prijedlog.)

Ljubav ne zahtijeva da dvoje ljudi gledaju jedno u drugo, već da zajedno gledaju u istom pravcu
Antoine de Saint Exupery

Ma kako bila okorjela nečija ćud, rastopiće se na vatri ljubavi.
Ako se to ne dogodi, znači da vatra nije bila dovoljno jaka.
(Ghandi)

Ovo je zapravo bilo napisano još u petak na povratku kući u busu ali sam tek sada našla vremena da to konačno sredim i utipkam ( svoje ideje i skice postova unosim u jednu sveskicu koju uvijek imam kod sebe a tek kad se sve slegne napišem post). Dakle moja abeceda:


A kao… Apps
Fascinirajuće šta sve ima. Vjerujem da sam zrela za smartphone.


B kao… Blog
Dugo sam se dvoumila oko bloga...otvoriti ili ne. Nisam se pokajala jer je to stvarno super stvar. Istreseš na papir svoju dušu a niko ti ne daje savjete kako bi bilo bolje da uradiš ili ne uradiš ovo ili ono. Samo da imam malo više vremena da pišem češće.


C kao… cipele
Kad god idem u kupovinu završim na kraju u prodavnici cipela... obožavam ih kupovati, ne smijem ni prebrojati koliko ih imam ali uglavnom nosim jedne ili dvoje u sezoni. I svaki puta zaključim da je nepotrebno i opet kupim ako nađem nešto odgovarajuće. A nađem vrlo često.


D kao… Duisburg
U utorak sam bila kod Britte i put kući podzemnom (koja u Düsseldorfu veliki dio puta vozi nadzemno) trajao je kao i obično duže od predviđenog. Za razliku od "discipliniranih Njemaca" düsseldorfska podzemna baš nije tačna. Ovoga puta vlak je ekstremno kasnio pa je ženski glas koji je na zvučniku htio da objasni zakašnjenje, djelovao uzrujano: Cijenjeni putnici..." Tišina. Poslije jedne minute novi pokušaj: Moje dame i gospodo upravo stižemo u Duisburg na glavni kolodvor sa zakašnjenjem od 20 minuta" Mi, putnici u panici... kako Duisburg...a tada olakšanje...ispravka: "Za nekoliko minuta stižemo u Düsseldorf na glavni kolodvor. UH!


E kao… Evian
Najukusnija flaširana voda... obožavam je. Kažu da je ovdje voda iz česme najbolja jer je ispituju redovno i može se piti. Međutim niko ne spominje okus. Pokušala sam u početku a ponekad i sada kada mi nestane flaširane, ali nikada se neću naviknuti. A kažu voda nema ukusa... ima itekako.


F kao… farba
Moj najnoviji ulov je tamnoljubičasti šal...mislim da mi ta boja dobro stoji iako je pomalo čudno jer je to više boja za crnke. Ali negdje sam pročitala da ljubičasta boja stoji svakom tipu žene. U svakom slučaju moj vrat krasi sada ljubičasti šal.


G kao… godina
Još malo i ova godina prolazi. Do sada je bila lijepa ali rezime ću praviti na kraju.


H kao… hranilica za ptice
Svake godine sam redovno hranila ptičice... kupovala hranu... punila hranilice u vrtu gdje radim. Ali otkako imamo mačka, ne smijem, jer se plašim da mu olakšavam posao kad krene u lov. Žao mi je, posebno kad je napolju jako hladno ali tješim se da ima još dobrih ljudi koji pune hranilice a nemaju mačke.


I kao… iGoogle
Moja startna strana na laptopu. Na njoj imam sve: vremensku prognozu, TV-program, vic dana, recept, najvažnije vijesti i sudoku kad nađem vremena. Šteta što će je iduće godine ukinuti.


J kao… Ja
Ko me zna od prije par godina začudio bi se kakve su se promjene desile...puno smijeha, životne radosti i sreće...zahvaljujući ljubavi koja se pojavila u ovim poznim godinama ali za sreću nikada nije kasno. A sretna sam...

K kao … klavir.
Zaboravila sam da sviram (izuzev poneke jednostavne pjesmice) ali zahvaljujući You tubeu slušam Chopina, Bethovena i ostale redovito, često i rado. Najdraži pijanisti. Valentina Lisitsa, Yundi Li, Polini i naravno naš Mrvica.


L kao… laptop

Još uvijek koristim svoj stari laptop i doooobar je (držim figu da ne ureknem). Sve što znam, naučila sam na njemu a možda ga iznevjerim iduće godine i napustim zbog jednog vitkijeg i bržeg ... kažem možda jer je prva ljubav nezaboravna.


M kao… more
Već toliko dugo nisam bila u Zatonu a toliko volim onu buču... ni slana ni slatka voda jer se tu ulijeva Krka u more i razblažuje morsku slanu vodu... mir i tišina predveće kada se vratimo sa plaže i moja terasa ... uživanje.


N kao.. notar
Za ovo pola godine bila sam više puta kod notara nego za cijelih dvadeset godina koliko sam ovdje. Sve zbog ove ili one punomoći, ovjeravanja dokumenata u svrhu rješavanja ostavštine. Nadam se da je sada gotovo...barem posjeta notaru a ostavinska će vjerovatno potrajati poznavajući stanje u Bosni.


O kao … Open Office Writer
Super igračka. Pomoću njega ispisala sam oko 400 stranica o događanjima od 2008. godine, priče koje su izašle iz moje glave, mailove i SMS-ove koje smo Zoran i ja pisali jedno drugom, pjesme i fotografije naših susreta. Da li će sve ovo ugledati svijetlo dana nije mi ni važno ali pišući sve to imala sam toliko radosti i zadovoljstva da mi je to sasvim dovoljno i ne treba mi nikakva knjiga jer je i ovako lijepo. A pišući ova moja mala "remek-djela" u Open Office Writeru naučila sam i njega da koristim i ne bih ga mijenjala ni za jedan drugi tekst-program

P kao… Paris
Najljepše moje sjećanje i kad god pričamo o tom vremenu, iako je bilo teško za Zorana i mene, uvijek se rastopimo na riječ Paris.


R kao… rakija domaća
Zoran mi je donio za lijek ali ponekad odvrnem čep i pomirišim jer me podsjeća na mog pokojnog tatu koji ju je pekao svake godine. Mama je uvijek bila protiv ali radovala se kad ju je mogla koristiti za obloge kad je to bilo potrebno (i nepotrebno).


S kao… sir
Gauda, ementaler, vlašički, feta, mozzarela... italijanski, holandski, francuski ili domaći... sve ih volim i kupujem (a naravno i jedem) u priličnim količinama. Sva istraživanja pokazuju da je čokolada favorit kad je u pitanju ovisnost ali ja sam definitivno ovisna o sirevima.

T kao… Theresa
Moj anđelak... otkako sam je ugledala prvi puta kad su je donijeli iu porodilišta zatvorila sam je u svoje srce i taj dio će uvijek ostati njen, ma gdje bila.

U kao… unazad.
Često pomislim na ono: "Da mi je vratiti kazaljke na satu"... ja bih ponekad poželila da vratim listove kalendara, da imam još malo više vremena da uživam u ovoj sreći koju sada imam. Ali možda uspijem da izlistam što više listova kalendara koji još nisu odštampani.


V kao… Vie de merde
Ko zna francuski ( a može i google-prevod, iako je ponekad teže shvatiti "šta je prevodilac htio da kaže") ovaj sajt je izvanredan i može se dobro na njemu zabaviti. Svako može na toj stranici da izloži svoje vie de merde događaje (govnasti život) - i kad tako nešto pročitaš odmah se osjetiš bolje jer si sretan da se tako nešto drugome desilo a ne tebi.


W kao… Wii... želja je tu ali još nisam kupila. Igre koje bih na njemu rado igrala: kuglanje, stolni tenis...


X kao… Xenos
Super prodavnica... svaštara.... ima stvarno svega .... povoljne cijene a nije ona jeftina kineska roba.


Y kao… YU... oznaka naše bivše. Da li bi ostalo i dalje, ne znam, ali je bio lijep naš život u njoj.


Z kao… Zoran
Ne trebam ništa pisati o Zoranu... sve znate... ili skoro sve... ali to "skoro" zadržaćemo za sebe.

Svaki novi dan donosi sa sobom novu nadu!

Volim ovu poslovicu iako je prilično istrošena. Ali je tačna... u poslu ili privatno. I kad navečer legnem u krevet i počnem da razmišljam o slijedećem danu koji dolazi radujem se unaprijed onome, novom, što bi moglo da se desi u njemu. Čak i kad znam šta me taj slijedeći dan otprilike očekuje, postoje još uvijek trenuci za koje se nadam da će se nešto desiti što će me neočekivano i prijatno iznenaditi.

Iako svako od nas u svom ruksaku nosi svoje osobne, manje ili veće probleme, možda čak i nesavladive teškoće iz prošlosti, može ih na nekoliko vrijednih minuta ili čak sati odložiti, odahnuti i biti samo svoj. Za to je potrebna nada kojom će se izgraditi povjerenje u sopstveno „JA“, bez obzira šta drugi misle ili očekuju od nas.

Naravno da postoje teške situacije u životu kao što je smrt u obitelji, bolest, teško financijsko stanje uzrokovano gubitkom posla. U takvim trenucima, kada ljudi doživljavaju svoje najteže minute, sate ili dane i koji se bore sa svojim životnim problemima, možda čak i proklinju takav život, na prvo mjesto postavljaju jad i čemer, jer ne mogu da vide više ništa drugo od tog mućenja. Za ljude koji to doživljavaju ne vrijedi u tim trenucima nikakva utjeha jer ih je to stanje potpuno zaokupilo.

Tko je taj pad osjetio i uspio da savlada, umjesto da se preda, zna da život nikada ne prestaje da dijeli i lijepe trenutke. Ne mora to da bude ništa kolosalno, to su sitne stvari koje smo svi manje više upoznali u svakodnevnom životu i koje nas jednostavno podignu čim ih postanemo svjesni i počnemo da ih uživamo.Tko se upusti na takve prijateljske ponude života... tko konačno pomjeri prošlost u zapećak, gdje će ona ostati i neće dalje da stvara nemir u nama, tko svoje „JA“, ne sebično, nego s povjerenjem u samog sebe, počne da usmjerava na lijepe trenutke koje donosi dan, može da se raduje, bez loše savjesti. Jer najvažnije pravilo života glasi: Budi svjestan svoje odgovornosti prema sebi samome.

Ovo nije poziv na sebićnost nego samo poticaj na razmišljanje..