Post počinjem pričom o posjeti kod prijatelja, gdje se i očituje ovaj problem. Dijete, koje smo u posjetu doveli preko njegove volje sjedi i dosađuje se jer su djeca prijatelja već odrasla i izašla su negdje. Prijateljica, koja se potrudila da stol bude pun ića i pića za odrasle, donese iz kuhinje čokoladu, otvori, raspakuje je iz srebrnog omota i ponudi djetetu:

Prijateljica: Voliš li čokoladu sa lješnjacima?
Dijete: Klima glavom.
Mama: Uzmi komadić!
Dijete nesigurno pruži rukicu i uzme komadić.
Mama: I šta se kaže?
Dijete: Hvala!
Mama i prijateljica se nasmješe pune odobravanja.

Ovo je velika greška! Jer dijete shvati: Ko kaže "Hvala" biće pohvaljen... ko kaže: "Hvala" biće prihvaćen … ko kaže "Hvala" dobiće na dar čokoladu. Zbog toga će dijete koristiti više puta dnevno riječ: "Hvala".

Zašto ne, zvuči pristojno?! I upravo tu leži problem! Svaki od nas se zahvaljuje … neprekidno... i za sve i svašta. A često i za ništa. Hvala za vaš odgovor! Hvala za vašu prijavu! Hvala za suradnju, za vaše zanimanje, za pozornost...

Šta bi se inače moglo učiniti? Ne prijaviti se? Začepiti uši i ne slušati?

Razlog za neprestano korištenje riječi: "Hvala" leži u tome da je ta riječ praktična. Ona odgovara uvijek, čak i tada kad nam ništa bolje ne padne napamet u tom trenutku. „Hvala“ pomaže u svakoj neugodnoj situaciji da najlakše izađemo iz nje sve dok nam nešto bolje ne padne napamet.

Sa zahvalnošću, međutim riječ "Hvala" ima samo četiri zajednička slova, inače je jedan prazni omotač, fraza, nadomjestak za riječi koje bolje odgovaraju a koje nam nisu odmah pale napamet. Ili kako je jedan ekspert za komunikacije rekao: „Hvala je izraz koji se koristi kada ostanete bez riječi“.

Hvala stoji u jednom redu sa izrazima: Rado... izvinite... ugodan dan... sve su to ugradbeni blokovi fasade pristojnosti. Često se ovo koristi u poslovima kada se, umjesto da partneru kažete u lice da nešto nije onako kako vi hoćete, upotrijebite neki od ovih izraza i ostavite ga bez riječi i zbunjenog... tada imate vremena da smislite drugu taktiku. Stari trik!

Kada u prodajnom centru na blagajni kažete da ne trebate račun, slijedi: "Hvala". (Ovo je naravno bilo prije Linića). I kada, zbog gužve treba da se otvori druga kasa: Otvoritejošjednublagajnumolimhvala!

Ali ove duge riječi se ne koriste samo u prodajnim centrima.

Hvala što ne pušite!
Hvala što vozite 30 u blizini škola, hvala što ste pravovremeno odgovorili, hvala što pišate sjedeći...

Kakva perfidnost leži samo u ovakvim uputama! Vi prihvatete upute tražioca a da uopće niste ni upitani da li se slažete. I to samo jer se neko nije usudio da kaže jasno i glasno šta hoće. Da ne pušite... da ne isprljate WC-šolju pišajući stojeći...

Naravno može i direktno:
Hvala, ne trebam to!
Hvala, razumio sam!
Hvala, več sam to vidio!
Hvala, zaveži i ne nerviraj!

Možda se riječ „Hvala“ več odavno pokvarila. Previše je upotrebljavana, izlizala se, potrošila,.. vrijeme je za nešto novo. Nešto što će bolje odgovarati ovom suvremenom društvu.

U blogovskom svijetu se i ne koristi baš puno … naprotiv … možda je blogovski svijet predvodnik u eventualnim promjenama ili su blogeri taktičari?