Bilo je to davno...već naslućujete da će ovo biti jedna zimska bajka... kada sam imala polovinu današnjeg struka ali zato dvostruko veću mogućnost pamćenja. U ta lijepa davna vremena, u kojima sam puno lakše mogla da odolim špagetima, kolačima i sladoledu, mogla sam da ponovim svaki razgovor koji sam vodila čak pola godine ranije.

Ta vremena su prošla... neumitno! Danas se ne sjećam ni da sam neki razgovor vodila a ako se, nakon dugog razmišljanja toga i prisjetim, svede se na to: „da je nešto od toga bilo“ ali ni pomena o čemu se tu radilo.

Najčešće mi ova moja zaboravnost smeta pri mom omiljenom poslu...čitanju. Ne, nije problem u samom čitanju, naprotiv imam pred očima sve što piše crno na bijelo i sve što pročitam pamtim dugo...problem su mi brojevi stranica.

Kao i ranijih godina čitam mnogo i najčešće više knjiga odjedanput: na poslu u pauzama neki priručnik kojim poboljšavam svoje znanje u struci, u torbi je knjiga koju čitam u tramvaju, navečer u krevetu čitam par njih: različitog žanra, zavisno od provedenog dana... dakle, istovremeno čitam četiri-pet knjiga. Ali, dok sam prije znala tačno da sam kod knjige koju čitam u pauzama na poslu na stranici tridesetčetiri, kod knjige u torbi na strani sedamdesetdva, kod treće na noćnom ormariću na strani osamdesetjedan...danas ti brojevi stranica leže skriveni negdje u dubini mog pamćenja i nikako da ih prisilim da izađu na svjetlo dana.

Postoji više načina da se doskoči ovome problemu.

Vježbanje pamćenja je jedna metoda – zapamtim broj osamdesetjedan, to je jednostavan broj: devet puta devet, stvarno se lako može zapamtiti i zadržati u pamćenju, pogotovo ako ga cijeli dan ponavljam u glavi i ponekad izgovorim poluglasno a možda i zapišem na dlanu...i naveče se onda sjećam broja... ali … ne sjećam više... za koju od knjiga koje čitam, zapravo važi.

Jedna druga mogućnost je ostaviti knjigu otvorenu na stranici do koje sam došla kod čitanja. To knjigama ne čini baš dobro, posebno ako se nosaju u prepunoj torbi ili leže pod gomilom novina na noćnom ormariću.

Treća mogućnost je najbolja i ja je primjenjujem najčešće: obilježavam strane bookmarkerima.

Posjedujem veliki broj bookmarkera koje sam dobila na poklon, ili uz knjigu kao dodatak a neke sam i sama napravila dok sam se zabavljala s djecom praveći razne stvarčice od kartona i papira. Nažalost i pored većeg broja bookmarkera, nikada mi ih nije dovoljno.

Bookmarker koji sam koristila kod čitanja Schlinkovog romana „Čitač“, ostao je u toj knjizi jer sam sigurna da ću joj se vraćati još nekoliko puta. I tada ću ga opet trebati za obilježavanje.

Bookmarker sa motivom Alpa koji sam dobila od Therese kad se vratila sa skijanja iz Lecha, stoji još uvijek u knjizi Charlote Roche „Vlažni predjeli“, koju sam pročitala do dvadestjedne strane i stavila nazad u vitrinu jer mi je bila dosadna i nezanimljiva... jedanput ću sigurno da posegnem opet za njom i tada neću morati da je čitam od početka.

A u mojoj najdražoj knjizi stoji pet bookmarkera... da što lakše pronađem meni najljepša mjesta.

Na taj način došla sam u situaciju da za bookmarker uzmem sve što mi dođe pod ruku. Komad toalet-papira (čistog naravno!), obilježava mjesto najnovijeg romana koji čitam...pogodite gdje.

Fotografija sa Sophijinog rođendana obilježava recept za sos od vina u kuvaru.

Jedno probno pakovanje kreme istrgano iz modnog časopisa odgovaralo je perfektno za obilježavanje strane u jednoj biografiji a vrećica peršunovog sjemena označava stranu jednog priručnika iz psihologije koji čitam na poslu.

Nakon svega gore iznesenog moglo bi se zaključiti da sam prevarila moje sve lošije pamćenje. Ali to je samo pola istine.

Več tjednima tražim magnezijum-tablete, kopiju mog indeksa koju mi je poslala Željkova sekretarica a koju moram poslati u mirovinsko radi priznavanja staža, jednu čokoladu od pedest grama koju sam sakrila u vrijeme dok sam bila sigurna da trebam da smršam i račun od radija koji mi služi kao garancija.Sve te stvari i nisu velike, tanke su i zbog toga polako počinjem da sumnjam da su te stvari odlučile promjeniti svrhu za koju su stvorene...i preuzele su ulogu bookmarkera.

Ali, nažalost, više se ne mogu sjetiti... u kojoj knjizi?!