I evo nas još uvijek u novembru, mjesecu koji nam je ukrao sve boje i ostavio samo sivu.
Šta se može učiniti da se prevari ovaj sivi mjesec. Neke stvari sam smislila možda pomognu i drugima da ga lakše prebrode:

-otići u kino ili na neku izložbu,
-pročitati neku zanimljivu knjigu umotan u mekanu deku (kamin bi bio idealan ako ga neko ima),
-razervirati vrijeme za stvari koje su ostale nezavršene (to je jako dobar antidepresiv),
-upaliti mirisnu svijeću, napraviti kavu i uživati u mirisima i okusu,
-napuniti kadu i provesti u njoj najmanje sat vremena,
-zagrliti nekoga (ako nema nikoga pri ruci onda mačku ili jednostavno nekog medu iz djetinjstva),
-obući se toplo i izaći u šetnju usprkos sivom i hladnom danu jer šetnja potiče stvaranje hormona sreće u tijelu a time podiže raspoloženje,
-početi bilo šta sa bojama naprimjer pokušati slikati, naravno ne prirodu u tom vremenskom dobu nego nešto što ima najmanje pet različitih boja ili obući neku šarenu haljinu... ako je previše barem oviti šareni šal oko vrata,
-pozvati goste... bez ikakvog povoda i napraviti naprimjer jedan found od sira, te raspravljati o događajima u svijetu i oko nas...
… i još mnogo toga.

Najvažnije od svega je činjenica da smo mi mnoge novembre već doživjeli, preživjeli i dočekali proljeće.

Ali... uvijek ima jedno ali...Jedna osoba mi je, puna saosjećanja, ispričala jednu glasinu koja kola okolo o mjesecu novembru. Novembar je morao psihologu jer je ogorčen na svoju sudbinu: niko ga ne voli i on se osjeća nepoželjan i bezvrijedan u odnosu na druge mjesece u godini, koji ljudima mogu da pruže radost i lijepa događanja. On je jedini koji pruža samo hladan zrak, sivo nebo i kišovito vrijeme.

Razmišljala sam o ovoj glasini. Prvo što mi je palo napamet je: sam je kriv. Ali osjetih sažaljenje... novembar je ipak sam shvatio da je nepoželjan, znači razmišljao je o sebi.

Bilo mi ga je žao ali nakon što sam još jednom pročitala moje savjete šta raditi u novembru, pade mi napamet kako da ga ohrabrim. Naime, novembar ima veoma veliki značaj za nas, ima ulogu koja zahtjeva dubinu. On donosi ljudima i ostalim bićima u prirodi mir koji im je neophodan, pomaže im da se odmore. On im daje vrijeme za razmišljanje o prolaznosti i daje im unutrašnju snagu kojoj otkrivaju ono vrijedno u sebi.