Zbog čega žene idu uvijek zajedno u WC ?

Kada nas je mama,kao male djevojčice vodila na javni WC objasnila nam je da se prije upotrebe, prvo toaletnim papirom obriše WC-daska a prije nego se sjedne na nju stave se po mogućnosti dva sloja novog papira. Ako toaletni papir nije pri ruci savjetovala je: "Ne sjedaj nikada na WC-šolju u javnom toaletu". Najsigurnija upotreba toaleta je zauzimanje "poze" koja ti omogućije da održiš ravnotežu a da ne sjedneš na WC, niti ga dotakneš. To pokazivanje "poze" je lekcija koja te prati kroz cijeli život. Međutim kad odrasteš, pravo zauzimanje "poze" postane nekada problematično, posebno ako je več stvar dobro hitna...

Ako trebaš u javni WC, bilo u robnoj kući, kolodvoru ili restoranu, prvo na što ćeš naići je veliki red, otprilike toliko velik kao da je unutra George Cloony i svi čekaju da izađe. I ti čekaš pristojno u tom redu a pritome ispod oka primjetiš da neke žene več stoje prekriženih nogu i cupkaju u mjestu što je zvanični znak "malo treba pa da se upiškim". I konačno kad si več sasvim naprijed, uđe majka sa kćerkicom sa izvinjenjem "Žao mi je ali moja kćerka ne može više da izdrži".

Sve su kabine još zauzete i kad se jedna vrata odškrinu pojuriš prema njima ne čekajući da prethodnica izađe. Uđeš unutra i primjetiš da brava na vratima ne funkcionira. Ma nije problem.

Hoćeš da objesiš torbicu ali nema kuke na vratima (nikad je nema). Možda se može objesiti na kvaku, ali ni nje nema. Pogledaš okolo da nađeš mjesto gdje ćeš je spustiti ali na podu primjetiš neku lokvicu i nije ti sasvim jasno njeno porijeklo, pa odustaješ od traženja, objesiš torbicu oko vrata i posmatraš kako se pokreće desno- lijevo a da ne spominjem njenu težinu... ona je toliko puna da ju je teško i nositi i to je napunjena sa stvarima koje se skupe vremenom a sve po sistemu: neka može zatrebati.. nikad se ne zna.

Ali nazad ka vratima... pošto nema brave, jedina mogućnost da se vrata zatvore je da ih držiš rukom. I tako dok jednom rukom držiš vrata, drugom svlačiš gaćice i postaviš se u naučenu "pozu".

Kakvo olakšanje!!! Najzad!!! ... i onda osjetiš kako tvoja bedra počinju da drhte od napora, jer praktično visiš u zraku, tvoje gaćice su se zarezale u meso i sprijećavaju krvotok u nogama, tvoja istegnuta ruka koja drži vrata i par kila teška torbica oko tvog vrata. su problem...

Najradije bi sjela na šolju ali kad si ušla u kabinu nisi imala vremena da je obrišeš i obložiš toalet-papirom. Vjerovatno se ništa posebno ne bi ni desilo ali kad bi sjela vjerovatno bi ti u ušima odzvanjao mamin glas "Nikada ne sjedaj na šolju u javnom WC-u!" Zato ostaneš u poziciji u kojoj jesi, sa drhtavim nogama i u naučenoj "pozi".

Kad osjetiš da se kraj nazire, počneš da tražiš toalet-papir ali: Dovraga!!. Prazno!!!. Nema WC-papira (nema ga nikad)!

U tom trenutku moliš se da u tvojoj torbici-svaštari ima i koja papirnata maramica a da bi je potražila moraš osloboditi ruku koja drži vrata. Samo jedan trenutak se dvoumiš da bi neko mogao da uđe dok ti obaviš radnje oko maramice, ali nema druge... puštaš vrata... i u istom momentu kad staviš ruku u torbicu pokuša neka od žena koje čekaju ispred sa prekriženim nogama, da uđe... Ponovo zalupiš vrata i vrisneš: "ZAUZEEETO!!!"

Nakon ove akcije vrištanja možeš biti sigurna da više niko neće pokušati da uđe na prepad sve dok ti ne izađeš iz kabine... mi smo žene u tim stvarima pune razumjevanja.

Najzad možeš početi da tražiš maramice. Najradije bi uzela sve ali znaš koliko znači u sličnim situacijama imati neku rezervu u torbici. Več brojiš sekunde kad ćeš izaći, jakna je na tebi jer nije bilo kuke da je možeš objesiti, mokra si od znoja... užasno je vruće u uskoj kabini, posebno u "pozi" u kojoj se još nalaziš, tvoje noge se spremaju da eksplodiraju. Ne zaboravi da su vrata poluotvorena i tvoja torbica koja visi oko vrata te je skoro ugušila a znoj curi po licu od svega toga...

Ali ti znaš da se tvoja mama ne bi posramila kad bi te vidjela, jer tvoja zadnjica nikada nije dodirnula dasku javnog WC-a, i stvarno ozbiljno, " nikad ne možeš znati kakve sve bolesti čuće na tom mjestu"... Ti si več totalno iscrpljena, pri ustajanju iz "poze" ne osjetiš svoje noge, oblačiš se na brzinu i povlačiš vodu. Nakon toga izlaziš dok druga uliječe u kabinu a ti još ideš do lavaboa da opereš ruke. Dakle pošto ni ovdje nema kuke da objesiš torbicu a lavabo je pun vode, prebacuješ je preko ramena, nasapunjaš ruke i onda pogledaš po kojem sistemu radi česma... da li je ona sa senzorima ili neka od druge vrste i kad to otkriješ, sapereš ruke pod tankim mlazom vode dok održavaš poziciju "Zvonara crkve Notre Dame" da ti torbica ne bi spala sa ramena. I najzad, u želji da što prije izađeš iz ovog prostora, ne sušiš ruke na automatu nego pritisneš sa svih strana o svoju suknju. Onu posljednju maramicu bi bilo šteta utrošiti na brisanje ruku jer ko zna slijedeći puta kad može zatrebati... i izlaziš vani. Ako imaš sreće ne vučeš na cipelama neki zaostali komad toaletnog papira niti je suknja ostala zadignuta i zarobljena u tvojim hulahopkama pri brzom oblaćenju.

Vani več čeka prijatelj koji je bio na muškom WC-u i dok je čekao na tebe, pročitao par stranica novina u izlogu kioska smještenog pored toaleta.

"Što si se toliko dugo zadržala?" pita glupavo.
I ti odgovaraš: "Bio je veliki red":

Sad vam je več sigurno postalo jasno zbog čega žene uvijek idu zajedno u WC. Solidarnost. Jer dok si ti unutra i dok jedna čuva vrata da neko ne uđe, druga drži tvoju torbicu a treća ti dodaje ispod vrata maramicu. Tako je mnogo lakše držati "pozu" a zadržati malo ponosa.

Hvala svima koji su ikada išli sa mnom u toalet i koji su mi poslužili kao kuka ili čuvar na vratima!!!