red bush
petak, 20.02.2015.
ZAKONODAVSTVO NAŠE SEBIČNE SVIJESTI I RAZUMA
Grijehe naše,
valjda opravdavaju djela
naša,
jer dozvoljavamo sebi,
jer opravdavamo sebe...
Naša mudrost,
znanje,
gospodare ovim svijetom,
jer naša moć,
naš ego,
ne dopuštaju nam
poniznost,
milosrđe,
vjeru da ima neko iznad nas...
Naša duša
traži blještavilo rasvjete i scenografije,
izazove,
ludorije,
jer ne prihvaćamo,
ne želimo vidjeti
pravu duhovnu svjetlost
koja dolazi od Boga...
Naš sebični ponos,
naša umišljena ideja pravednosti,
naše samoproglašeno pravo
da sudimo
i osuđujemo...,
stavljaju kamenje u ruke naše...
I bacamo ga
na onoga što mržnjom ispuni srce naše...
Jer dajemo sebi za pravo,
jer lako bacamo,
ne oklijevamo,
jer umišljamo
da oslobođeni smo svih zala,
naših vlastitih...
Jer, mislimo
da oslobođeni smo daleke povijesti,
intelektualno uzdignuti od primitivnih vjerovanja,
jer smiješan je,
za mnoge prevaziđen
Isus Krist....
Jer, ponosno i smiono
podigli smo visoko glave,
kročimo putovima naše sadašnjosti,
naše sutrašnjice...
Plovimo oceanima ovoga svijeta
poput Titanica...
Bože moj,
valjda sam
mali obični čovjek
koji se boji znanosti,
jer je ne razumje...
Bože moj,
valjda sam u zabludi,
jer ne shvaćam
slobodu,
napredak,
demokraciju.
Možda sam slijep,
jer ne vidim
ono što mnoge oči vide...
Oznake: svaki dan pjesma jedna (možda)
četvrtak, 19.02.2015.
LJEPOTA ŠTO JE DOHVATITI MOGU SAMO SRCEM
Moj život
prolazan je,
kratak,
možda za mnoge
besmisao,
monotonija i skučenost,
jedna neshvaćenost...
Moj život
prolazan je.
U tom prolazu kroz ovaj svijet
ugledao sam ljepoticu,
doživio ljubav na prvi pogled.
Zarobila je
moju dušu,
srce mi.
I nisam princ na bijelom konju,
nisam šarmantni zavodnik,
jer trema gospodari mojim jezikom,
pokretima moga tijela.
Misli zablokiraju,
um me ostavi,
srce drhti snagom kukavice...
Bože moj,
vlastita psiha
smije mi se u lice,
govori mi da sam idiot...
Ta ljepotica
Hrvatska se zove,
ona ukrala je moje misli,
zatočila me u potpunosti,
ukočila me...
I sreća je moja
osmijeh njen,
i ne tražim
da mi ljubavlju uzvrati,
i ne tražim
da me primjeti...
Jer, vidjeti ne bi što imala,
jer nisam veći i bolji od drugih,
jer nisam ljepši od mnogih...
Jer, zaslužio nisam njenu pozornost...
Ta ljepotica,
ime je njeno žena,
brižna mati,
mudra starica,
najdraža sestra....,
Gospa majka naša.
Bože moj,
ne dozvoli šarmerima lažnim,
prorocima oslobođenja,
uništenje tih vrijednosti i ljepota...
Bože moj,
razbij sve okove
naših zlih,
loših zabluda...
Da ljepota njihova zasja
još većim sjajem,
još većom ljepotom...
Nek me njihove oči nikada ne vide,
moju patnju u ljubavi,
sve moje brojne slabosti,
jer skriven,
iz daljine
sanjam,
želim vidjeti,
doživjeti
njihovu pravu,
punu
sreću,
anđeosku dušu,
majčinsku zaštitu,
ljepotu bez šminke...
Oznake: svaki dan pjesma jedna (možda)
srijeda, 18.02.2015.
MOĆ KROZ VELIČINU LJUDSKE GLUPOSTI
I onaj
čija usta gladuju
ne piše zakone i propise.
I onaj
što je jadan i nemoćan
ne stvara demokraciju.
I poniznost
ne osvoji utvrde,
države...
Usta
koja traže delicije,
tijelo
koje traži glamour,
um
koji druge ponizuje...,
hoće odrediti naša razmišljanja,
usmjeriti naše putove,
ograničiti nas....
Jer, valjda slobodu
ne poznajemo,
ne razumijemo,
ne vidimo je...
Jači,
moćniji,
umniji,
nikada neće
potražiti drugo mišljenje,
nečije savjete.
Plač,
preklinjanja nemoćnih,
vapaje gladnih i očajnih,
molbe ugroženih...,
njihova duša,
taj um,
to srce
neće poželjeti čuti,
osjetiti,
doživjeti...
Zato,
Isuse
Tebe tražim,
Tebi se klanjam...
Tebi koji gledaš
na bogastvo i dobrotu duše,
veličinu ljudskog srca i milosrđa,
Tebi koji ne prezireš
najveće siromahe,
ljude sa periferija
naše ljudske civilizacije,
uzroke naših sebičnih,
samoljubljivih razmišljanja....
Oznake: svaki dan pjesma jedna (možda)
utorak, 17.02.2015.
MALI GREŠNI LJUDI ZA VELIKE BOGOVE
Gledam,
slušam,
te bogove,
njihove proroke istine i svjetla pravde...
Čitam njihove zakone,
nedodorljive,
nepogrešive...
Pratim njihove mudre objave,
što su,
što smo,
gdje je njihovo mjesto,
gdje naše...
Traže od nas
da im se klanjamo,
da im slijepo vjerujemo,
da veličamo njihove zakone i riječi...;
Jer, apsolutno su nepogrešivi,
jer apsolutno su veliki i sveti.
Istina
jesu pisane i usmene objave njihovih riječi,
djela njihovih ruku i umova...
Laž
tako postajemo mi...
Zlo
tako bivamo mi...
Pravdu
određuju oni,
bogovi
nepogrešivi,
nezamjenjivi...
Nikada,
baš nikada,
pokloniti se njima neću...
Jer, Bogu se svome jedino klanjam,
Njegovim zakonima,
objavama,
Njegovim prorocima...
I samo sam jadni,
mali,
bijedni
čovjek
i grešnik,
za koga će uvijek biti
nečiji život,
nečije dostojanstvo svetinja.
I ne mjerim po novcu,
po nacionalnosti,
po opredjeljenju ideologije,
po ugledu,
stupnju inteligencije...
Ako je grijeh
što Hrvatsku volim,
što se vjernikom nazivam...,
onda mi ne treba milost od takovih bogova,
jer samo jednoga Boga ljubim...
Oznake: svaki dan pjesma jedna (možda)
