red bush
ponedjeljak, 08.02.2016.
IMAM PRAVO (NE)ŠUTJETI DOK GOVORITE
Tako često se govori o ljudskim pravima. Kaže se da ih svi imamo i da smo jednaki, da smo društvo koje je ostvarilo najviši stupanj demokracije...
Ipak, ostvariti svoje neko pravo značilo bi da moramo dobro poznavati zakone i propise. Tada ono prestaje biti ono što jest, jer to biva znanje. Ako ga već ne posjedujemo, onda bi morali nekoga platiti kako bi taj neko umjesto nas ostvario naše pravo. Tada ono opet prestaje biti pravo i zapravo biva plaćanje usluge. Da bismo nekome platili to onda podrazumijeva da imamo određeni novac kojim ćemo platiti pravnu uslugu. Kako stvari stoje, znači da naše materijalno stanje određuje nivo i kvalitet ostvarivanja ili neostvarivanja našeg zakonskog prava. Jednostavnije rečeno, ako smo bogatiji i moćniji ono je veće i dominantnije, odnosno ako smo siromašniji onda nemamo velikog izgleda da bi ostvarili ono što nam po slovu zakona pripada....
Teško se običnom čovjeku može snaći u oceanu zakona i propisa. dok bijesne jake oluje i nevremana, jer ako nemaš jak i kvalitetan brod postaješ brodolomac, često završiš na nekom dnu, a samo te čuda spasiti mogu...
Ipak, oni koji donose zakone i koji ih propisuju teško da će se složiti s ovakvim nečim. Teško da će priznati da ih donose u skladu sa svojim osobnim interesima i namjerama, odnosno da ponajprije služe interesima bogatih i moćnih elita...
Što može jadni, mali, obični i pošteni čovjek u ovom vremenu i vremenima kad ga preglasaju bezobzirni i bezobrazni koji vide i žele samo sebe, koji žele vlastita prava nametnuti drugima, pa se ne libe da kažu da su oni demokracija, napredak i svijetlo koje nas vodi iz nekog mračnog vremena i promišljanja.... Jesu li oni jedini glas kojeg moram i trebam čuti i slušati.... Jesu li oni jedino moralno i svako drugo pravo kojega trebamo uzgajati u našoj savjesti i u našem društvu.... Jesu li oni jedina sloboda govora, o kojoj tako mnogo pričaju, čiji jezik treba bičevati našu nekulturu, naš primitivizam, naše promišljanje i izgovorene riječi...
Često mogu čuti savjete od mudrih i umnih kako je nekima bolje ne izgovarati riječi, jer time pokazuju primitivizam i neznje... Jer, eto oni moraju i trebaju govoriti.... Eto, takvi previdiše sebičnost i pohlepu, jer sloboda govora za njih je da se samo njihovo čuje...
Oznake: budala sam koja ispali gluposti
