red bush
subota, 21.03.2015.
NAŠA VJERODOSTOJNOST
Bože moj, kada bi doista žrtve, sve te duše pokojnika mogle govoriti, pisati svoje priče, bez cenzure, bez ispravki nekakvih lektora, doista kakva bi tada bila naša istina i povijest. A ovako, živi pišu umjesto njih, pa iživljavaju se samo da bi zadovoljili svoja duševna zadovoljstva i svoje porive razmišljanja...
Bože moj, kada bi svakog nas ponaosob pratila jedna naša vlastita skrivena kamera, koja bi prikazivala vjerodostojnost naših tvrdnji i djela, a koja ne bi mogla biti upravljana rukom čovjeka, većina bi se okrenula protiv nje (znanosti)... Doista, svi oni pravedni i nelažljivi ne bi se bojali tehnologije koju ne razumiju. Ali, bi zato mnogi ustali protiv "takvog ugrožavanja ljudske slobode i osobnosti"...
Takva kamera ne bi raspoznavala siromašne i bogate, moćne i nemoćne, deklarirane i nedeklarirane, demokrate i primitivce, već bi ona samo vjerodostojno snimala njihova djela i život...
Sutra, mali sitni lažljivi čovjek postaviće tu kameru nad našim glavama, a onda će svjetski ili lokalni moćnici i urednici montirati prikaze po svojem ukusu i viđenju vlastite volje i prohtjeva. Reći će da je to tehnološki napredak i viši stupanj ljudske demokracije...
Sjetim se rata i jedne zgode, odnosno nezgode:
Pao nam je položaj... Od njih šest na tom bunkeru petorica su pobjegla, dok se za šestog nije znalo. Točnije rečeno, njih petorica kazali su kako je on prvi pobjegao. Međutim, oni su bili tu, živi i neozlijeđeni, a njega nije bilo...
Nekoliko mjeseci kasnije, kada je to područje oslobođeno, vodnik je našao njegovo tijelo (kostur) na istom onom mjestu gdje ga je i ostavio da čuva položaj...
Sljedeća verzija priče one hrabre petorica bila je ta da su se jadniku "odsjekle noge" i da nije mogao spašavati živu glavu...
Dakle, kako god da bilo, on je morao ispasti kukavica....
Međutim, što je sa našim svakodnevnim pričama, kojima se hvalimo da smo pravednici, junaci i demokrati...
Oznake: papir podnosi svašta, jer tinta je samo tinta
utorak, 17.03.2015.
BOGOVI NAŠI SVAGDAŠNJI, JAKO VIDLJIVI I TAKO ISTINITI
Bože moj, kroz sva vremena, u svim ideologijama, društvenim poretcima, odabiranjem vjere ili ateizma, bili su i bit će moćnici...
Pomišljaju i pomišljat će da sve podređeno je njima, da njihovo je osnovno pravo da posjeduju ogromnu moć, jer imati mudrost, znanje i umijeće politike, tutorstvo nad umjetnicima i umjetnošću, jesu temelji na kojima će graditi vlastiti mit o sebi, kao bogovima naše istine i stvarnosti... Zato me ne čudi kako neprestano žele ubiti Boga u nama, jer njihova ljubomora pruža pipke kroz sve slojeve društva... A Boga je doista tako lako ubiti u našoj duši, u našemu srcu, u našim mislima... Zato me ne čude svi ti mediji koji jesu djeca njihovih novaca, koji jesu robovi svojih gospodara... Kao vjernik, mogu ispasti samo rob svoje naivnosti, svojeg neznanja i promišljanja, ali ipak moja duša je ta koja slobodno odabire, koja promišlja, koja sabira i oduzima, koja množi i dijeli. Istina, matematika mi nikada nije baš najbolje išla. Možda je moja logika iskrivljeno ogledalo optimizma i pesimizma, nepriznavanje realnosti, siromaštvo inteligencije..., ali držim kako je ljudsko tijelo jedna vrsta pokretne antene koja prima mnoge signale sa Zemlje, ali i one koje dolaze iz svemirskog prostranstva. Naše oči jesu samo zanemariv izvor informacija, i one samo registriraju ono što se nađe na našemu putu, ili ono što se stavi pred njih...
Tako su one registrirale rečenicu u medijima koja kaže kako se jedna velika i moćna država može uništiti za pola sata...
Ne znam da li je to istina ili preuveličavanje, ali svejedno moramo se zamisliti nad našom realnošću, nad time što je tako ogromna moć u rukama samo jednog čovjeka ili grupe ljudi, a oni mogu biti iz bilo koje države, bilo kojeg svjetonazora, bili oni vjernici ili ateisti, nazivali ih mi teroristima ili demokratima....
Jer, nikad sebi ne bi dozvolio da posjedujem takvu moć. Nikad sebi ne bi priuštio da odlučujem o životu ili smrti ljudi i čovječanstva. Nikad sebi ne bi u ruke stavio takvo oružje, jer duša je moja slaba i jadna, jer um je moj sebičan i umišljen...
Nikada se ne bi usudio reći Vam da mi bezuvjetno vjerujete, jer slabosti su moje prevelike, jer zlo unutar sebe u potpunosti nisam pobjedio... I tako lako, bilo bi mi, oblačiti razna odijela, koristiti razne simbole, predstavljati se svjetlom i istinom, jer lagao bi Vas, kao što bi lagao i sebe, svjesno ili nesvjesno....
Često mogu čuti ili pročitati kako se znanosti i tehnologije boje samo oni koji ne mogu razumjeti takova dostignuća, kompliciranu tehniku i primjenu zakona matematike i fizike...
Isto tako, oni koji se poigravaju s genima čovjeka reći će samo da idioti i neznani primitivci kritikuju i suprostavljaju se njihovom radu koji će pobijediti sve bolesti, starost, odnosno samu smrt...
Bože moj, kad bogovi padnu na tjeme...., dobro neće biti pisano čovječanstvu, jer možemo biti svjedoci samo jedne apokalipse. Jer, čovjek nije pobijedio zlo unutar sebe, jer nije se odrekao sebičnosti i pohlepe, jer nije doista spreman služiti jadne i nemoćne, bolesne i siromašne. Jer, čovjek je prevelik ovisnik o novcu. Njegova mašta jest prijestolje na kojem će njegova plemenita zadnjica zasjesti...
Bože moj, jao si ga nama ako zemaljski bogovi sudbinu budu držali u svojim rukama...
Oni mogu uništiti naša dostojanstva, mogu nas baciti na koljena, mogu uništavati naša ognjišta i naša tijela... Ali, duša moja vapi za Tobom, jer zna da si Ti prava sloboda i naša nada...
Oznake: udri brigu na veselje
nedjelja, 15.03.2015.
HVALA HRVATSKOJ POLICIJI
Bože moj, čitajući onaj tisak koji se naziva demokratskim..., trebao bi shvatiti kako je hrvatska policija trebala primjeniti silu nad hrvatskim braniteljima, jer neko valjda priželjkuje da na hrvatskim ulicama izbiju neredi. Potom bi, vjerovatno, trebala uslijediti masovna uhićenja branitelja i njhovih političkih nalogodavaca, kao i svih drugih tutora... Tek bi, valjda, tada Hrvatska bila oslobođena od kukolja, i tada bi slobodno mogla odabirati i pronalaziti vlastite putove...
Ipak, zaboravljaju da je hrvatska policija ponajprije hrvatska a ne njihova, ne za njihove interese i želje... Jer, ova je policija stvorena i iskovana na onim idealima i na onim temeljima koje je zajedno branila sa svim hrvatskim braniteljima, bili oni izmanipulirani ili ne...
I veliko hvala hrvatskoj policiji i svim njenim zapovjednicima...
I nisam bio među tim braniteljima, niti sam kročio nogom u taj šator...
Oznake: sada ne valja niti hrvatska policija
četvrtak, 12.03.2015.
BORBA ZA SEBE KROZ ISKORIŠTAVANJE DRUGIH KORISTEĆI SVE METODE
Bože moj, na ovom svijetu svi se bore za sveopće dobro, za jednakost i slobodu, za pravednu demokraciju..., a prava je istina ta da svako želi nametnuti i postaviti sebe iznad ostalih, odnosno zagospodariti nama malim običnim ljudima. Tako, kroz tu borbu, mnogi umišljaju da imaju pravo na nju, da mogu koristiti sve moguće metode, jer njihove mudrosti, znanja i plemenitosti imaju za pravo rušiti nečije postavljene granice koje jesu zablude, neznanja i primitivizam...
Tako, sada možemo čuti kako ISIL uništava svjetska kulturna blaga, kako ta okrutna zločinačko-vjerska organizacija želi osnovati islamski kalifat...
Nisam njihov simpatizer, ali kako je moguće da mnogi ne vide sebe, da ne primjećuju vlastita zla i svoje neke revolucije...
Jer, uvijek će biti onih koji će iskorištavati nekoga ili nešto da bi sebe postavili na prijestolja moći. Tako, imali smo inkviziciju koja je u ima Boga činila zla dostojna sotone.... Tako, imali smo komunizam koji je u ime radnika htio nametnuti nekakvu svoju viziju svijeta,a dobili smo samo još jednu diktaturu gdje se kult ličnosti uzdizao do božanstva u koje se nije smjelo dirati, sumnjati, ili ne daj Bože napasti ga kritikom...
Tako, imamo taj ISIL, koji u ime Allaha želi kroz ubijanja i zlo veličati Boga koji govori o dobroti, o milosrđu, o ljubavi prema drugom čovjeku...
Tako, imamo naprednu demokraciju koja želi jasno poručiti kako nema alternative, kako se u nju ne može i ne smije sumnjati, jer onda automatski postajemo zlo i krajnja opasnost za društvo i čovjeka...
Bože moj, mudri i proračunati uvijek će naći načina da iskoriste našu naivnost, nečiju dobrotu i nejakost, kako bi se sebično i bezobrazno domogli svojih vlastitih poriva, kako bi nahranili svoju duševnu glad i utišali nemir unutar sebe tako što drugima neće dati mira i slobode... I neće im ništa biti sveto da ga ne bi iskoristili, jer oni su sebi najvažniji, jer oni znaju mnogo više od drugih...
I ja sam samo jedan mali kršćanin katolik, slabi i grešni čovjek koji se pred Bogom mora dokazivati svojom dobrotom i milosrđem prema siromašnijima i jadnijima, a ne mudrošću i slatkorječivošću. Jer, ne mogu prevariti Njega nego jedino sebe, a moja je vjera rizik kojeg sam svjesno odabrao, temelji iskustva kojih sam doživio...
Oznake: sebi ne smijem dozvoliti ono što bi drugima zabran
