red bush
utorak, 17.03.2015.
BOGOVI NAŠI SVAGDAŠNJI, JAKO VIDLJIVI I TAKO ISTINITI
Bože moj, kroz sva vremena, u svim ideologijama, društvenim poretcima, odabiranjem vjere ili ateizma, bili su i bit će moćnici...
Pomišljaju i pomišljat će da sve podređeno je njima, da njihovo je osnovno pravo da posjeduju ogromnu moć, jer imati mudrost, znanje i umijeće politike, tutorstvo nad umjetnicima i umjetnošću, jesu temelji na kojima će graditi vlastiti mit o sebi, kao bogovima naše istine i stvarnosti... Zato me ne čudi kako neprestano žele ubiti Boga u nama, jer njihova ljubomora pruža pipke kroz sve slojeve društva... A Boga je doista tako lako ubiti u našoj duši, u našemu srcu, u našim mislima... Zato me ne čude svi ti mediji koji jesu djeca njihovih novaca, koji jesu robovi svojih gospodara... Kao vjernik, mogu ispasti samo rob svoje naivnosti, svojeg neznanja i promišljanja, ali ipak moja duša je ta koja slobodno odabire, koja promišlja, koja sabira i oduzima, koja množi i dijeli. Istina, matematika mi nikada nije baš najbolje išla. Možda je moja logika iskrivljeno ogledalo optimizma i pesimizma, nepriznavanje realnosti, siromaštvo inteligencije..., ali držim kako je ljudsko tijelo jedna vrsta pokretne antene koja prima mnoge signale sa Zemlje, ali i one koje dolaze iz svemirskog prostranstva. Naše oči jesu samo zanemariv izvor informacija, i one samo registriraju ono što se nađe na našemu putu, ili ono što se stavi pred njih...
Tako su one registrirale rečenicu u medijima koja kaže kako se jedna velika i moćna država može uništiti za pola sata...
Ne znam da li je to istina ili preuveličavanje, ali svejedno moramo se zamisliti nad našom realnošću, nad time što je tako ogromna moć u rukama samo jednog čovjeka ili grupe ljudi, a oni mogu biti iz bilo koje države, bilo kojeg svjetonazora, bili oni vjernici ili ateisti, nazivali ih mi teroristima ili demokratima....
Jer, nikad sebi ne bi dozvolio da posjedujem takvu moć. Nikad sebi ne bi priuštio da odlučujem o životu ili smrti ljudi i čovječanstva. Nikad sebi ne bi u ruke stavio takvo oružje, jer duša je moja slaba i jadna, jer um je moj sebičan i umišljen...
Nikada se ne bi usudio reći Vam da mi bezuvjetno vjerujete, jer slabosti su moje prevelike, jer zlo unutar sebe u potpunosti nisam pobjedio... I tako lako, bilo bi mi, oblačiti razna odijela, koristiti razne simbole, predstavljati se svjetlom i istinom, jer lagao bi Vas, kao što bi lagao i sebe, svjesno ili nesvjesno....
Često mogu čuti ili pročitati kako se znanosti i tehnologije boje samo oni koji ne mogu razumjeti takova dostignuća, kompliciranu tehniku i primjenu zakona matematike i fizike...
Isto tako, oni koji se poigravaju s genima čovjeka reći će samo da idioti i neznani primitivci kritikuju i suprostavljaju se njihovom radu koji će pobijediti sve bolesti, starost, odnosno samu smrt...
Bože moj, kad bogovi padnu na tjeme...., dobro neće biti pisano čovječanstvu, jer možemo biti svjedoci samo jedne apokalipse. Jer, čovjek nije pobijedio zlo unutar sebe, jer nije se odrekao sebičnosti i pohlepe, jer nije doista spreman služiti jadne i nemoćne, bolesne i siromašne. Jer, čovjek je prevelik ovisnik o novcu. Njegova mašta jest prijestolje na kojem će njegova plemenita zadnjica zasjesti...
Bože moj, jao si ga nama ako zemaljski bogovi sudbinu budu držali u svojim rukama...
Oni mogu uništiti naša dostojanstva, mogu nas baciti na koljena, mogu uništavati naša ognjišta i naša tijela... Ali, duša moja vapi za Tobom, jer zna da si Ti prava sloboda i naša nada...
Oznake: udri brigu na veselje
