red bush
utorak, 12.04.2016.
Razgovor mojeg promišljanja i savijesti
ćNa blogu sam zato što mogu iznijeti svoje razmišljanje, vlastite poglede na neke stvari kao što su politika, društvo i razne druge svakodnevne stvari koje živimo i proživljavamo. Mogu reći da se ne smatram istinom, nekakvom inteligencijom kojoj se drugi trebaju klanjati, ili diviti joj se. Ne razmišljamo svi isto, naši pogledi nisu identični, i to je u redu... Sebe ne mogu smatrati djeliteljem pravde, niti bi to pokušao učiniti, jer sam samo mali jadni i bijedni, često kukavični čovjek...
Ali, zato neću se niti klanajti onima koji su priveligirali Pravdu, Istinu, Javno razmišljanje...., svima onima koji sebe žele nametnuti nad našim razmišljanjima, koji svoju riječ žele učiniti nečim što ćemo pokorno čitati, gdje ne mogu ili ne smijem napisati ili izreći ono što me u dubini duše muči... Takvi žele nametnuti i to da su domovina i domoljublje, vjera, i neki drugi pojmovi, ono nešto što je iracionalno.... Zato bi vjerovatno oni trebali biti naša racionalnost, ili sunce čiju svjetlost trebamo jedino slijediti...
Nastaviću zato otprilike onim pravcem od prošlog posta...
Prije nešto više od pola godine na jednoj srpskoj televiziji gledao sam ispovijet starije srpske gospođe koja priča o svojim životnim nedaćama u doba NDH. Doslovno je rekla kako su podrumi katoličkih samostana bili klaonice srpske djece, da su ih časne sestre mučile i ubijale. Tako priča kako su jednom mislili da je mrtva, da su ih natovarili na zaprežna kola, da je ona bila na samom njihovom dnu, i da je joj to zapravo spasilo život jer je mogla kroz daske disati. Naravno, kola su bila puna. To je onda značilo da je bila na samom vrhu masovne grobnice, pa joj je to omogućilo da se nekako izvuče ispod zemlje. Onaj koji je bio tu pobjegao je glavom bez obzira...
Nekako je opet završila u jednom od tih podruma, a jedan ustaša je jednog dana u njen mali dječiji vrat zario dugački nož. Govori kako ga je mirno gledala oči, Taj nije učinio pokret ulijevo ili udesno, i tako je ostala živa...
Spominje nekakvu časnu sestru koja u ruci nosi dijete, tako da ga drži za noge pa mu je glava prema dolje. Kako je išla niz stepenice dijete je udaralo glavom o njih, kroz koju je ubrzo počeo curiti mozak...
Ipak, uz sve to, ona i njena starija sestra preživljavaju te klaonice....
Dalje priča o osveti svoje starije maloljetne sestre nad zarobljenim ustaškim časnikom muslimanske vjeroispovijesti. Navodno je tip ubio njihove roditelje. Partizanski oficir dovodi ustaškog časnika pred grupu civila, pretežno žena... Govori kako su mu iščupali pola brka, kako su mu civili davali sve ono što je zaslužio (da ne spominjem riječ mrcvarenje). Na kraju njena sestra uzima pištolj od oficira i ubija krvnika...
Doista, čudan sistem suđenja i osude, jer su me u školi učili kako su partizani sprovodili disciplinirano, pravedno, i nadasve civilizirano suđenje, kao što nas i danas nekakvi 'antifašisti' žele ubijediti kako niko nije ubijan bez minimalnog suda...
Ovo potvrđuje priče kako su partizani koji su sprovodili kolone zarobljenih hrvatskih vojnika govorili udovicama i drugim civilima da su ovi ubijali njihove muževe i rodbinu, a onda su ih oni ubijali seoskim alatkama... Doista, jedna prava lutrija sreće.... Pardon, jedno civilizirano suđenje, koje se nikako ne može nazvati odmazdom.
Možemo li zamisliti da je neko od hrvatskih časnika na kraju domovinskog rata sprovodio zarobljene srpske vojnike kroz sela i gradove, da su govorili kako su oni ubijali njihovu djecu, majke ili očeve. I da im je poljoprivrednim alatkama ili nečim drugim oduziman život... Mislim da bi danas nekakva bijedna Documenta i sve te 'antifašističke' udruge doslovno rigale vatru na svakog hrvatskog vojnika, časnika i političara.
Hvala Bogu da se to nije dogodilo... Ne zato što bi te udruge sa zadovoljstvom došle na svoje, nego zato što je svačiji život vrijedan i svet, pogotovo ako se radi o nekome tko je u nemoćnom položaju i nema mogućnosti za braniti se. Uostalom, naša vjerna je jasna da zlo nije put kojim trebamo koračati...
Vratimo se onoj djevojčici... Bila je pokrštena i dali su joj hrvatsko ime, i živjela je u nekoj hrvatskoj obitelji dugi niz godina, pa čak i onda kad su partizani došli na vlast. Njena priča mi zvuči pomalo nevjerovatno, ali iz životnog iskustva znam da neke vjerovatne priče i te kako mogu biti istinite...
Nije mi namjera pobijati ili promovirati ovu priču, jer nisam Istina. Nisam taj koji želi reći da samo njegova istina jest jedina istina, a sve drugo koje ne može prožvakati njegova (tj. moja) psiha jeste laž i kleveta...
Rekla je jednu stvar, a ona je kako su joj partizanske vlasti naredile da o ovome ne govori....
A pitam se zašto !?... Ako je ovo istina, onda je te krvnike, pa bile one časne sestre trebalo objesiti pod najbliže drvo i javno reći što su i kako činili.... Ili, možda, te komunističke pravednike nije zanimao zločin nego su gledali kako uništiti ideju hrvatske državnosti, odnosno kako uništiti vjeru kod običnog čovjeka... Zato su vjerovatno glavom platili velečasni Bulešić, velečasni Perica, fratri u Širokom Brijegu, kao i mnogi drugi. Vjerovatno su zato glavom platile časne sestre poznatije kao Drinske mučenice, premda su njih pobili, ustvari htjeli silovati i pobiti četnici....
Svaka istina treba biti na vidjelu, a ne manipulirati njome u dnevno političke svrhe i kao hrana za vlastitu ideologiju....
Ne možemo duljinu mjeriti metrima na kojima su neusklađene i različite jedinice mjere koje se ipak pišu kao metar... Tada bi se dogodio jedan haos... Upravo, to se događa sa načinima mjerenja pravde koju radi Documenta i ostale udruge pravde, pa tako imamo jedan haos i razdor unutar hrvatskog društva... A možda je baš to cilj nekima, a ne pravda i istina...
Istina i činjenice moraju izaći na svjetlo dana, ma koliko god nas to boljelo. I svaki zločin mora biti tretiran kao zločin, ali objektivno i činjenično. I istina može biti samo jedna... Nepostoje dvije istine, već naša pusta razmišljanja i različita viđenja i mjerenja...
Ne želim određivati što je zločin, ali sa sigurnošću mogi ustvrditi da je ljudksa pravda često namjeran povez preko očiju, ne da bi se nekom oprostilo nego da bi se manipuliralo sa dostojanstvom žrtve, koje ne mogu govoriti... Zato i imamo mnogo glasnogovornika pravde koji su se nametnili svima nama...
Bože, zaštiti svu djecu ovoga svijeta...
Bože čuvaj Hrvatsku, jer znam da bi je mnogi htjeli zgaziti... Ja ne znam tko su oni, kroz koje se idologije kreću i kakve sve načine koriste... Ja nisam diktator Franco, da bih mogao ili želio nekoga proganjati...
Zato, molitvu upućujem Tebi.... Ovo je moj razgovor s Tobom, kroz jedan blog...
Oznake: nečiji život nije dat nama na raspolaganje
nedjelja, 10.04.2016.
PREKRIVENO SUNCE
Čudna je priroda razmišljanja ljudske pravde... Prevedno je samo ono naše, dok svi drugi koji traže pravdu jesu zlo i bezobraznici, opasnost koja se nadvija nad demokratskim načelima jednog društva koje sprovodimo...
Mogu čitati ili slušati kako se sprovode čistke u Hrvatskoj, kako se nad njom nadvijaju neki crni opasni i zli oblaci...
Međutim, takvi zaboravljaju čistke naših generala iz domovinskog rata... Tada sam mislio: Bože, ako će to ići u prilog razvoju demokracije i društva u Hrvatskoj, onda neka tako i bude !
Naravno, tu su bile i čistke i mnogih drugih.
Onda je na red došla detuđmanizacija... Pomislih: I sam sam protiv veličanja i uzdizanja nekakvih vođa. Nikada nisam bio za nekakav kult osobe, jer veličinu nekoga određujem prema skromnosti, a ne prema bahatosti. Domovina mora ići stopama demokratskog razvoja, gdje će sposobni i kulturni ljudi biti vodiči koji će cijeli narod i sve građane voditi prema boljitku....
Međutim, na red dolazi dekroatizacija društva, gdje 'demokratski pravednici' bacaju ljagu na cijeli domovinski rat, na hrvatske časnike i na većinu bojovnika, a domovinski rat žele preimenovati u zločinački poduhvat, u jedno mračno razdoblje našega života.
Zanimljivo je da se u tom razdoblju pojavljuje i ta Documenta. Ona izgleda dobiva od nekoga licencu 'Pravde', te postaje vrhovni sudac javnog razmišljanja, razumni glas naše savijesti...
Dok se oni nisu pojavili, nikad nisam razmišljao o žrtvama iz vlastitog doma koje su pogubile komunističke vlasti, a bilo je tu i civila koji nikada nisu uzeli pušku u ruke. Jednostavno, razmišljao sam da su sami za to krivi, i da je to bila njihova sudbina.
Međutim, ako Dokumenta tvrdi da su hrvatski časnici iz domovinskog rata zločinci, onda ne vidim razloga zašto to ne bi bio Tito i njegov dio komunista, jer odgovorno tvrdim da se '45 prošlog stoljeća događalo dosta Srebrenica kada je pobjednička partizanska vojska masovno vršila egzekucije nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima. Jer, nije moguće da su baš svi bili zločinci. A pravda se zadovoljavala i time da ako promijeniš uniformu automatski bivaš antifašista...
Sjećam se supruga od djedove sestre koji je cijeli rat proveo u partizanima, a između ostalog prošao je i Sutjesku. Kao dijete, sijećam se njegovih priča. Bili su gladni, slabo opremljeni, i bilo ih je malo, baš tada na Sutjesci... Međutim, kada su na završetku rata bili postrojeni na Batajnici (ako me sjećanje ne vara) onda ih je bilo 500 000. Navodno je sam Tito rekao kako bi s tim brojem vojnika rat završio '43. Naravno, sve je posljedica nečijeg masovnog prelaženja ili pristupanja...
Prvu pjesmu koju sam napisao bila je posvećena drugu Titu, a napisao sam je s deset godina, odmah nakon njegove smrti.
Tada nisam imao pojma o životu, tadašnju državu smatrao sam savršenom, ponajviše zbog športa. Ipak, kada sam je prije nekoliko godina čitao nisam se mogao načuditi, jer predvidio sam što će se dogoditi.
Zbog Documente sam je uništio, jer shvatio sam da je on bio samo jedan zličinac.
Ako sam ustaša zato što želim reći da su nad hrvatskim vojnicima i civilima počinjeni masovni zločini, da je nad idejom hrvatske države učinjen jedan smišljeni i isplanirani genocid, onda neka to budem. Jer, prava istina nikada se neće saznati... Nikada nećemo saznati koliko je doista ljudi pogubljeno na tom mjestu ljudskog zla i patnje koje se zove Jasenovac, jer svaka ideologija se uzdiže iznad žrtava, ma o kojoj god da se državi radilo, i u bilo kojem vremenu. I da li je doista Jasenovac zatvoren tek '51 ?
Nikada nećemo saznati koja je točna brojka pogubljenja hrvatskih vojnika i civila iz tog vremena, jer ti pobjednici nisu sebi dozvoljavali nekakvu Documentu, onu koja postoji sada i koja je proistekla iz takve ideologije...
Zato, i danas nas žele nazvati ustašama i fašistima... Žele nam staviti selotejp na usta, da bi oni progovarali i izgovarali svoju pravdu i demokraciju...
NDH je bila zločinačka i fašistička tvorevina, i baš me briga za nju... Ali, gospodo antifašisti, vaši zločini neće i ne smiju ostati jedna tabu tema u koju se ne smije dirati, kao što vi napadate sve što je domoljubno i hrvatsko...
Možete i crnim platnom prekrivati nekakvo sunce, kao što ste i desetljećima prekrivali istinu zločina one ideologije koju veličate....
A mali ljudi i njihove tragične sudbine, koje god nacije i države da bili, jesu nepravda naših umišljenih razmišljanja i samoveličanja vlastitog postojanja i rada...
Jedino Bog može biti pravedan, jer On ne poznaje boju kože, ime nacije, naše bankovne račune, naš društveni ugled... On ne podilazi ideologijama.... A svi mi Njegova smo djeca koje pojednako voli....
I Bože, čuvaj Hrvatsku !!! Ako sam ja zlo za nju i njene građane, onda slobodno prvog mene izbriši sa lica Zemlje...
A mrzitelji, pa kako će se drugačije opravdati ako neće upotrijebiti pojmove kao što su: Pravda i Demokracija...
I nisam za podijele u društvu. Nisam za vraćanje u prošlost... Znanost i povjesničari, ali oni pravi a ne ovi sad trenutni, moraju reći što se doista dogodilo, a prava istina mora izaći na vidjelo, ma koliko nas god to boljelo...
Oznake: žrtve naših ideologija
