red bush
ponedjeljak, 21.09.2015.
LJUDI I PUTOVI
Europa je stoljećima gazila druge narode, činila ih je robovima, oduzimala je njihovu zemlju, iskorištavala je njihove prirodne resurse, gazila njihova dostojanstva, jer... Imali su moć i nadmoć... Započinjali su i provocirali ratove, a sve je bio interes... Naravno, sve će prikazati nastojanjem da se demokracija ostvari među tim narodima... Doista, zašto bi običan mali čovjek mogao stajati na tom putu, njegova primitivna savijest, odnosno njegov način života...
Europa, odnosno zapadni svijet, umišljen i raskalašen, gubi se u materijalnom i tehnološkom izobilju, postaje imun na osnovne vrijednosti života i postanka, odnosno opstanka, jer homoseksualnost naziva napretkom, jer obitelj smatra zastarjelom institucijom koja se mora i treba mijenjati, transformirati u nešto drugo i drugačije. Potpomognuti elitama za koje se ne zna tko su i odakle su, uortačeni sa umjetnicima i institucijama koje promiču zgražanje nad vjerama, narodima i granicama, nad tradicijama, postavili su neke nove granice, bez žica i barijera, ali koje jesu tako tvrde, oštre i bolne, jer svako odupiranje odupiranje njima znači našu izolaciju, znači našu prognanost iz svijeta normalnosti i napretka, znači naš gubitak posla, i znači našu prisilnu izolaciju od događanja i stvaranja, kreiranja onog što se zove svijet i čovječanstvo...
Takva politika i stavovi prema čovjeku i životu, odnosno načinu života, dovodi do starenja tog zapadnog svijeta, i doći će do nestanka europske rase ljudi. Doista, kad bi neprijateljima nešto želio onda bi sprovodio politiku i način života onog kojeg upravo sada tumače kao nečim većim i višim...
Uvijek sam bio protiv gaženja drugih naroda, protiv uništavanja njihovih vjekovnih ognjišta, samo zato što su nejači, tehnološki zaostaliji, samo zato što su druge boje kože ili druge vjere ili nacije...
Danas, Europi, nekakve elite, za koje ne znam tko su i odakle su, uzvraćaju udarac služeći se svim onima nesretnima koje su ratne strahote otjerale sa njihovih ognjišta, sa njihovih kućnih pragova... Europa pokazuje da je nespremna, da je razjedinjena, da nije sposobna riješiti problem, jer ta stara jalova i izopačena gospođa nema više snage, iza nje će ostati samo njene pudlice kojima je dala prednost u odnosu na vlastitu djecu, njeni dvori i bogastva koje će naslijediti "primitivni narodi" koji dobro znaju što je tok i protok života, odnosno borba za opstanak. Možda se taj zapadni svijet previše uzda u pobjedu znanosti nad starošću i smrti, gdje će neke određene elite iz njenog domena zasjesti na prijestolja bogova i božanstava, pa im treba rulja koja će služiti njihovom velečanstvu, njihovoj naprednoj visosti...
Tko su ti koji su među izbjeglicama, tko se oko njih vrti, tko ih usmjerava, jer ipak to nije nekakva anarhistična stihija onih koji spašavaju živu glavu !?
U prvom redu, tu su naravno te prave izbjeglice koje bježe od ratnih strahota, i kojima je jedini cilj bijeg od užasa, vjera u neki bolji život... I oni se lako mogu prepoznati.
Tu su potom, i mnogo onih, koji su nečiju nesreću iskoristili da bi se probili na taj način što će se priljepiti uz nekoga, jer nasamo i redovnim putom to nikad ili teško da bi ostvarili. Primjećujem da ima mnogo onih iz Afganistana, što mi je pomalo čudno, jer ne znam otkud im sada trenutak bježanja kada je on bio logičniji prije nekoliko godina... Mnogo je onih iz Pakistana, ili onih što uopće nisu arapi, što će potvrditi i sami sirijci...
Zasigurno tu ima i kriminalaca raznih profila i vještina kojima je cilj iskoristiti priliku, ili pobjeći od ruke zakona koja često zna biti onom koja sa zakonom nema ništa osim što sprovodi vlastiti sebični...
Niko ne može reći da tu nema boraca ISIL-a, kao i simpatizera, kojima voda ide na mlin, i doista bili bi naivni kad ne bi iskoristili priliku koju su možda i oni sami izrežirali uz pomoć vlastitih finansijera...
Tu su i krijumčari ljudima raznih nacija, koji vjerovatno i sami sve potiču kako bi njihov profit bio veći, a kojeg će možda podijeliti sa korumpiranim političarima, koji su eto dali sve od sebe za humanost.
Vidim tu i transparente u njihovim rukama na kojima piše: Svijet bez granica i nacija!... Doista, čudno je kako su brzo naučili naš jezik, kako su ga brzo naučili pisati.... Da, jer tu su krakovi jedne globalne ideologije koju promiču neki naši umjetnici i političari, pa su zato stalno prisutni u medijima. Vidim da su prisutni i kod izbjeglica, da im u ruke stavljaju poruke koje će ganuti naše primitivno tradicionalno razmišljenje... Jer, ako volim svoj narod, to onda znači da volim i druge narode... Ali, ako mrzim vlastiti narod i naciju onda mrzim i druge, pa tako želim uništiti i njihovu opstojnost...
Čujem kako mnogima problem nije novac nego brzi prevoz do točke odredišta, pa se tako pitam gdje to živim kada vidim da je mnogima oko mene novac velik problem...
Vidim kako neki od izbjeglica traže od mještana da putem interneta kontaktiraju svoje roditelje, odnosno obitelji, pa mi nije jasno kako to da u ratom razrušenoj infrastrukturi funkcionira internet kada ga mnoge obitelji oko mene nemaju, a funkcionira visoko razvijeno društvo i napredak...
Mnogi se vrte oko pravih izbjeglica, mnogi ih žele iskoristiti za svoje planove.... Mišljenja sam kako je većina pravih žrtava ostala u vrtlogu rata i ne može se iščupati. Zaboravljeni su, osuđeni su na patnje, njih niko ne vidi. Tako to uvijek u našem ljudskom životu biva...
Što znači tom svijetu i tradiciji koja drži do nataliteta seoba 20 milijuna ljudi... Hoće li biti Europe kakvu smo nekad poznavali...
Kakvi velemajstori i kockari igraju igre šaha i pokera, odnosno što se sve da progurati kroz vrijednosti našeg razmišljanja i života, jer ne kaže se uzalud kako je politika kurva, i ne idu u politiku oni koji misle da nisu mudri i mudriji, oni koji sebe doživljavaju pametnima i pametnijima....
Oznake: um caruje snaga klade valja
četvrtak, 10.09.2015.
REPREZENTACIJE- nogometna i košarkaška
Promatrajući zbivanja oko nogometne reprezentaciji čini mi se kako menadžeri često puta prave spisak igrača, pa se tako događa da neki bivaju odjednom standardni a potom ih više nema, a neki koji su zaslužili da to budu odjednom nestanu.
Mnogo se stvari događa, nama poznatih i nepoznatih, i čini mi se kako je ona zaglibila duboko u nekakvim osobnim interesima samog Mamića, ali i drugih. Preko njenih leđa lome se koplja lijevih i desnih, odnosno sama politika želi preuzeti konce upravljanja, a prigovarali su Tuđmanu da sastavlja reprezentaciju i drži konce u svojim rukama. Ali, kako god da bilo, tada smo stvorili i izgradili ugled i renome. Ovo sada je razvodnjavanje i blijeđenje, jer neki likovi uzdigli su sebe iznad nacionalnog ponosa, nekakve grupe žele preko navijača dokazati da su Hrvati primitivna horda, odnosno da su poklonici fašizma. Takvima je cilj odvojiti navijače od reprezentacije, izazvati unutarnje sukobe, obezvrijediti je, odnosno spustiti je na neki niži nivo, jer često čujem kako nekima nije jasno zašto se traži od nogomentne selekcije da bude pri samom svjetskom vrhu kada smo jako mala zemlja. Doista ne znam da li je to skromnost, da li je jednostavno viđenje prave istine, ili je otpor prema nečemu što je u nama izazivalo ponos... Tako sada ispada da je kriv Kovač, prije njega Štimac, ali stvari vidim nekako puno dublje, i doista jednim događajem koji nema apsolutno ništa sa nogometom pomislio sam da bi on mogao značiti kraj Kovača, odnosno nešto slično dogodilo se prije sa Štimcem. Ne znam da li je to samo slučaj slučajnosti u oba slučaja, ali uvjeren sam da se mnogo toga događa a da nema neke veze sa samim nogometom. To je kad određene skupine ljudi osjete moć i žele pokazati nadmoć, a ona ne trpi nečije uspijehe nego je orijentirana samoj sebi.
Stvorena je jedna jako negativna energija koja se neće riješiti promjenom izbornika, jer mislim da su pravi problemi negdje drugdje... Ali, valjda je lako biti pametan i pametovati na nekakvom blogu...
Što se tiče košarkaške reprezentacije, već mnogo godina vidi se stalno nazadovanje, koje je sada možda zaustavljeno i malo podignuto prije svega zahvaljujući iznimnim talentima, ali to nije to. Svi već govore o četvrtfinalnom srazu sa Srbijom, ali današnja utakmica pokazuje da možda do toga neće ni doći. Vidi se da Hrvatska već dvadeset godina nema svoju prepoznatljivu igru, da se odrekla svoje vlastite škole i prepoznatljivosti, a to je jednostavnost i potenciranje preciznosti, odnosno upornosti i izdržljivosti. Čini mi se kako se više vremena i pažnje daje teretani, kako bi se igrači fizički izgradili, ali to je loš i pogrešan smjer.
Jer, puno važnija je kreativnost, posvećenje jednostavnosti, podizanje fizičke izdržljivosti, a samim tim igra postaje ljepša, inteligencija i izdržljivost nadjačavaju snagu i mišiće. To se jasno vidi kod Srbije, kod Litve, koji su ostali vjerni svojoj košarkaškoj tradiciji i školi. Zato se ne slažem s onima koji opet kažu kako je Hrvatska mala, i da im nije jasno zašto ona mora biti pri europskom ili svjetskom vrhu... Zašto bi onda Kenija u atletici bila svjetski moćna reprezentacija kada je siromašna zemlja sa slabo izgrađenom demokracijom, i sa jako slabim uvijetima za bavljenje tom granom športa, mislim na one materijalne uvijete.
Nikada nisam igrao u nekom klubu, niti sam trenirao košarku, ali smo često igrali basketa. Nisam nekakav stručnjak, ali vidim da nema napretka, ma koji god izbornik bio, jer se uporno gura nekakav stil igre koji nije, niti će proslaviti hrvatsku košarku...
I valjda je lako pametan biti, jer to svima ide najlakše od ruke, pa valjda i meni...
Oznake: blijedi likovi i njihovi jasni nezaustavljivi sebi
