red bush
utorak, 30.06.2015.
MAJKA TEREZIJA
Nekada, slijepac sam bio. Mlad i zelen, dopustio sam medijima da kreiraju moje razmišljanje i divljenje, shvaćanje ljudske veličine, bogastvo darivanja... Tako bijaše da divio sam se princezi Diani. Smatrah je princezom ljudskog milosrđa i dobrote, svetinjom koja hoda ovim svijetom i žrtvuje se za gladne, bolesne i siromašne...
Majka Terezija je bila jedna ružna starica malog rasta, kojoj u glavi nije nešto baš najbolje štimalo...
Princezu mojeg puberteta pratili su mediji, pratilo je moje srce i divljenje...
Uvijek sam pisao radi sebe, za svoju dušu... Nikada mi nije bilo važno što će biti s onim što sam pisao, niti sam želio da neko čita ono što sam napisao. Tako sam stihove posvetio Diani... Valjda kako bi ipak smirio nekakav bunt u sebi, ili tek radi reda, napisao sam i stihove posvećene toj starici, o kojoj su govorili svećenici vjeroučitelji.
Stihovi su bili napisani na istoj stranici...
Ali, idiota treba udariti po glavi da progleda, i ako progleda... Nikada ne bi shvatio da nisam odlučio uništiti sve ono što sam do tada napisao, jer u teškim osobnim trenucima života mnogo toga sam želio uništiti, kao samoga sebe...
I učinio sam to što sam naumio. Uništio sam sve što sam do tada napisao... Prolazili su mjeseci... Činilo mi se da sam izdao samog sebe, kao što silno želio jesam...
Ali na ugaslom ognjištu moje duše Bog je zapalio tu iskricu da vratim dio svoje duše, da potražim ono što je prema pojmu logike trebalo biti sigurno uništeno... Mjesecima sam spašavao tu svoju pisanu izgubljenu dušu, jer moje je prvo iznaneđenje bilo veliko...
Nešto je jednostavno cenzuriralo moje rukopise, odnosno točnije rečeno, nešto je pročistilo sve ono što sam napisao. To sigurno nije mogla biti ljudska ruka, jer ona sigurno nije mogla tamo doprijeti...
Stihovi posvećeni princezi Diani nestali su, ali oni posvećeni Majci Tereziji ostali su. Tada sam shvatio tko je od njih prava veličina ljubavi i milosrđa prema drugima, prema gladnima i bolesnima. Tada sam tek shvatio što doista znači prava ljubav prema drugima...
I danas, svjedoci smo kako nam žele nametnuti nekakve zvijezde kiča, kao onima koji se brinu za gladne i siromašne, kao onima koji su u svemu veliki, pa i prema onima koji su na marginama i smetljištima naše civilizacije...
To su tek samo izrežirane predstave mudrih redatelja gdje su naši životi i shvaćanja daske njihovih kazališta, gdje će bez milosti gaziti po našim razmišljanjima...
Majka Terezija, velika žena čija ljepota nadilazi naše trendove, naše predstave, naša poimanja... Ljepota koju će suvremeni svijet poniziti i obezvrijediti, prepustiti prašinama naših putova savijesti koji jesu još uvijek prašnjavi, koji jesu slijepa ulica...
Oznake: bogastvo je duša a ne nećiji džep
subota, 13.06.2015.
ZNAK NA TRAVI
Bože moj, dosada smo gledali znakove na žitnim poljima, ali eto sada imamo prilike vidjeti i nekakve znakove na nogometnim terenima... Kažu kako je to djelo huligana, s čim se nikako ne mogu složiti jer je to djelo nekoga tko je ciljano sve planirao, odnosno nekoga tko je poslao plaćenike da u djelo sprovedu ideje njegovog (njihovog) genijalnog mudrog uma. Sve više mislim da ovo više nije djelo otpora prema HNS-u, odnosno prema Mamiću, nego je ciljani udar na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a motiv je da se ona na neko dulje vrijeme izbaci iz svih natjecanja. Onaj tko je to uradio, onaj tko je sve isplanirao, ne može reći da voli Split, ne može reći da voli Dalmaciju, ne može reći da voli Hrvatsku, odnosno ne može reći da voli samo nogomet.
Isto tako, sigurno je da to nije djelo nekakvog neonaciste (fašiste)...
Uostalom, zadnjih deset godina, na djelu je nekakva strategija koja ide na duboku podjelu Hrvatske. Tako imamo podjele: Sjever i Jug, vjernici i ateisti, demokrati i nedemokrati, antifašisti i fašisti, lijevi i desni, znani i neznani. Naše političke stranke ne idu za tim da ublaže te podjele, nego idu za time da ih rasplamsaju, jer očigledno da se stavljaju iznad interesa same države i građana. Te podjele loše bi bilo zabranjivati, kao što bivši predsjednik Mesić kaže da svim silama i sredstvima iskorijeniti ono što se njegovom načinu razmišljanja ne sviđa. Zašto!?... Zato što to onda predstavlja jedan novi vid diktature i fašizma... Zato, pomalo mi jadno i otužno izgleda izjava ministra policije (MUP-a) da bi zvijezdu petokraku puno ranije primjetili, a svu ljagu svaljuje na organizatore, koji je u ovom slučaju vjerovatno HNS.
Mišljenja sam da je različitost razmišljanja pozitivna stvar za društvo i državu, ali ovakav način to je hranjenje ideologija (političkih stranki) na mržnjama, na različitostima, i cilj je uzdignuti sebe na pijedestale moći i odlučivanja.
Neko, a ne znam tko, ne želi dobro Hrvatskoj. To se ne očituje samo na nogometnim terenima nego na svim poljima ekonomije, športa, kulture, svjetonazora, općenito svega. Nekakvi misionari stalno nas potiču da se iseljavamo... Bože moj, nisam slijep da ne vidim svu težinu ekonomske situacije... Plasiraju nam priče da smo nacija koja mrzi ljude druge boje kože, da u ovoj zemlji nema nade za nas, kao i mnogo toga a kojeg se sada ne mogu sjetiti.
Napominjem, uvijek će biti manipulatora!!!... Takvi se neće libiti da iskoriste domoljublje, vjere i vjernike, šport i kulturu, znanost i ekonomiju, ljude i društvo, ono što nazivaju demokracijom... Jer, mudro uz politički doktorat žele iskoristiti sve one "naivne", sve one koji svim srcem vole i ljube nešto, sve one koji vjeruju u nešto. To nije ljubav prema nečemu već je to samoljubljivost, pohlepa i sebičnost....
Često čujem riječi, od vjernika i ateista, kako život treba u potpunosti iskoristiti, jer je on jedan i jedini. Doista, gdje su tu onda granice, što onda znače nečiji zakoni i propisi, što nam onda znače ljudi oko nas...
Oznake: prljava savijest i bijele rukavice
utorak, 09.06.2015.
PAPA I MEĐUGORJE
Bože moj, čitam po portalima ono što je papa rekao o Međugorju, te razne komentare... Ustvari, pročitao sam tek malo...
Nije mi namjera da nekoga branim ili da nekoga napadam. Primjećujem, kako mnogi daju sebi za pravo da govore u ime Boga, u ime vjere, kako misle da istinu imaju u svojoj šaci... Ja sam katolik, odan Vatikanu, ali ne razumjem te podjele u samom kršćanstvu, ta međusobnu mržnju. Doista, sami svećenici, odnosno mi vjernici, zaboravljamo na Isusa, na Njegove riječi i poruke.
Izgleda, kako je najvažniji onaj smjer i pravac koji će u prvom redu zadovoljiti naše unutarnje porive, koji će nas osobno i sebično potvrditi da je samo naše viđenje ono pravo i istinito... Bože moj, proći ćemo pored ranjenog i izmučenog Isusa a nećemo Ga ni primjetiti. Zato, jer gledamo samo sebe....
Što znači Međugorju vatikansko priznanje, ili tko u ovom slučaju govori istinu, papa ili vidioci... Ne znam, nisam pametan, ili kratko rečeno ne zanima me... Ali, ako papa umišlja da je nepogrešiv kao što se želi predstaviti da je onaj koji griješi, onda ne znam zašto s tolikom sigurnošću tumači Gospine namjere. Nije papa Njen tutor, i nije on tumač Njene logike... Jednom sam "dobio po prstima" kad sam želio ispasti pametan i moderan, a ticalo se same Gospe. Vjerovatno pametniji nisam, ali ne želim više ništa držati logičnim, jer to je onaj pojam kojim mi prosuđujemo, i ništa više. Zato, što se tiče Međugorja, moja razmišljanja neće i ne može promijeniti Vatikan, odnosno papa. Ne mogu reći da li je Međugorje laž ili istina, jer ako bi podržavao
samo jednu opciju, ispao bih opet i u svakom slučaju naivan...
Čovječe, što je u tvojim rukama da bi pisao logiku i istinu, bio ti vjernik ili ateist. Kolika je tvoja moć da uništiš jačinu i čistoću nečije duše, jer ti si previše mudar da bi dopustio logiku i istinu onih koje prezireš, jer misliš da si vičan politici, da si je naučio.
I hraniš se na patnjama malih običnih, poštenih i savjesnih ljudi...
Ja sam samo mali obični grešnik, kršćanin i katolik, koji jasno vidi sve ono što se događa oko njega, i nisam onaj koji bi trebao nametati nekome svoju logiku istine...
Oznake: želim biti vidioc istinske dobrote
