red bush
utorak, 02.09.2014.
ČOVJEKOVA SLOBODA
Čudno, jer ako već spominju slobodu govora i razmišljanja onda svako razmišljanje ima svoje pravo da bude javno iskazano i promovirano a da ne bude napadnuto i osuđeno... Tako, nekakve "nezavisne udruge" imaju valjda za pravo djelovati i govoriti, jer sebi su dali za pravo da njihovo mišljenje i govor, odnosno djelovanje, bude nešto iznad svih nas, nešto što je "sveto i nedodirljivo", nešto u što slijepo i bez pogovora trebamo vjerovati. Istodobno, našim svećenicima trebao bi se zabraniti svaki javni govor i djelovanje, trebalo bi ih prognati u katakombe ili u mišje rupe, a možda bi ih trebalo i ubijati kao što su to radile fašističke komunističke vlasti, a danas nekakvi povjesničari i ideolozi sve to opravdavaju, budući da takvi svećenici nisu bili na njihovoj strani. Doista, da sam svećenik, a nisam, ne znam kako bi mogao pristupiti nekakvoj vojsci i ideologiji koja kaže da Boga nema, isto kao što mi je jasno da Dalmatinci i Istrani nisu mogli biti na Pavelićevoj strani kad ih je on prodao i ostavio.
Govore o jednakostima, izjednačavanju nekakvih spolnih prava, i toliko su glasni jer gotovo svi mediji su na njihovoj strani. Zašto !?... Zato, što su izvori svega toga moćnici i bogataši koji su izgubili osjećaj i ravnotežu za normalnim, potom umišljeni političari i umjetnici kojima je važnija njihova slava nego čovječanstvo. Kad govore o ravnopravnosti, zašto onda njihove noge trebaju gaziti crvene tepihe, dok mnoge druge hodaju po blatu i trnju a to ne zaslužuju. Zašto su onda njihove plaće sto puta veće od mnogih drugih, zašto oni u jednom danu zarade onoliko koliko neko ne može ni za sto života da ih proživi... Gdje je onda tu ravnopravnost !?... Eh, kad ovako pišem onda pomislim da sam komunist !!! Ali, zar nismo bili svjedoci potpunog promašaja jedne takve ideologije, gdje je trebalo biti svima jednako. Ali, čovjek ne bi bio čovjek da ne pomisli i zaželi da bude iznad drugih, da upravlja sudbinama i životima drugih, da zbog nemira vlastite duše drugima ne da mira i radosti življenja...
Sve više uviđam kako je čovjek prevrtljiv i lažan, koliko je sitna duša, kako siromaštvo duha i dobrote postaje pravo bogastvo ovog i ovakvog svijeta. Oni pravi veliki ljudi bivaju ismijani i poniženi, bivaju udaljeni od očiju javnosti, jer moćnicima i eliti takvi nisu u interesu budući da ugrožavaju temelje njihovog nekog Novog svijeta koji se neće temeljiti na Bogu i pravdi već po njihovim pisanim zakonima i vrijednostima života. A oni su centar svega, sve bi se trebalo vrtjeti oko njih, i ljudi, i Zemlja, i Sunce, i druge planete i zvijezde. Zato vjera i vjerovanje postade zatucanost i ludost, neznanje i primitivizam...
Bože moj, jadan sam i slab vjernik, ali što su takvi glasniji i sve prisutniji u medijima to sve više uviđam da moram Tebe potražiti u svojim mislima, u svome srcu, u svojoj duši, jer jedino tako biti ću slobodan i oslobođen od tih sitnih i nazasitnih malih, jadnih i primitivnih ljudi koje vodi pohlepa, glad i zlo...
Oznake: Osobno
