I onaj
čija usta gladuju
ne piše zakone i propise.
I onaj
što je jadan i nemoćan
ne stvara demokraciju.
I poniznost
ne osvoji utvrde,
države...
Usta
koja traže delicije,
tijelo
koje traži glamour,
um
koji druge ponizuje...,
hoće odrediti naša razmišljanja,
usmjeriti naše putove,
ograničiti nas....
Jer, valjda slobodu
ne poznajemo,
ne razumijemo,
ne vidimo je...
Jači,
moćniji,
umniji,
nikada neće
potražiti drugo mišljenje,
nečije savjete.
Plač,
preklinjanja nemoćnih,
vapaje gladnih i očajnih,
molbe ugroženih...,
njihova duša,
taj um,
to srce
neće poželjeti čuti,
osjetiti,
doživjeti...
Zato,
Isuse
Tebe tražim,
Tebi se klanjam...
Tebi koji gledaš
na bogastvo i dobrotu duše,
veličinu ljudskog srca i milosrđa,
Tebi koji ne prezireš
najveće siromahe,
ljude sa periferija
naše ljudske civilizacije,
uzroke naših sebičnih,
samoljubljivih razmišljanja....
Post je objavljen 18.02.2015. u 21:01 sati.