Gledam,
slušam,
te bogove,
njihove proroke istine i svjetla pravde...
Čitam njihove zakone,
nedodorljive,
nepogrešive...
Pratim njihove mudre objave,
što su,
što smo,
gdje je njihovo mjesto,
gdje naše...
Traže od nas
da im se klanjamo,
da im slijepo vjerujemo,
da veličamo njihove zakone i riječi...;
Jer, apsolutno su nepogrešivi,
jer apsolutno su veliki i sveti.
Istina
jesu pisane i usmene objave njihovih riječi,
djela njihovih ruku i umova...
Laž
tako postajemo mi...
Zlo
tako bivamo mi...
Pravdu
određuju oni,
bogovi
nepogrešivi,
nezamjenjivi...
Nikada,
baš nikada,
pokloniti se njima neću...
Jer, Bogu se svome jedino klanjam,
Njegovim zakonima,
objavama,
Njegovim prorocima...
I samo sam jadni,
mali,
bijedni
čovjek
i grešnik,
za koga će uvijek biti
nečiji život,
nečije dostojanstvo svetinja.
I ne mjerim po novcu,
po nacionalnosti,
po opredjeljenju ideologije,
po ugledu,
stupnju inteligencije...
Ako je grijeh
što Hrvatsku volim,
što se vjernikom nazivam...,
onda mi ne treba milost od takovih bogova,
jer samo jednoga Boga ljubim...
Post je objavljen 17.02.2015. u 21:20 sati.