< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)

<$Bannerr$>
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava.
27.12.2014., subota
Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar...
Postoje situacije koje se mogu rješiti. Postoje situacije koje se ne mogu rješiti.

Ako ih možemo rješiti, onda ih i moramo rješiti (ljepota modalnih glagola u jeziku hrvatskome).
Možemo utjecati na njih, možemo ih mijenjati, možemo nešto napraviti.
I trebamo.
Moramo djelovati.
Možemo se u početku brinuti. Dramatizirati. Biti tužni, ljuti, nesretni, bijesni. Ali u jednom trenutku trebamo početi djelovati. I napraviti nekakvu reakciju.
Tako to ide.

Postoje i situacije na koje ne možemo utjecati. Koje ne možemo rješiti. Na koje se ne može djelovati. Koje nismo u stanju izmanipulirati.
Ispadamo svjetske budale kada oko tih istih situacija brinemo.
Na krive stvari usmjeravamo energiju. To je uistinu budalaština, ali, istovremeno, to je uistinu ljudski.
Samo treba naći granicu. Recimo, brinuti se do neke točke i onda prihvatiti.
Cijela je mudrost prihvaćanje.
Ljudi se nisu u stanju nositi s mnogočim. Koči ih strah, koči ih nesigurnost, koči ih izlazak iz komfort-zone, koči ih "što ako".
Prihvaćanje je dug i kompleksan proces, ali vrijedan muke.
Jednom kod shvatiš, kad prokljuviš, kad posložiš stvari, kad ti dođe do glave, kad ti se stvari razbistre, kad doneseš odluku, kad dovoljno proanaliziraš, kad odlučiš biti racionalan, tada, tek tada - prihvatiš. I jednom kad prihvatiš, ušao si u nešto divno i nema natrag.
Lakše ti je. Imaš mir.

Prihvaćanje kao jedan od znakova sazrijevanja?


---

Pa moraš, da, moraš povremeno biti i tužan.
Zapravo, tužan kao nus-produkt ruminiranja prethodno spomenutih situacija "na koje ne možemo utjecati".
Svatko ima svoje probleme. Nema težih i lakših. Svima nam je dana jednaka sudbina. Pitanje koliko smo dobrog u stanju izvući iz nje.
Nikad ne razmišljam da je drugima lakše. Niti bih ikada poželjela ičiji tuđi život.
Dobar je meni ovaj moj. Gorak, sladak, ljut. Kakav god.
S vremena na vrijeme uzmem time-out pa malo poblesavim i pogubim se. Ali rijetko je to. Dobre manevre imam, bar zasad.



---

Sretan Božić želim svima koji čitaju ovaj blog.
Eto, samoj sam ga sebi zaželjela (:


Nastavite večer u revijalnom balaševićastom tonu.


https://www.youtube.com/watch?v=iH9YCW9tnD4
- 00:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>