| < | studeni, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
<$Bannerr$>
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava.
Ja znam da vreme svemu menja boje, i da je silan sjaj pomračilo, al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo.
- 23:42 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Prije sam se bar psihičko totalno ucrnila po pitanju tebe ili se već pomirila da je gotovo, možda napisala post u kojem bi cijeli orijent bio usmjeren na tebe ili postala pjesmu na facebook s riječima u kojima se pronalazim, a tik nakon toga ti bi osvanuo i sve bi opet bilo savršeno. Zašto i sad nije tako? Najviše se bojim jer ne mogu plakati. Tužna sam. Baš u pravom smislu riječi. Mislim da do sad nisam nikada osjetila pravu tugu. Tek sada vidim kako je to. Bilo je bijesa, razočaranja, boli, patnje, krivljenja sebe, svega, al tuge ne. Evo je sad. Opisati tugu? Jednostavno ne može gore, svijestan si onoga što je zapravo posrijedi i pomiren si s činjenicama, ali na površini ostaje nada koja, kada na mah nestane, produbljuje tu tugu sve jače i jače. Sad uzmi u obzir da kod mene stalno ima nade, znaš onda sve. Dakle, znam di sam i šta sam, znam i na šta sam se dovela, znam sve. Za mene je bezdan. Nema me više u tvojim molitvama, više me putem ne prate. A noć mi preti, ponoć i pusta tama, kad me se samo dohvate. Više me ne voliš, kad se vraćam nisi budna, ne goriš, gasne naša zvezda čudna, lažna srebrna stvar. Daleko putujem, vetar nudi neke rime, kupujem, pristaju uz tvoje ime, dva-tri stiha na dar. Ne slušam više šta šapućes dok snivaš, plaši me koga pominješ. I sve si dalja, a sve mi bliže bivaš, kao da opet počinje... Ono što mi sad treba je samoća, što manje pričanja i zapitkivanja, i fokus na učenje. |