|
KONCEPT HRVATSKE U OKVIRU EU Pozicioniranje Hrvatske u okviru integracije EU traži na prvom mjestu prosudbu o samoj EU u uvjetima globalnog svijeta u 21 stoljeću. Naime globalizacija koja je zasigurno ireverzibilan proces potvrđuje se primarno u ekonomskoj i geopolitičkoj sferi čiji sadržaji se isprepliču, pa jednosmjerne prosudbe u tom pogledu nisu vjerodostojne. Međutim u EU ne postoji definiran prostor geopolitičkog obuhvata interesa ove integracije u budućnosti, pa je za sada moguća jedino prognozirati gospodarske interese Unije i širu deklarativnu orjentaciju u pravcu demokracije i civilnog društva. Ti interesi i ta orjentacija skladno su se razvijali do nastupa gospodarske krize, nakon tog trenutka integracijski procesi slabe a u nekim pitanjima čak i degeneriraju. Umjesto konvergencije procesi divergencije sve su snažniji što dovodi do napetosti u odnosima između članica Unije koje su naglašene pojavom gospodarskog duopola, odnosno sve dubljeg rascijepa između zemalja europskog juga i sjevera. Via facti Unija je napustila strategiju ravnomjernog razvoja i nalazi se pred novim strategijskim izborom koji se priklanja podjeli Europe na dvije do tri regije determinirane kriterijem gospodarske efikasnosti i konkurentnosti.U tom pogledu već se najavljuje i novi regionalni ustroj u kojemu bi zemlje Jugoistoćne Europe i Balkana bile svrstane u treću regionalnu jedinicu. Opisana orjentacija, temeljena na jedinstvenom koncepcijskom usmjerenju, već danas pokazuje vidne nedostatke budući da vodi deindustrijalizaciji, rastu nezaposlenosti i gubljenju demokratske perspektive. Istodobno nezaustavljivi procesi dezintegracije otklanjaju svaku mogućnost stvaranja jedinstvenog europskog tržišta što predstavlja uvijet za usklađenu podjelu rada unutar EU. Naime zemljama Sjevera, posebice u tome Njemačkoj, za njihovu je daljnju ekspanziju potrebano otvoreno globalno tržište što je opet u sukobu s potencijalno mogućim jedinstvenim europskim tržištem koje predstavlja jamstvo za gospodarski opstanak zemalja južnog krila Europe. Hrvatska se nalazi na jugu Europe i nosi sva opterečenja takve geopolitičke i ekonomske pozicije. U proteklom razdoblju od oko pola godine Hrvatska kao članica Unije nije bitno promjenila svoj ekonomski položaj.Dostupnost europskom tržištu ostala je ista budući da je diktirana stupnjem konkurentnosti koji je nizak, nadalje ona nije uspjela privući inozemne investitore koji ostaju zainteresirani za ulaganja u turizam, infrastrukturu i energiju, dakle u sve one djelatnosti čija ekspanzija u prošlosti predstavlja danas strukturni problem zemlje. Istodobno Hrvatska nije uspjela povući sredstva iz europski investicijskih fondova čija namjena također predstavlja europski ali ne i hrvatski interes. Istodobno Hrvatska je izgubila tržište CEFTE na kojemu je bila visokokonkurentna. Međutim ono što najviše opterećuje zemlju je u potpunosti divergentna europska ekonomska politika interesima zemlje, što naravno postaje svojevrsna enigma u borbi za izlazak iz ekonomske krize. Evidentno je kako danas u 2014. godini budući da nema investicija pokretanje unutrašnje potrošnje predstavlja izgledno mogući put za izlazak iz krize. Naime valja naglasiti kako je tijekom krize došlo do dubokog socijalnog raslojavanja tako da je jedan dio stanovništva ušao u dužničku krizu, dok je istodobno drugi dio kumulirao štednju u visini od 23 milijarde EURA. Međutim svaki i najmanji pokušaj forsiranja potrošnje mjerama se EU-a strogo sankcionira(izravno preko proračunskog deficitaili pak bankovnih regula). Najava nove talijanske vlade o izravnom subvencioniranju potrošnje ukoliko uspije otvoriti će mogućnosti i za promjenu ekonomske politike u aaaarepublici Hrvatskoj. U Zagrebu, 13.03.2014. Oznake: brdo |
