|
PRORAČUNSKE KONTROVERZE Državni proračun za 2016 godinu prihvačen je,međutim treba naglasiti kako je to tek prvi korak u vođenju ekonomske politike na ovom segmentu sustava.Neprijeporno, ekonomski i politički stratezi koji potpisuju proračun odlućli su se za gospodarsku politiku koja je diktirana donjom granicom deficita nacionalnog proračuna(3%) čime je ujedno u najvećem mogućem dijelu određena i razina potrošnje u ovoj godini, ali i stopa rasta BDP-a(1,6%) koja se iz nje pretežito izvodi.To su temeljne makroekonomske vrijednosti izvedene na tako zvanom neoliberalnom gospodarskom konceptu koji počiva na rezanju troškova. Drugi korak proračunske politike vezan je uz izvore i modalitete financiranja proračunskog deficita(9-10mlrd).Oni kao što je poznato uključuju vanjske i unutarnje izvore sredstava, koji opet sa svoje strane gledajući otvaraju strategijske kontroverze.Naime ako se proračunski deficit financira iz vanjskih izvora(devizno) onda on produbljuje inozemni dug, što predstavlja pravilo kod niskih stopa rasta, a ako se financira iz unutarnjih izvora(kunski) onda podiže cijenu kapitala na domaćem tržištu i ograničava rast.Kombinacija vanjskih i unutarnjuh izvora koja se obično koristi tek manjim dijelom ublažava negativne učinke.Očigledno stratezi aktualnog proračunskog koncepta ovakvim su se izborom našli pred kvadraturom kruga.Jesu li postojale alternativne strategijske mogućnosti? Odmah je moguće odgovoriti:jesu!Radi se o konceptu koji proračun izvodi iz ciljeva i metoda gospodarskog rasta primarno.Kod takvog pristupa proračun se implicira kao kategorija rasta, u našem slučaju kao generator potrošnje, koji je u stanju povećati korištenje kapaciteta(danas se koriste 50%, a prije krize su se koristili70%).Proračunski impuls potrošnji jedini je mogući poticajni mehanizam rasta budući da plaće zbog niske konkurentnosti ne mogu rasti, nezaposlenost je visoka, a rastući unutarnji dugovi konstantno obaraju potrošnju.Izvore pak sredstava za predloženi financijski manevar moguće je naći u velikim i imobilnim pričuvama financijskog sustava države čije korištenje je uz to besplatno.Naime kako hrvatski vrijednosni sustav već treću godinu bilježi deflaciju onda je emisija novca jedini put da se gospodarstvu, državi i stanovništvu vrati uskraćeni novac poništen deflacijom. Prosuđujem, kako bi otkup državnog duga za pripadajući proračunski deficit(kunski) podigao cijene za oko 1,5%, što bi uz sve ostalo stabiliziralo sustav i relaksiralo raspoloživi nacionalni dohodak(dezinflacija).U području deviznog sustava već je godinama moguća kontrakcija deviznih pričuva koje su noptimalno visoke i sve više bilježe gubitke.Opisani modalitet rješavanja proračunskog deficita generirao bi novu(višu) razinu dohotka što bi imalo višestruke pozitivne kumulacije i ubrzalo bi rast. Valja naglasiti, uz sve rečeno, kako i pozitivni saldo tekuće platne bilance sugerira promjenu ekonomske politike u pravcu potrošnog koncepta zbog toga jer je tekući devizni priljev veći od odljeva. U Zagrebu, 03.04.2016. B.Lokin |
