27.05.2012., nedjelja

DRŽAVA BLAGOSTANJA VS DRŽAVA PROFITA

Država blagostanja kao gospodarsko-društveni koncept afirmirana je polovicom dvadesetog stoljeća u razvijenim industrijskim zemljama i predstavljala je kompromis između svijeta rada i svijeta kapitala.Socijalni su antropolozi državu blagostanja definirali kao civilizacijsku stečevinu koja je nastala kao posljedica zrenja društva u kulturi i politici, klasni teoretici su pak tvrdili kako se radi o postignuču ostvarenom u borbi radničke klase za društvena prava, dok je ekonomist Kuznec formirao krivulju prema kojoj socijalne razlike bivaju otklonjene učinkom gospodarskog rasta i rasta blagostanja društva. Međutim Kuznec je istodobno upozorio kako u jednom trenutku unatoč rastu blagostanja, dolazi do pretvaranja krivulje u parabolu, odnosno ponovnog produbljavanja socijalnih razlika pridajući na taj naćin konceptu države blagostanja isključivo ekonomsko obilježje .Tijek događaja u drugoj polovici dvadesetog stoljeća potvrdio je validnost kuznjecove krivulje budući da su socijalne razlike u svijetu smanjene unatoč vladajučoj liberalnoj doktrini koja je forsirala poziciju kapitala u odnosu na poziciju rada. Nastupom financijske krize(2008) koja je prerasla u gospodarsku krizu(2010) u zemljama atlanskog i europskog svijeta i koja počinje prijetiti općom krizom(2012) obnavljaju se sukobi između rada i kapitala, odnosno šire shvaćeno između države blagostanja i države profita.Ti su sukobi, posebice naglašeni u razvijenim i tranzicijskim zemljama, nastali su uslijed naglog pada socijalnog statusa zaposlenog stanovništva koje dohodak ostvaruje prodajom radne snage i profitnog stanovništva koje dohodak ostvaruje na temelju vlasništva i upravljanja nad kapitalom.Država se u takvim okolnostima našla u iznimno teškoj situaciji. U obvezi s jedne strane da podupire kapital držeći ga temeljnom ekonomskom supstancijom društva, i s druge strane opet u obvezi također da očuva stečevine države blagostanja.Financijska kriza kao što smo rekli koja je prerasla u krizu gospodarstva u razvijenim i tranzicijskim zemljama Europe produbljuje se i postupno prenosi i u zemlje brzog gospodarskog rasta(BRIKS) što naravno sve više konfrontira gospodarsku i socijalnu ulogu države. Produbljavanje krize do jučer je državu svrstavalo uz bok kapitala.Naime tvrdilo se kako će sanacija financijskog sustava rezultirati prevladavanjem krize pa je sukladno takvoj tvrdnji anticipirana troškovna stavka sustava kroz sanaciju bankovnog sustava što je u kasnijoj fazi dovelo do eskalacije deficita javnog sektora i u konačnici izazvalo udar na potrošnju i standard a samim tim i na temelje države blagostanja. Međutim tek spoznaja o tome kako ekonomijom troškova neće biti moguće zaustaviti rastući trend nezaposlenosti i pritisak socijalno ugroženih slojeva stanovništva došlo je do stanovite rehabilitacije države blagostanja (socijalna nezadovoljstva u južnim dijelovima Europe, dolazak na vlast socijalista u Francuskoj, prosvijedi u SAD-u). Socijalni pritisak neminovno če se dogoditi i u zemljama BRIKS-a, budući da se gospodarska kriza širi i prijeti globalnom krizom. Ostaje međutim pitanje: kolike su mogućnosti koncepta države blagostanja u globaliziranom svijetu koji je strukturiran na temeljima države profita? Globalna podijela rada uvjetno rečeno, determinirana je punom mobilnošću kapitala, što ju čini strukturno visoko elastičnom (dislokacije) a to omogućuje jačanje konkurentnosti i profita, međutim sa isto tako rastučim i socijalnim i ekološkim ograničenjima.Stoga je moguć zaključak kako država blagostanja i država profita konceptualno nisu spojive. Povijesna iskustva pokazuju kako civilizacijska postignuća ne smiju biti poništena budući da zakonito takvi postupci dovode do konflikata i sukoba najširih razmjera. Isto tako međutim povijesno se potvrđuje kako zahtjev za socijalnom pravdom redovito kasni i javlja se u fazi produbljavanja gospodarske krize, što sobom donosi ozbiljna materijalna ograničenja. Taj raskorak na početku 21 stoljeća može biti prevladan jedino političkim globalnim dogovorom najmočnijih zemalja. U međuvremenu, budući da takav dogovor obično kasni, moguće su alternativne gospodarske i socijalne politike koje će zakonito afirmirati državu blagostanja.
Hrvatska politička elita (neovisno o stranačkoj pripadnosti) strukturira gospodarsku i društvenu stvarnost polazeći od kriterija države profita.U okolnostima pak socijalističkog nasljeđa i materijalno nerazvijenog društva, takva sustavna konstelacija potencira društvene konflikte a gospodarski se problemi shvačaju kao socijalni, što krizi dodaje ubrzanje.

U Zagrebu, 20.05.2012. B. Lokin

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #