|
GEOPOLITIČKO REPOZICIONIRANJE Prema prosudbama geopolitičkih stratega široko zastupanim završetkom dvadesetog stoljeća, dvadesetprvo je stoljeće trebalo biti vrijeme radikalnih promjena na političkom zemljovidu svjeta. Već sam početak stoljeća tu je prognozu u potpunosti i potvrdio nastankom mnogih novih zemalja i stvaranjem njihovih političkih identiteta. Usporedo međutim s tim nastavljena je globalizacija političkog i ekonomskog prostora, što povratno ne nalazi smisleno objašnjenje. Naime, očekivalo se kako će globalizacija rezultirati slabljenjem pa i brisanjem granica i nacionalnih identiteta međutim i ovom je prilikom potvrđeno kako osjećaj samobitnosti nadmašuje jednoznačne političke i gospodarske interese. Treba naglasiti kako puno važniju činjenicu od nastale kontroverze predstavlja nova geopolitička slika svijeta, koja je donijela promjene u odnosima gospodarske i političke moći na globalnom planu. Radi se o jačanju zemalja dalekoistoćne sfere, te zemalja kao što su Rusija i Brazil (BRIC) u odnosu na zemlje Europe i SAD-a. Rječju, višestoljetna dominacija zemalja zapadne hemisfere pomaknuta je u korist navedenih zemalja. Nastala konstelacija odnosa otvara prostor za potencijalne sukobe, međutim ona istodobno nameće i novo globalno okružje u kojem pozicija svake, pa i najmanje zemlje, dobiva na značenju. Povjesno gledajući radi se o novom geopolitičkom repozicioniranju u kojem svaka zemlja mora naći svoje mjesto.Te okolnosti zadaju nacionalnim stratezima odgovornu, i naravno delikatnu funkciju, glede sudbonosnih događaja koje je moguće očekivati u najskorijoj budućnosti. U novoj slici globalnih odnosa moći raste višepotencijalno uloga Sredozemlja budući da to čvorište konvergira dva značajna pola globalne ravnoteže, onaj dalekoistoćni i europski. Hrvatska je prometno-zemljovidno, ali i kao pomorska zemlja, smještena u samom središtu tog novog globalnog prospekta-ona je sredozemna zemlja na pravcu poveznica dalekoistoćnog, bliskoistoćnog i europskog svjeta, ali i u živom kontaktu sa sjeveroafričkim sredozemnim rubom. Također, uvućena je duboko u europski kontinent, a dunavskim tokom ostvaruje poveznicu s Crnim morem, što ju predstavlja i srednjeeuropskom i podunavskom zemljom. Stoga u okviru tih triju regionalnih točaka s jedne strane i globalnih determinanti s druge strane Hrvatska mora ostvariti geopolitičko repozicioniranje u 21. stolječu. Potpuno je razumljivo kako je balkanski geopolitički pravac koji se uporno forsira zbog djelomićno versajskog resentimenta ali još više, i zbog geopolitičkih interesa pojedinih imperijalnih zemalja, potpuno pogrešan. Uostalom iskustva socijalističke Jugoslavije pokazala su kako njene republike i pokrajine, unatoč političkom diktatu, nisu nikada uspjele ostvariti ni u kulturološkom, niti pak u gospodarskom i političkom pogledu nužan stupanj komplementarnosti, što je i potvrđeno u samom trenutku njenog raspada kada je tako zvano jedinstveno tržište trenutačno nestalo bez ikakvih vidljivih posljedica u novonastalim državama. Upravo je zbog svega rečenog moguće zaključiti kako se Hrvatska nalazi pred stoljetnim izazovom repozicioniranja svoje geopolitičke budućnosti. Kriterije je tog pristupa najprije potrebno postaviti tržišno i strukturno prilagođeno geopolitičkim izazovima, te interesima i ciljevima koje je u tom okviru moguće ostvariti. U prvom se redu oni odnose na snažnu valorizaciju prometno-zemljovidnog kriterija, posebice lučke, željezničke i cestovne kapacitete, istodobno ta orjentacija znaći i imperativ reindustrijalizacije gospodarske strukture i multiplikaciju njenih učinaka u okviru zadanih poredbenih kriterija. I konačno ona znaći visokoprofitno profilirani uslužni sektor,poglavito turizam i brodarstvo. U najskorijoj je budućnosti moguće očekivati, stvaranje integracija na području Sredozemlja u što se Hrvatska, neovisno o poziciji u EU, mora uključiti kao ravnopravan partner, a ne kao puki ponavaljač i promatrač tuđih ideja i interesa što je Hrvatska na žalost upravo potvrdila prilikom propale francuske inicijative o sredozemnoj sintezi. Valja voditi računa o tome da se Sredozemlje, poglavito njegov afrički i bliskoistoćni pojas, nalaze pred svojevrsnom civilizacijskom revolucijom okrenutoj stvaranju građanskog društva, što sudeći prema povjesnim iskustvima obićno prethodi gospodarskom napretku. Razumljivo, kada europskoj orjentaciji pridodamo prethodno opisani znaćaj Sredozemlja u budućnosti, postaje jasno gdje su hrvatske geopolitičke prednosti, koje naravno treba prepoznati i valorizirati operativnom gospodarskom i političkom prospekcijom. |
