Brojevi u politici

petak, 31.10.2014.

Predsjednički kandidati 1. dio

Predsjednički kandidati bili su, inicijalno, povod za pisanje ovog bloga.

Prije pet godina, uoči prošlih predsjedničkih izbora, prije prvog kruga glasovanja objavila sam točan poredak prva četiri kandidata, numerološku analizu svih predsjedničkih kandidata, a najviše prostora posvetila sam Ivi Josipoviću, za kojeg sam smatrala da od svih kandidata najviše zaslužuje postati novim hrvatskim predsjednikom.

Osobno smatram da je Hrvatska presiromašna zemlja za ovoliku političku birokraciju kakvu imamo danas, i da nam predsjednik države jednostavno ne treba. Koristi od institucije predsjednika ima samo politička elita i oni medijski djelatnici koji od njih žive.

Ivo Josipović

Točno tri godine poslije, u studenom 2012. godine, napisala sam post pod naslovom „ Ivo Josipović nije izdržao“ u kojem stoji i sljedeće:“

Brojevi iz imena i prezimena, kao i kvaliteta slova, ukazuju na interes za općeljudske vrijednosti, unutarnju usmjerenost na globalno, osjetljivost prema nepravdi, inspirativnost i intuitivnost koja se očituje, između ostalog, i kao sposobnost da se osjete stanje i potrebe šire društvene zajednice. Odlične osobine za predsjednika svake države, a naročito naše zbog specifične situacije u kojoj se država našla nakon Domovinskog rata.“

Također: “ Osobno mislim da je Josipović , po svojim osobinama, sposobnosti uvida u temeljne potrebe države i socijalnoj osviještenosti, bio odličan izbor za predsjednika. Predsjednika koji će, prije svega, u jednakoj mjeri biti predsjednik svih hrvatskih građana, koji će djelovati iznad evidentne višestruke podijeljenosti hrvatskog društva, nastojeći mudrom politikom ublažavati tu podijeljenost u objektivno mogućoj mjeri, te biti predvodnik kohezionih snaga bez čijeg djelovanja je nemoguć iole pozitivan i produktivan razvoj i društva i države.“

Mislim da sam imala svako pravo od ovako kapacitirane osobe očekivati da bude dobar predsjednik najvećeg broja hrvatskih građana i promicatelj onih društvenih vrijednosti kojima će produktivni dio nacije mobilizirati u smjeru intenzivnog popravljanja ekonomskog stanja u zemlji, a u cijelu naciju početi usađivati optimizam praćen većim međusobnim razumijevanjem podijeljenog društva.

Ekonomska situacija nije se popravila ni u naznakama, a za društvo se ne može reći samo da je podijeljeno – društvo je doslovno postalo rascjepljeno na dva, ne samo suprotna, nego neprijateljska bloka koji djeluju na javno mnijenje i zloupotrebljavaju svoje pozicije gdje god su na vlasti , dok se za onaj dio naroda koji se nastoji držati izvan tog ideološkog procijepa, nitko ne brine, nitko ga ne sluša i nitko im ne daje posla, i iz tog dijela naroda je otišao, i odlazi, najveći broj od nekoliko desetaka tisuća, mahom mladih, ljudi u inozemstvo.

Ideološka rascijepljenost društva je naš najveći problem, ona je glavni uzrok ovakvih ekonomskih problema jer troši kreativnu energiju društva na ideološka prepucavanja ( mada, kad se gleda sa strane, u stvari i nisu samo, čak ni u većem dijelu, ideološka, nego im je u temelju ili zadržavanje stečenih materijalnih i društvenih pozicija iz prošlih vremena, ili nastojanja da u tim relacijama dođe do promjene snaga).

Ako predsjednik išta može, s ovakvim ovlastima, onda je to utjecaj na klimu u društvu, na proces smanjivanja nerazumijevanja među društvenim grupama i usmjeravanje energije i resursa u rad za opće dobro. Sadašnja situacija s braniteljima i njihovim prosvjedima na dušu ide ne samo Vladi i resornom ministru, nego itekako ide i na dušu predsjednika Josipovića.

Samo uzgred – djeca, unuci i praunuci nekadašnjih partizana i dandanas uživaju u povlasticima koje im je, na raznim nivoima i na razne načine, ostalo u naslijeđu od njihovih borbenih predaka. Mali primjer – zaposlenje tek završenog studenta prava Milanovića u Ministarstvu vanjskih poslova u vrijeme kad je na posao pravnika godinama čekalo stotine završenih studenata prava koji su bili bolji studenti od Milanovića.

Rascjep u društvu sve je veći, ekonomska situacija sve jadnija, a predsjednik države sa suradnicima godišnje troši preko 45 milijuna kuna, znači u ovih pet godina potrošili su oko 25o milijuna kuna, a rezultat je u minusu.

Zbog toga Ivo Josipović ne bi smio više biti predsjednik Hrvatske.

I najvjerovatnije neće ni biti, bez obzira na aktualnu autonomnost i objektivnost medija kojima su se standardi sasvim približili standardima novinarstva u Albaniji iz vremena Envera Hoxhe, ili onim današnjima u sjevernoj Koreji.

Točnu prognozu objavit ću kad se službeno utvrdi datum izbora. Za sada samo upozoravam da je 2015. godina u broju 8, da je osobna godina Hrvatske broj 8, a broj 8 je i broj osobne godine Ive Josipovića – jako puno osmica za održanje ravnoteže.

Slučaj predsjedničkog kandidata Milana Kujundžića

Ni Milan Kujundžić ne bi smio postati novi hrvatski predsjednik, i to iz istog razloga kao i Josipović.

Naime, njegovi nastupi i stavovi koje prezentira ne ostavljaju sumnju u to da bi i on produbljivao rascjep društva, ali kopajući s druge strane.

No, nikako se ne može reći da je Milan Kujundžić čovjek bez smisla za politiku. Najvažniji broj, broj Životnog puta, mu je u broju 8, a dan rođenja u broju 9 – to su brojevi koji donose interes za općeljudska pitanja, i potrebu da se djeluje u tom smislu. Ti su brojevi ujedno i brojevi Hrvatske, iz čega slijedi da je Kujundžić u stanju osjetiti energiju i potrebe države.

O tome govori i broj 6, kao njegov broj Izraza, koji je također i broj Izraza RH.

Broj 6 je, između ostalog, i broj obitelji i doma, ali često donosi takve životne situacije u kojima čovjek mora napraviti odabir, izabrati između dviju ili više možda jednako privlačnih opcija.

Zbog toga, u ovom slučaju, Kujundžić je također birao, ali je krivo odabrao – unatoč svojem obrazovanju, osobnoj kulturi i životnim vrijednostima koje zastupa.

Osim toga, brojevi osobnog imena i prezimena su mu glavni brojevi – 22 i 11, koji donose posebna nadahnuća, ali i sklonost nestrpljivosti i pretjerivanju.

Zbog čega je Kujundžić pogriješio i odlučio biti kandidat za predsjednika države, ne znam. Kao prilično vjerovatni razlog nameće se osobna taština, odnosno želja za nekom vrstom razračunavanja s HDZ-om, točnije Karamarkom osobno. Kujundžić trenutno djeluje kao da je na ego tripu, što mu je pomutilo trezvenost i sposobnost objektivnog zaključivanja, a to mu inače nisu osobine, odnosno mane.

Da nije tako ne bi branio nebranjivo, a to je činjenica da njegova kandidatura smanjuje izglede Kolindi Grabar – Kitarović, koja jedina objektivno ima šansi pobijediti Josipovića. To je svima jasno, pa naravno i vladajućima, koji, na primjer, omogućuju da se Kujundžić češće od nje pojavljuje u medijima i da se na njega ne juriša svim mogućim oružjima psihološke propagande, kao na nju.

Također nije jasno kako čovjek Kujundžićevog intelekta u svojim izjavama ni ne pomišlja na mogućnost da se stvar riješi u prvom izbornom krugu – kao da mu ni na pamet nije palo da zbroji postotke glasača SDP-a, Mirele Holy, HNS-a, liberala, manjinaca, zelenih i sličnih grupacija.

U jednom od intervjua, na pitanje – što ako ne bude drugog kruga, Kujundžić je odgovorio da će to značiti da su Hrvati tako htjeli, kao - nije on kriv što su se glasači desnice i, djelomice, centra podijelili, nego su krivi glasači.

Meni osobno, to pokazuje da je, u suštini, Kujundžić ipak samo politički diletant, kao što je to i dobar dio hrvatske desnice, o čijoj sam skandalozno diletantskoj izbornoj kampanji pisala uoči prošlih parlamentarnih izbora.

Jer samo politički diletant za svoj neuspjeh može optužiti glasače, a ne svoje nepoznavanje političkih procesa i političkih zakonitosti.

nedjelja, 26.10.2014.

Lišće pada, dunjo moja..... 3

Ima ljudi koji nekim posebnim Bandićevim zaslugama smatraju uobičajene djelatnosti svakog grada na svijetu – asfaltiranje ulica, gradnja vrtića, održavanje gradskih objekata i slično.

A ja se pitam – kako bi izgledao današnji Zagreb da je 14 godina na čelu grada bila osoba poput Vladimira Ferdeljija na primjer.
Za Bandićeva upravljanja gradom, nisu odrađeni neki ključni projekti koje bi grad poput Zagreba trebao imati riješeno – odlaganje smeća, kvalitetno povezivanja grada u smjeru sjever – jug, zapadni prilazi gradu, žičara na Sljeme, preseljenje carinarnice iz Magazinske, Paromlin, željezničko povezivanje sa Samoborom, samo su neki primjeri.

Osim što je zlouporabljao gradski novac na raznorazne načine, i ono što je rađeno, vrlo često bi bolje bilo da i nije. I to je ono što je još gore od nedopustivog načina trošenja novca – to su stvari koje se najvjerovatnije neće popravljati, s kojima će građani Zagreba još dugo morati živjeti, a ne valjaju. Nekoliko primjera:

Novi tramvaji su predugački i preteški za zagrebačke ulice, izuzetno su nespretni za korištenje, osim što su stepenice prilagođene invalidima, ali lijepo izgledaju, i to je jedino dobro vezano uz te tramvaje. Bandić se hvalio tim tramvajima i obećavao njihovu prodaju po europskim državama, tramvaj je u nekima i imao probne vožnje – ali ga nitko nije htio, čak ni Rumunji. Nitko ga nije htio jer tramvaj jednostavno ne valja. Meni osobno tramvaj, kad se uđe u njega, djeluje zlokobno.
Tramvaj koji je bio najnoviji prije ovoga, zadnji je vozio linijom 17, dobro je izgledao i bio neusporedivo udobniji.

Novi autobusi na plin još su gori od novog tramvaja. Ne zato što su na plin, nego zato jer su prvo zagrebačko sredstvo javnog prijevoza koje nema osigurana sjedeća mjesta za invalide odmah nakon ulaza. Teška je sramota da invalidi, penzioneri, ljudi s punim rukama vrećica ili torbi, majke s malom djecom, ljudi jače tjelesne građe moraju preći pola autobusa da bi eventualno mogli sjesti. Osim toga hlađenje i grijanje autobusa nije dobro riješeno.

Nadstrešnice također lijepo izgledaju, ali su skupe preko svake mjere i doslovce opasne za život. Naime, osim što po kiši pod njih ne stane više od 4 čovjeka, ljeti su potpuno beskorisne, čak i opasne. Namjena nadstrešnice valjda je svugdje u svijetu ista – štititi od padalina i sunca. Ove naše, samo donekle štite od kiše jer nisu kompaktne i kroz pukotine vjetar tjera kišu pod nastrešnicu, a ljeti su jednostavno neupotrebljive. Ne znam od kakvog materijala su napravljene, ali umjesto da štite od sunca, pojačavaju vrućinu i „odlične“ su za izazivanje toplotnog, srčanog ili moždanog udara. Osim toga, sjedalice su toliko niske da su prikladne samo za malu djecu i vrlo niske ljude.

Ulice se temeljito popravljaju samo u centru, i to ne sve – u svim drugim slučajevima samo se mijenja asfalt i slivni kanali, a cijevi se ne mijenjaju. S obzirom da su cijevi uglavnom stare, ne čudi da se novouređene ulice moraju ubrzo prekopavati zbog puknuća cijevi.

Nema sistematskog obnavljanja fasada, pa grad djeluje zapušteno i jadno. Sistematskom obnavljanju fasada trebalo bi pristupiti planski, tako da se obnavljaju sve zgrade u jednom nizu zgrada, a ne jedna zgrada pojedinačno, pa okolne zgrade izgledaju još jadnije.

Uzimajući u obzir broj učenika i studenata u gradu s jedne strane, i veličinu gradskog proračuna s druge, prava je sramota koliko malo stipendija grad daje za nadarene i siromašne učenike i studente.

Za one koji misle da je epohalno postignuće izgradnja Muzičke akademije , napominjem da se Transsibirska pruga od Urala do Vladivostoka u dužini od 7000 km gradila 10 godina na prijelazu 19. u 20. stoljeće s tadašnjom tehnologijom, a da je Bandić gradonačelnik 14 godina.

Ono najbolje što je Bandić osigurao Zagrepčanima je besplatan prijevoz za umirovljenike i siromašne, a to je samo kap u moru onoga što je mogao osigurati građanima sa sredstvima koja su sami građani privrijedili i povjerili mu u dobroj vjeri.

Zagrebu je potreban novi gradonačelnik.

subota, 25.10.2014.

Lišće pada, dunjo moja..... 2

U veljači i ožujku 2010. godine napisala sam četiri posta o Zagrebu i zagrebačkim gradonačelnicima ponukana, bolje reći revoltirana, načinom kako se vodi grad.

Izračunala sam osobne brojeve Zagreba i usporedila ih s osobnim brojevima gradonačelnika koji su najviše doprinijeli razvoju grada u srednjeeuropsku metropolu, kao i osobnim brojevima gradonačelnika Bandića.

Ivan Vončina, Milan Amruš i Većeslav Holjevac – najznačajniji zagrebački gradonačelnici, u svojim podacima imaju brojeve koji pokazuju da su bili u stanju osjetiti vibracije grada, ali i da su imali viziju i snagu da svoje ideje i ostvare.
Na primjer, Amruš i Holjevac u podacima imaju i broj 22, broj snažnih vibracija koji donosi izuzetne potencijale, nadahnutost i karizmu, usmjerenost na globalno, na budućnost i na projekte od važnosti za širu zajednicu.

Broj 22 važan je i u podacima Milana Bandića, međutim, koliko god se trudila biti objektivna, osim velike potrošnje energije, u Bandićevom dugogodišnjem djelovanju s mjesta gradonačelnika, nema ni naznaka neke vizije ili projekata od pozitivne povijesne važnosti za grad. To znači da Bandić energiju broja 22 realizira pretežno negativno. Osim toga, osobni Bandićevi brojevi neharmonični su s brojevima Zagreba, pa se tako broj 5, kao broj grada, realizira uglavnom negativno, kao korupcija, jal i malograđanština – za razliku od Amruševog doba kad se broj 5 realizirao kao progresivna otvorenost novome ili Holjevca koji je uspio svoju viziju širenja grada preko Save i ostvariti.

Negativan broj 22 je broj varalice, osobe koja umjesto velikih kvalitetnih projekata, većinu energije rasipa i kojoj je od svega najvažnije kakav utisak i vanjski izgled odaju njezini projekti, a suština i prava kvaliteta nije u fokusu njezina interesa.
Ponavljam, da je Bandić toliko godina bio gradonačelnik Splita, čiji je glavni broj također 22, puno bi lakše realizirao svoje visoke potencijale. Ovako, sa svojim suprotnim energijama, Zagreb i Bandić se međusobno iscrpljuju, umjesto da iz harmoničnog međuodnosa grada i gradonačelnika koristi imaju i grad i njegov prvi čovjek.

Osobno mislim, da postoje čak pogubnije posljedice za grad od evidentne ogromne krađe gradskog novca ( namjerno koristim ovaj izraz umjesto otuđenja ili zloupotrebe, jer se o bezobzirnoj krađi tu doista i radi). Jedino mi nije jasno zašto su inkriminacije koje se stavljaju Bandiću na teret tako skromne, gotovo benigne.
Razlog za to zašto u gradu još ima toliko ljudi koji podržavaju Bandića vidim uglavnom u činjenici da svi stanovnici Zagreba nisu ujedno i Zagrepčani. U Zagrebu ima jako puno ljudi koji su građani ovog grada u prvoj generaciji, i ne poznaju grad kakav je bio prije. Nažalost, jako veliki broj tih ljudi ne smatra da sve odrednice njihovog vrijednosnog sustava nisu pogodne u drugačijoj, većoj sredini nego što je to sredina u kojoj su živjeli do tada.

Kao jedan mali primjer može se uzeti uređenje grada zelenilom i cvijećem. Netko tko ne živi duže vremena u gradu ne zna kako je nekad izgledao prostor oko HNK. Na prvi pogled, moglo bi se reći – cvijeće prije i cvijeće sada. Svi koji misle tako trebali bi pogledati stare zagrebačke razglednice. Cvijeće oko HNK uvijek je bilo prve kvalitete, maćuhice su uvijek bile duple i mijenjale su se s prvim pokazateljima svenulosti, o ružama da se i ne priča. U posljednjih nekoliko godina, oko HNK se vidi cvijeće najniže kvalitete, cvijeće se mijenja kad je veći dio uvenuo, preko ljeta se se drži cvijeće koje ne odgovara godišnjem dobu. Tako je i sa zelenilom i cvijećem po drugim dijelovima grada.
Kad se uzme u obzir koliko grad izdvaja za uređenje zelenila i cvijeća, i kad se vidi rezultat, nameće se misao da bi PNUSKOK imao itekakvog posla u „Zrinjevcu“.

Vrijednosni sistem i mentalitet novopridošlih stanovnika Zagreba, u konačnici, itekako koštaju Milana Bandića, mada su mu oni bili najvjerniji glasači.

Zbog čega?

Stvar je vrlo jednostavna – jer je i Milan Bandić pridošlica, i više razumije mentalitet i vrijednosni sistem ljudi kakav je i sam, nego vrijednosni sistem i običaje Zagreba, bez obzira što se oni vrlo često očituju kao obična malograđanština.

Mentalitet Zagreba, kao i dobrog dijela sjeverozapadne Hrvatske, prilično se razlikuje od mentaliteta ljudi koji su porijeklom iz krajeva južnije od Save, na razne načine.

No, ovom prilikom želim ukazati samo na jednu, recimo tako, specifičnu naviku, koja je rjeđa u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske, pa tako i u Zagrebu. Dok ljudi na sjeveru svoje probleme vole rješavati sami ili u svojem bližem okruženju, te redovno, preko institucija sistema, pokazuju veliko poštovanje prema društvenim normama i zakonima, južnjaci su puno više skloni koristiti „prečice“, veze i poznanstva, pritiske preko medija, više obilaze institucije, uporniji su – koriste sve moguće kako bi dobili, i to što prije, ono što smatraju da im pripada, a počesto i nešto više.

Bandić taj mentalitet i predobro razumije, moglo bi se reći da mu je u krvi, i takav mentalitet nameće i u Zagrebu kroz sve godine svog gradonačelnikovanja.

Dok se fehtanje, odnosno žicanje, u Zagrebu oduvijek smatralo kao nešto nedostojno za svakoga tko je iole držao do sebe ili imao neki ugled, Bandić je bio „podatan“ za sve vrste moljakanja , od siromašnih Roma do tajkuna, grabio je u gradsku kasu kad je htio, koliko je htio i za što je htio, koristio je svoj utjecaj koji je imao kao prvi čovjek grada na najrazličitije načine, kupujući na taj način naklonost i glasove na izborima.

I to ne samo u Hrvatskoj. Zanimljivo je bilo, nakon njegova hapšenja, slušati i čitati izjave ljudi iz njegova rodnog kraja o njegovoj velikoj dobroti i brizi za svoj stari kraj – „koliko je on samo toga dao nama u Grudama“.

Taj provincijalni mentalitet, osim po nepodnošljivoj lakoći trošenja zagrebačkog novca, vidi se i po izgledu grada, naročito Trga, o čemu sam već dosta pisala.
Naravno, da biti Zagrepčanin u najboljem smislu te riječi, ne znači da se osoba mora roditi u Zagrebu, isto kao što ni svi rođeni u Zagrebu ne zaslužuju da ih se zove Zagrepčanima.

Ni Vončina, ni Amruš, ni Holjevac nisu rođeni u Zagrebu, a najzaslužniji su Zagrepčani u novijoj povijesti Zagreba.

Nastavlja se...

ponedjeljak, 20.10.2014.

Lišće pada, dunjo moja.....1

Lišće pada, dunjo moja..... 1

„Pauza ili stanka je period kad se stane s namjerom da se ponovo krene.
Tako sam i ja na stanci do listopada. U listopadu pada lišće, izgledno je i da će kiša nastaviti padati, a počet će padati i razne druge stvari“.

Tako sam počela post od 12.9, a prognoza za listopad se pokazala sto posto točnom – kao što su, uostalom, sve moje prognoze sto posto točne, samo ih se treba znati čitati.
Listopad je ove godine u broju 8, i zajedno s godinom koja je u broju 7, donosi ozbiljne demonstracije moći i snage, a vezane, na neki način, sa tajnim službama, tajnim podacima i policijom.

Da čak i padanje lišća može imati veze s tajnim djelovanjima i policijom, može posvjedočiti moj osobni primjer.
Bila sam, naime, prisiljena na policiji podnijeti tužbu protiv susjeda koji meni i mojoj djeci prijeti smrću i „terminalnim rješenjem“ zbog lišća koje s moje loze pada u njihovo dvorište. S obzirom da su susjed i njegova majka osobe upitnog psihičkog zdravlja ispunjene teškom mržnjom i zavišću, a sistem je takav da reagira tek kad je netko teško fizički napadnut ili ubijen i nitko takve ljude ne upućuje na psihološko procjenjivanje jesu li ili u kojoj su mjeri opasni za okolinu, čovjeku preostaje jedino da se pouzda u Boga i sreću. I izbjegava susjede koliko je to moguće. Međutim, lišće ide kuda ga vjetar nosi, a u listopadu pada, i pada, i pada – do studenog.
S obzirom da ovo nije post o padanju lišća, nego o padanju Milana Bandića, reći ću još samo da sam u trešnjevačkoj policijskoj postaji provela 3 i pol sata, od čega je dobar dio otpao na pronalaženje načina da se izjava isprinta. Čovjeka ipak obuzme neka tuga kad se sam uvjeri kako čuvari reda i poretka muku muče čak s najosnovnijim priborom za rad. Zato bi zaposleni u takvim institucijama trebali jako paziti da im neprimjereni radni uvjeti ne utječu na odnos prema radu.

A sada o Bandiću!

Analizirajući predsjedničke kandidate prije pet godina, 2.12.2009., za Bandića sam napisala, između ostalog, i ovo:
„Odmah treba reći da Bandić ima svakako najmoćnije brojeve od svih
kandidata - jednu jedinicu, dvije osmice i dva Glavna broja 22. Svim ovim brojevima zajednička je snažna energija i usmjerenost na postignuća.
No, isto tako stoji činjenica da je s tim brojevima teško održavati energetsku ravnotežu, što lako dovede do toga da osoba češće živi negativnije osobine jednog takvog broja. Moćni brojevi predstavljaju silnu snagu ali istovremeno ne garantiraju i natprosječno pozitivan uspjeh - mogu dovesti i do natprosječnog debakla“.
Dan poslije, drugi post o Bandiću, analizirajući njegov Intimni broj, završila sam riječima:
„Drugo - broj 2 je u potpunom energetskom neskladu sa svim njegovim ostalim brojevima i u tom smislu može imati negativnih posljedica. Jedna od njih je psihička prenapregnutost koja proizlazi iz činjenice da iznutra nije dovoljno čvrst za ono što su mu ostali brojevi namijenili. U takvom stanju podložan je suptilnim manipulacijama ljudi iz svog okruženja, i, osobno mislim, da tu treba tražiti izvor za dosta njegovih konkretnih problema“.
Slično sam napisala i 22.12: „Treća stvar s kojom Bandić ima velikih problema su suradnici, i privatni i poslovni i na tom bi planu trebao napraviti veliku reorganizaciju prije novih ambicioznih poduhvata, za koje ima itekakve sposobnosti“.
No, teško može čovjek preko sebe.

Za sve ono što mu se događa sada, Bandić je odgovoran sam, prvenstveno zbog izuzetno negativno odrađene 2009.godine, svoje karmičke godine u broju 8. To je bila godina predsjedničkih izbora i o Bandiću sam u tom kontekstu dosta pisala, i može se pročitati na ovom blogu.
Iskustvo 2009. godine, silna potrošnja energije, vremena i novaca, Bandić nije shvatio kao poruku neke „više“ razine da preispita sadržaj i stil svog djelovanja, nije naučio ništa vrijednog iz događanja te godine, a rezultat je bila negativna realizacija njegove osobne godine u broju 1, znači 2011. godine. Već sam pisala o važnosti osobne godine u broju 1, jer ono što se te godine „posije“, „žanje“ se sljedećih devet godina.
Negdje sam, pišući o Bandiću te godine, napisala da bi, s obzirom na novu energiju i nove mogućnosti koje nosi vibracija broja 1, Bandiću možda najbolje bilo da se ostavi politike, i okrene novim životnim izazovima, kao na primjer biznisu ili nečem sličnom.
No, i Bandić je primjer da se trošenje vlastitog novca nikako ne može nositi s nepodnošljivom lakoćom trošenja tuđeg novca.

I, došao je 19.10.2014. godine. Bandiću je ova godina u broju 4, a o zahtjevima i težini ove godine zaista sam puno pisala, pa sad nema smisla ponavljati. Samo jedno – godina traži puno rada, ali uz veliko poštivanje reda i zakona, u protivnom godina kažnjava u vidu problema sa sistemom u cjelini, kao i u vidu problema sa zakonom.
Mjesec listopad mu je u broju 5, broju koji donosi mnoga nova iskustva i mogućnost novih početaka na novim temeljima.
Osobni dan mu je 19. bio u broju 6, a svi smo do sada naučili da je broj 6 broj odgovornosti, u smislu da se prethodni pozitivni napori nagrađuju, ali i da se loše odrađene stvari kažnjavaju. Ovo je i broj promjena u obiteljskim odnosima.

Ponovno ukazujem na probleme s vibracijom broja 8, nešto sam napisala i u prognozi za ovu godinu – sljedeća godina koja je u univerzalnoj vibraciji broj 8 zahtijeva veliku organiziranost, rad, upornost, a energija usmjerena sticanju velikih materijalnih i financijskih resursa mora u pozadini imati želju da se te stvari stiču u prvom redu u općem interesu, pa tek onda u vlastitom. Koliko su točne univerzalne vibracije, može se vidjeti iz moje prognoze, gdje za ovu godinu upozoravam na moguće avionske nesreće vezane uz psihičko stanje pilota, ali i sve drugo.
Ako se ne uspije održati globalna ravnoteža, ili ravnoteža u pojedinim zemljama, ili na nekom nižem nivou, sasvim sigurno će se broj 8 realizirati na negativan način, kao represija, zloupotreba moći i okrutnost.
U tom kontekstu može se gledati i na tajming Bandićevog uhićenja .
Ali samo na tajming. Jer ono što je napravio, ili propustio napraviti, u Zagrebu, grad neće moći sanirati ili nadoknaditi ni sljedećih pedeset godina.

<	listopad, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv