Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 28.01.2013.
Michal Viewegh: "Roman za muškarce"
Ovo doista jest roman za muškarce, ali je istovremeno i roman za Hrvate. Česi su, naime, jednako kao i Hrvati, bolovali (a vjerojatno još uvijek boluju) od jednakih post-socijalističkih i tranzicijskih boljetica, poput korupcije u vrhovima svih vlasti – zakonodavne, izvršne i sudbene, od prebacivanja krivnje s ljevice na desnicu i obrnuto, dok su se nepošteni bogatili, a pošteni umirali od gladi.
U središtu su radnje tri lika – Bruno je siromašni pisac, koji živi u hladnom braku s Renatom i 19-godišnjom kćeri Inkom, gdje njegova supruga vodi pansion u jednom češkom gradiću u kojem se Bruno i rodio, a on je sam pogurnut u stranu; drugi je njegov brat Cyril, korumpirani 50-godišnji sudac, koji sam sa sobom može živjeti vjerojatno stoga što u sebe ulijeva nevjerojatne količine alkohola (sve su prigode dobre za čašicu skupog single malt viskija, i sretne i tužne); i Aneta, njihova sestra, 36-godišnja istraživačka novinarka koja ovakve kao što je Cyril razotkriva na tjednoj bazi u televizijskoj emisiji koje je urednica. Kad braća saznaju da je Bruno neizlječivo bolestan, odlučuju mu pokloniti skupu striptizetu i skijanje u Dolomitima, koje se pokaže točno onakvim fijaskom kakav bi čitatelj i mogao očekivati. Striptizetu Tali ovom trojcu je prodao njezin dečko i svodnik Rene, koji se druži s jednim ne osobito pametnim, ali oportunim nogometašem češke reprezentacije, poznatim po nadimku Šimi.
Druga linija priče je po mom mišljenju još zanimljivija – opisuje putovanje jednog poznatog i dobrostojećeg pisca po bespućima Češke u obavljanju intervjua i književnih večeri. Ovo je muškarac iz naslova – koliko god star bio (a što ne saznajemo), još se uvijek može preko svake mjere popaliti na srednjoškolku, pa je roman usmjeren zapravo i na to kako su muškarci u svakoj dobi svinje. Što nam je bilo poznato.
Evo kojim je muškarcima namijenjen ovaj roman:
Muškarci čije će žene smjeti jednom tjedno na aerobik, a inače će svake večeri morati biti kod kuće.
Muškarci koji će špijunirati i okrivljavati svoje žene.
Muškarci koji će svojim ženama biti oslonac.
Muškarci koji će se bojati svojih žena i kojima će supruge voditi bilježnicu s mjesečnim izdacima.
Muškarci koji će biti salasta karikatura muškosti.
Muškarci koji će se ustrijeliti u kancelariji zdravstvenog osiguranja.
Muškarci koji će se ustrijeliti u podzemnim garažama bježeći od policije.
Muškarci koji će osnovati velika i uspješna poduzeća.
Muškarci koji će znati bolesnom čovjeku transplantirati srce.
Muškarci koji će u svađi ubiti svoju ženu jer je odbila darovati im svoj bubreg.
Muškarci koji će proživjeti serijski i nezanimljiv život.“
Čitajući ovaj popis, zaključujem da muškarci ipak nisu samo svinje.
I konačno, svidjelo mi se što je sam autor (čini mi se da je ovo autobiografski element) rekao o pisanju (nakon što je poznati i dobrostojeći pisac, iživciran neprestanim pitanjima novinara da se izjasni zašto piše, imao izljev iskrenosti):
Oznake: michal viewegh, roman za muškarce
