Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 05.02.2012.
Tatiana de Rosnay: "Sarin ključ"
Kao što već rekoh, nakon „Otoka“ me dopalo čitati i „Sarin ključ“ autorice Tatiane de Rosnay. Da se opet ne radi o meni i mojoj sklonosti izvlačenju opskurnih naslova iz prašnjavih zakutaka knjižnice, govori i podatak o tome da je ovaj roman doživio veliki svjetski uspjeh, objavljen je u četrdeset zemalja i prodan u više o tri milijuna primjeraka, po njemu je snimljen i film s Kristin Scott Thomas u glavnoj ulozi (film je iz 2010., a trenutna ocjena na IMDB-u je 7.3, a na Rotten Tomatoes 73%), a 2008. godine je dobio i književnu nagradu Chronos. Autorica je inače poznata francuska spisateljica (neki smatraju da se radi o jednoj od osam ili čak jednoj od pet najutjecajnijih književnih imena u Francuskoj), a njezino je podrijetlo miješano – englesko, francusko i rusko. Među njezinim precima ima poznatih znanstvenika i slikara.
Fabula ovog romana izmjenjuje dvije priče: jedna potječe iz Pariza 1942. godine, u noći 16./17. srpnja, kad se u Parizu dogodio jedan od najvećih pogroma Židova na zimskom biciklističkom stadionu (Vel'd Hiv). Tom je prilikom stradalo nekoliko tisuća žena i djece, a cijeli je pothvat vodila francuska policija. U tom dijelu priče pratimo stradanje jedne djevojčice koja je izgubila čitavu obitelj. Drugi dio priče je također lociran u Parizu, ali 2002. godine – američka novinarka Julia Jarmond, koja je udana za Parižanina, u zadatak za američki portal dobiva istraživanje upravo priče o masakru na Vel'd Hivu. Ta je priča nedjeljivo povezana s obitelji njezinog muža i ona se upliće možda i više nego što bi trebala, dirajući u tabue za koje Francuzi smatraju da je nepristojno da se o njima govori.
Jasno, ova priča obiluje melodramom, no kad se radi o jednom od najvećih prijestupa protiv civilizacije kao što je Drugi svjetski rat, teško je zaobići melodramu. Ponekad ova priča svjesno gazi čak i u patetiku, što me, priznajem, pomalo odbijalo, tako da sam na mahove preokretala očima. Međutim, više od melodrame i patetike mene je zapanjio taj uvid u svijet druge kulture, i to u svakodnevni život Francuza, o onome o čemu ne žele govoriti, o tamnim mrljama u povijesti kojih se još uvijek stide. Mislim da se slično događa i s nama, s ratom koji se dogodio ovdje prije dvadesetak godina.
U svakom slučaju, znam zašto se ova knjiga svidjela mojoj zmajci, a vjerujem da bi se svidjela i drugim ženama njezinih godina i kruga interesa. No ne i samo njima, pa ukoliko želite saznati više o masakru na Vel'd Hivu, ova knjiga je dobar romansirani početak za vaše istraživanje.
