Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 01.11.2011.
Linn Ullmann: "Zvijezda padalica"
Nije knjiga za svakodnevnu upotrebu.
Knjiga iz naslova svojevrsno je drugo vatreno krštenje za norvešku spisateljicu bremenita nasljeđa (radi se o kćeri glumice Liv Ullmann i redatelja Ingmara Bergmana); naime, mnogi smatraju kako nije prvijenac vatreno krštenje, već drugi roman u kojem se autor mora dokazati i pokazati da uspjeh njegova prvijenca nije tek puka početnička sreća. Ne mogu iz prve ruke svjedočiti o romanu „Prije nego utoneš u san“ (obje su izdane u nakladi Algoritma), ali mogu vam reći nešto o „Zvijezdi padalici“. Englezi su naslov preveli kao „Stella Descending“, što mi se čini zgodnom igrom riječi s obzirom da glavna junakinja Stella pada s ruba visoke zgrade u smrt.
No smrt, da citiram mnoge televizijske serije (od kojih je jedna „Dead Like Me“, a druga, nova, „Being Human“), nije kraj, već početak. O Stelli govore, redom: njezin bivši pacijent i dobar prijatelj Axel, gerijatričar; njezina kći Amanda, na rubu groznog puberteta, njezin suprug Martin, „kralj nojeva“ i dvije svjedokinje njezina pada, koje je Stella igrom slučaja i za života poznavala. Njezina mlađa kćer, Bi – ona ne govori ništa, ona samo zamišlja da njezina majka pada polako: prvo jedan nožni prst, pa drugi... Sudeći prema Bi, Stella još uvijek nije pala.
Pad je ovdje simbol – Stella je pala u rođenje (doslovce, iz utrobe svoje majke „kojoj je želudac prvi put zakrčao tek na samrti“ u ruke babice) i stoga je morala pasti u smrt.
Priča je ovo o groznim obiteljima u kojima se puno šuti. O ljudima koji su neurotični. O starosti, koja je, sudeći po Axelovu pripovijedanju, grozna i nedostojanstvena. I o mladosti (Amande) koja nije ništa manje dostojanstvena, iako je nedvojbeno ponosnija.
Iz citata je vidljivo da je ovo istovremeno i priča o prolaznosti i uzaludnosti (smisao i ne-uzaludnost, ponavljam si, nastojeći povjerovati, je nešto što svatko mora pronaći za sebe).
Čitajte ako se možete posvetiti.
