Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bookeraj

Marketing

Linn Ullmann: "Zvijezda padalica"

Nije knjiga za svakodnevnu upotrebu.

Knjiga iz naslova svojevrsno je drugo vatreno krštenje za norvešku spisateljicu bremenita nasljeđa (radi se o kćeri glumice Liv Ullmann i redatelja Ingmara Bergmana); naime, mnogi smatraju kako nije prvijenac vatreno krštenje, već drugi roman u kojem se autor mora dokazati i pokazati da uspjeh njegova prvijenca nije tek puka početnička sreća. Ne mogu iz prve ruke svjedočiti o romanu „Prije nego utoneš u san“ (obje su izdane u nakladi Algoritma), ali mogu vam reći nešto o „Zvijezdi padalici“. Englezi su naslov preveli kao „Stella Descending“, što mi se čini zgodnom igrom riječi s obzirom da glavna junakinja Stella pada s ruba visoke zgrade u smrt.

No smrt, da citiram mnoge televizijske serije (od kojih je jedna „Dead Like Me“, a druga, nova, „Being Human“), nije kraj, već početak. O Stelli govore, redom: njezin bivši pacijent i dobar prijatelj Axel, gerijatričar; njezina kći Amanda, na rubu groznog puberteta, njezin suprug Martin, „kralj nojeva“ i dvije svjedokinje njezina pada, koje je Stella igrom slučaja i za života poznavala. Njezina mlađa kćer, Bi – ona ne govori ništa, ona samo zamišlja da njezina majka pada polako: prvo jedan nožni prst, pa drugi... Sudeći prema Bi, Stella još uvijek nije pala.

Pad je ovdje simbol – Stella je pala u rođenje (doslovce, iz utrobe svoje majke „kojoj je želudac prvi put zakrčao tek na samrti“ u ruke babice) i stoga je morala pasti u smrt.

Priča je ovo o groznim obiteljima u kojima se puno šuti. O ljudima koji su neurotični. O starosti, koja je, sudeći po Axelovu pripovijedanju, grozna i nedostojanstvena. I o mladosti (Amande) koja nije ništa manje dostojanstvena, iako je nedvojbeno ponosnija.

„Prije nekoliko dana čitao sam u novinama intervju s nekolicinom starijih ljudi koji su odgovarali na pitanje: Bi li još jednom živio svoj život ako bi dobio priliku? Većina su odgovorili potvrdno. To ne mogu razumjeti. Još jednom živjeti? Sva muka još jednom? Kažu da autor članka nije imao namjeru kazivati o životu starijih ljudi u Norveškoj. Bio je to takozvani veseli članak, human interest, usmjeren prema mlađim ljudima koji se ubijaju radeći i ne uživaju u sitnicama, u svojoj djeci, recimo, svojoj obitelji, et cetera et cetera (Nikad nisam shvaćao kako se to uživa u svojoj obitelji; bar ja nisam bio u stanju uživati u svojoj). Starci, koji su intervjuirani, figurirali su tek kao nekakvi tabloi, sumorna upozorenja na ono što čeka. Zato: uživaj u životu dok još možeš! Tako je novinar i završio svoj članak. Uživati život? Još jednom živjeti? Nikad! Nikad! Sad se plašim da ću vječito živjeti ako stvar ne uzmem u svoje ruke, plašim se da me Bog, ako ga ima, zaboravio, da me Smrt u svojoj zaposlenosti naprosto previdjela.“


Iz citata je vidljivo da je ovo istovremeno i priča o prolaznosti i uzaludnosti (smisao i ne-uzaludnost, ponavljam si, nastojeći povjerovati, je nešto što svatko mora pronaći za sebe).

Čitajte ako se možete posvetiti.


Post je objavljen 01.11.2011. u 16:25 sati.