Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

ponedjeljak, 16.08.2010.

Bernhard Schlink:"Povratak kući"

Još jedno od mojih bauljanja bespućima suvremene književnosti (knjiga izabrana isključivo prema naslovu i prema koricama koje kažu «Od autora hita Žena kojoj sam čitao») rezultiralo je upravo jučer završenim čitanjem «Povratka kući», romana autora Bernharda Schlinka. Osim mene, ovu vam je knjigu preporučio i Zlatko Crnković. O Schlinku još saznajemo da je njemački pravnik i pisac (takve vam ja osobito volim jer se kuže u moju struku), otac mu je Nijemac, a majka Švicarka (u romanu, kako ćemo saznati, situacija je obrnuta). Od 2006. godine je u mirovini, ali dotad je bio profesor javnog prava i filozofije prava na Sveučilištu Humboldt u Berlinu (koje se također spominje u ovoj knjizi kao mjesto gdje njegov glavni junak Peter Debauer kratkotrajno dolazi kao predavač). Svidio mi se i zato što je počeo kao pisac detektivskih romana s glavnim junakom pod imenom Selb (na engleskom bi to bilo «Self», iako sumnjam da bi se to ime kod nas moglo tako prevesti da zadrži foru – Self' s Punishment, Self' s Deception, Self' s Murder). Ostalo o Bernhardu Schlinku već ćemo saznati u hodu.

Dakle, kako već rekoh, u središtu je radnje glavni junak po imenu Peter Debauer. Ne baš osobito mlad, odustao je od obrane doktorata, kratko vrijeme bio maser i putovao po svijetu, da bi se skrasio u jednoj izdavačkoj kući koja se bavila izdavanjem pravne literature. S radošću se sjeća vremena provedenog u Švicarskoj s bakom i djedom, gdje ga je majka uvijek slala različitim transportnim sredstvima. Njegov otac, Švicarac, nestao je za vrijeme Drugog svjetskog rata, a Peteru majka nikad nije pričala o njemu.

Sve zapravo počinje kad se Peter sjeti «romana za veselje i dobru zabavu» koje su za vrijeme ljetnih praznika uređivali njegovi djed i baka. Jedan od tih romana govori o vojniku Karlu koji izbjegava brojne nedaće da bi se vratio ženi koja je u međuvremenu, vjerujući da joj je suprug mrtav, našla drugog muža. Nažalost, Peter nema cjelovit roman, pa želeći saznati kako priča završava, saznaje i puno više: o piscu kojega ne može pronaći, o poziciji «drugog muškarca» (to i na vlastitoj koži uz pomoć izvjesne Barbare) i o konceptu povratka kući.

Kroz cijeli se roman provlače dva motiva: prvi je svakako Odiseja i Odisejev povratak kući supruzi Penelopi koju opsjedaju brojni prosci. Ako hoćete, vrlo se lako može pronaći paralela između Odiseja i razmetnog sina: obojica se vraćaju iz svijeta kao slavljenici i na lovorikama, dok «drugi muškarac» isto kao i dobri sin nije nagrađen za svoju vrijednost, zato što je bio tu i zato što je pouzdan. Može li mi itko reći zašto je pozicija dobrog sina tako obezvrijeđena?

Drugo je pitanje relativiteta zla. Naime, upoznavši konačno svog oca, Peter Debauer mora se suočiti s činjenicom da njegov otac promovira određeni svjetonazor koji kaže da dobro ne može postojati bez zla, da u svakom zlu postoji dobro, odnosno da zlo može biti upotrijebljeno da bi se iz njega izrodilo dobro (na taj način njegov otac opravdava nacizam, kao i svoj sustav odgovornosti isključivo prema samome sebi). Prevedeno na moj jezik, njegov otac tvrdi kako cilj, ukoliko je dobar (pa čak i ako nije, ako se ne radi o cilju nego o slučajnoj posljedici) opravdava svako moguće sredstvo, pa čak i zlo. U principu se ne slažem s tim, što vi mislite? Jeste li spremni gaziti preko leševa ako to znači bolje sutra (za vas ili okolinu)?

Iz toga svjetonazora Debauerova oca proizlazi tzv. željezno pravilo (zlatno pravilo glasi – odnosi se prema drugima onako kako želiš da se oni odnose prema tebi) koje kaže da ti je dopušteno nanijeti onoliko zla koliko si spreman podnijeti. To je prilično izvrtanje svrhe zlatnog pravila, naime.

Zašto takve filozofske rasprave u romanu koji bi inače bio krasan hommage Odiseji? Naime, mi pravnici smo sjajni u razmišljanju o oprekama između dobra i zla, odnosno između ispravnog i neispravnog (to nam dođe valjda kao profesionalna deformacija). Kod nas je sve crno – bijelo: ili je kriv i treba ga osuditi, ili je nevin pa ga treba osloboditi. Stvar je sasvim jednostavna u pravu – postoji pravo i postoji nepravo. Ili je jedno ili je drugo. Isto tako, mi smo primijetili da drugi ljudi (a pogotovo ekonomisti) ne razmišljaju u tim relacijama. Oni razmišljaju o tome što im je korisno, što im je lijepo, što je isplativo, tako da se o tome je li korisno istovremeno i dobro ili je li lijepo također i zlo – jednostavno ne opterećuju.

Mi pravnici, mi smo vam posebna struka.

16.08.2010. u 13:07 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com