Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 03.06.2010.
Linkovi za klik(t)anje
Ovim vas putem upućujem na post jedne blogerice čiji sam blog ugledala još davnih dana, ali (čini se da je ovih dana recikliranje tema i ideja u modi na blogu) nisam još stigla pisati o njemu. Riječ je o blogerici Mali suncokret koja u postu od 28. travnja s nostalgijom govori o knjigama i biblioteci svog djetinjstva. Lijepo i poučno, pročitajte na linku ispod.
LINK
Drugi link koji vam danas (u ovom svečanom trenutku) nudim na pladnju također upućuje na blogera. Radi se o Dariju Hrupecu – Stormu kojega je udomio blog Jutarnjeg lista, a mene je osobito privukao članak o “lošim knjigama” kojeg vam linkam ovdje dolje.
LINK
Na prvo čitanje pomislila sam da se radi o blogeru – dikliću koji iz naslova knjige ne može razabrati o kakvom se otrcanom naslovu radi. Da sam vam nakon prvog čitanja počela pričati o postu tog blogera, vjerojatno bih zdušno branila te knjige i njihove izdavače, VBZ i Planetopiju. Mislim, zašto netko namjerno bira knjige koje se zovu “Bijeg od intimnosti” i onda očekuje da one budu nešto drugo nego što njihov naslov kaže? (OK, kod treće knjige naslov bi rekao i da se radi o nečemu drugom osim ezoterije i nadnaravnog, ali valjda stražnje korice imaju nekakvu bolju ideju) Uostalom, tko god je malo bolje browsao vlastitu nakladu VBZ – a zna da oni imaju hrpetine naslova poput “Osjeti strah i svejedno to učini” ili “Sudbina duše” i da kod njih nije teško naletjeti na self – help priručnike.
Poanta blogera Darija Hrupeca bila je zapravo sasvim drugačija (čovjek je i sam znanstvenik): knjige koje je naveo su loše knjige, zbog svog stila i činjenice da tvrde da znanstveno pristupaju temi koju obrađuju iako to sa znanstvenim pristupom nema blage veze. No pitanje koje je Hrupec postavio sebi i čitatelju jest: kako je moguće da dvije od tri autorice imaju formalno znanstveno obrazovanje, a da su se unatoč tomu okrenule nadnaravnom i odbacile racionalno? Vrlo zanimljivo pitanje, po mom mišljenju (iako za donošenje valjanog zaključka moramo malo bolje poznavati prilike obiju autorica).
Na kraju izdvajam još nekoliko blog – kolumni istog autora koje su mi se učinile zgodnima, ali ako mislite da sam nešto propustila, svakako i sami prorondajte po njegovoj arhivi.
Tipične zablude u popularnoj psihologiji
Vražje gluposti Milana Ivkošića
Što čitaju hrvatski znanstvenici
