Stara Bookaleta
31.05.2006., srijeda
Knjiga o pazinskom grbu
Moj prijatelj i kolega s posla Mirjan Rimanić, također novinar Glasa Istre, upravo je objavio knjigu "Pazinski grb", odličnu i jako zanimljivu povijesno-heraldičku studiju o nastanku i mijenama pazinskog gradskog grba, s jako puno referenci na cjelokupnu heraldičku povijest središnje Istre u kontekstu državnih i subdržavnih tvorbi kojima je ovaj prostor pripadao; kao i na povijesni te arhitektonski razvoj tisućugodišnjeg pazinskog Kaštela i ostalih kulturno-povijesnih spomenika ovoga kraja. Knjiga je bogato ilustrirana, i prati ne samo heraldičko, nego i "administrativno" razdoblje upotrebe grba kao simbola, od vremena formiranja općine Pazin u vrijeme austrougarske uprave, preko razdoblja talijanske uprave kada je drevnoj pazinskoj kuli na grbu dodavan fascio, pa zatim preko partizansko-socijalističkog razdoblja kada je nad kulu postavljena petokraka zvijezda, sve do današnjih dana kada je grb grada Pazina ponovno nalik onom povijesnom, iako uz ponešto moderne dizajnerske stilizacije. Svakom pokloniku heraldike, te lokalne i komparativne povijesti ova će knjiga, inače plod višegodišnjih autorovih istraživanja o kojima sam bio gotovo svakodnevno izvještavan uz jutarnje kave prije posla, biti prava poslastica.A ako je nekome zgodno, ili ako vam je blizu, ne budite lijeni doći i na prvo javno predstavljanje knjige Mirjana Rimanića "Pazinski grb", u četvrtak, 1. lipnja u 19:30 sati u pazinski Kaštel. Na promociji knjiga će se prodavati po prigodnoj cijeni od 60 kuna, inače će njena prodajna cijena biti 80 kuna. Narednih dana moći će se kupiti isključivo u prodavaonici "Poli Vesne" u Pazinu (na Trgu slobode, preko puta "Bombonijere") ili naručiti mailom neposredno od autora. Navratite, da zajedno čestitamo autoru na sjajnoj knjizi! |
- 11:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #
29.05.2006., ponedjeljak
Odjeci o istrakonskoj zbirci
|
Reakcija na nešto što ste napravili, kakva god da ona bila, prekrasna je stvar jer pokazuje da je netko to što ste napravili primijetio, i da ga je to potaklo da i sam nešto poduzme kako bi svoje dojmove podijelio sa svijetom. Pa me, evo, jako obradovao prikaz pete istrakonske zbirke kratkih SF&F priča "Sami na svijetu", što ga je na Studentnetu napisao Danijel Jendriško. O ovoj se knjizi piše i na Game-master forumu, dretvu je započeo kontroverzni gerilac hrvatskih SF-foruma koji se potpisuje kao Lakat Brade Pedalj Muža (svojedobno protjeran s NOSF-a). Svaka priča iz zbirke dobila je komentar i ocjenu, a kritičar se pokazao solidno strogim i umjereno drskim. O zbirci "Sami na svijetu" bilo je riječi i na NOSF-u, koji nam nažalost već neko vrijeme nije dostupan. Znate li za još neki objavljeni prikaz/kritiku/recenziju za koju ja ne znam? Inače, zbirka košta 40 kuna i može se naručiti na 052-624-333 (radnim danom u radno vrijeme). |
- 13:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #
28.05.2006., nedjelja
Blic-vijesti
Pod naslovom "Svi smo mi jedni drugima vampiri" današnji Novi list objavljuje, a i Glas Istre prenosi, intervju Delimira Rešickog s Borisom Perićem u povodu izlaska Perićeva romana "Vampir  Tradicionalni istarska književna manifestacija "Susret na Badavci", na kojoj će nastupiti dvadesetak istarskih proznih pisaca, održava se danas, u nedjelju 28. svibnja, s početkom u 17 sati na livadi kraj povijesnog izvora Badavca, između Karojbe, Višnjana i Tinjana.  Jučer me put nanio u Zagreb, gdje sam u Profil-megastoreu sudjelovao u predstavljanju putopisa Briana W. Aldissa "Oxford-Ohrid", kojeg sam uredio za Nakladu Zoro. Predstavljanje nije bilo baš sjajno posjećeno, no važnije je od toga da je ova iznimna knjiga napokon krenula među čitatelje. Potražite je u knjižarama ili kod nakladnika!  Tijekom vožnje busom od Pazina do Zagreba pročitao sam roman "Simurg" Stanka Andrića. Čuvao sam ga baš za neku takvu priliku, kad ću mu moći posvetiti nekoliko uzastopnih sati tijekom kojih me nitko neće ometati. Roman počinje gotovo idilično, pastoralno, (obratite pažnju na pripovijedanje o kravama kad to budete čitali), i taman kad pomislite da je to nešto već mnogo puta viđeno, tekst se poput vatrometa razbuktava i poput eksplozije širi u mnogim svojim značenjima. Izvrsno!  Kako sam, dakle, cijelog Simurga pročitao vozeći se "gore", nije mi ništa ostalo za povratnu vožnju. Na kioscima na autobusnom kolodvoru se nije nudlo baš bogzna što, pa sam kupio, iako sam bio odlučio da baš neću, Da Vincijev kod, ono kiosk-izdanje u mekom uvezu. Sram me je. Stigao sam u busu pročitati stotinjak stranica, i svi razlozi zbog kojih sam ranije htio ne kupiti i ne čitati taj romančić, i dalje stoje. To je naprosto krimić poput stotina drugih, recimo poput "Tesline ostavštine" Lewisa Perduea kojeg baš čitam radi pripreme drugog izdanja. Ranije sam već napisao da iz poštovanja prema knjizi "Sveta krv, sveti Gral", neću Da Vincijev kod uopće smatrati književnim djelom, no ipak ću ga pročitati do kraja iz znanstvenih razloga: zanima me na što su to toliki kupci nasjeli, koji je tu primijenjen recept za profit. Ipak me i dalje malo sram što sam kupio tu knjigu...  A sad bok, idem pratiti "Wine Day" odnosno Dan otvorenih vrata istarskih vinskih podruma za novine, a popodne se vjerojatno vidimo na Badavci  |
- 09:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #
26.05.2006., petak
K'o Lumbo!
|
Volim ugodna iznenađenja, pogotovo kad dolaze iz svijeta književnosti, pogotovo kad se tiču ljudi koje poznajem. A zadnje iznenađenje stiglo mi sa stranica novog Vijenca, kojeg, ufam se, redovito čitate i pratite, budući da je to uz Zarez jedina domaća iole respektabilna tiskovina za kulturu novinskog tipa (iako bi, u oba medija, svakako moglo biti malo više o književnosti, pogotovo domaćoj). U tom zadnjem Vijencu objavljen je i moj prikaz Žiljak-Šakićeve Antologije hrvatske znanstvenofantastične novele "Ad Astra", ali nije to iznenađenje na koje sam mislio. Iznenađenje dolazi sa stranice 11, gdje pod naslovom "Djeca više nisu podstanari" Vinko Brešić prikazuje knjigu Berislava Majhuta "Pustolov, siroče i dječja družba - hrvatski dječji roman do 1945.", izdanje Filozofskog fakulteta u Zagrebu iz 2005. godine. Berislava Majhuta znam po njegovu izvrsnom parodijskom fantasy romanu "Neusporediva protiv slučajne sličnosti", kojeg je 2001. objavio "Faust Vrančić", negdašnja izdavačka kuća Valerija Jurešića. Predstavljajući taj roman, Berislav nam je bio i gost prvog pazinskog Festivala fantastične književnosti, u ljeto 2002. godine. Vrijedi reći da je za ilustracije u tom romanu Davor Rapajić dobio nagradu Sfera. Ako niste čitali taj roman, svakako ga pročitajte, tada će vam se objasniti i zašto ovaj post ima ovakav naslov. Od te knjige i od tog nastupa u Pazinu za Berislava Majhuta nažalost nisam više čuo, ni da je nešto napisao ni da je nešto objavio, sve do ovog prikaza u Vijencu. Knjiga o doratnom hrvatskom dječjem romanu nastala je na predlošku doktorske disertacije koju je Majhut potkraj 2002. godine (he, znači malo nakon nastupa u Pazinu!) obranio na Zagrebačkom sveučilištu, a iz teksta u Vijencu saznajemo da sada radi kao predavač na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Berislave, čestitam, i ako ovo čitaš - javi se! Sudeći po prikazu, knjiga je jako zanimljiva i želim ju imati! Autor u knjizi zahvaća u prošlost skroz do 1796. godine kada izlazi - ne prijevod, nego adaptacija Robinsona Crusoea (ajde, prijevod njemačke adaptacije), a na kraju knjige je popis svih u tom razdoblju izašlih dječjih romana - sa sažecima! No, kako je izdavač faks, distribucija vjerojatno nije uobičajena, pa bi mi dobro došla informacija kako nabaviti ovu knjigu? Bit ću neizmjerno zahvalan ako bi mi netko uspio nabaviti ovu knjigu i donijeti mi ju (refundacija se podrazumijeva) na sutrašnje (subotnje) predstavljanje Aldissovog putopisa "Oxford-Ohrid" u Profil-megastore u 13 sati... |
- 12:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #
25.05.2006., četvrtak
Rodne kuće
Čitam baš nešto o rodnoj kući Nikole Tesle u Smiljanu (a ne Smiljanima, kako pišu neki), pa mi pada na pamet Titova rodna kuća u Kumrovcu oko koje se ovih dana događaju zabavne stvari, i odjednom mi se razmota vizija budućnosti hrvatskog zdravstva u sprezi s turizmom. Naime, fenomen rodnih kuća poznatih ličnosti prepoznaje se kao turistički proizvod otkako uopće postoji fenomen poznatih ličnosti. Iako stanovita betlehemska štalica možda nije vjerodostojno identificirana i sačuvana, na stotine rodnih kuća širom svijeta čuva uspomene na lik i djelo u njima rođenih beba koje su kasnije nešto učinile svijetu, a to i ne mora biti samo dobro. I sve je u redu dokle je rodna kuća baš to - kuća. Samostojeća stambena jedinica u kojoj je živjela samo jedna obitelj. Tu kod mene u blizini, u selu Veli Ježenj, uređena je za turističke posjete kućica u kojoj se rodio biskup Juraj Dobrila. No, u Pazinu imamo i kuću u kojoj se rodio Luigi Dallapicola, ali kako je to stambena zgrada u čijim stanovima i danas stanuju neke obitelji, više od postavljanja spomen-ploče na fasadu nije se moglo učiniti. Vidio sam i rodnu kuću Julesa Vernea u Nantesu (evo je na slikici), i to je stambena zgrada u kojoj danas živi netko drugi, pa se ni tu nije moglo učiniti ništa više doli postaviti spomen-ploču. No, Francuzi su se iskupili uredivši, i to na vrlo veleban način, kuću u Amiensu u kojoj je Jules Verne proživio najveći dio svog kreativnog života.Ali, kako obilježiti mjesto rođenja onih koji su se rodili u rodilištima? Ja sam, recimo, rođen u rodilištu (k tome, u rodilištu koje danas više ne postoji već je to danas običan Dom zdravlja), i ako me kojim slučajem jednog dana budu smatrali poznatom i zaslužnom ličnošću, kako će se to ovjekovječiti? Nije mi poznat niti jedan slučaj da su nekoj poznatoj ličnosti spomen-ploču postavili na rodilište, znate li vi za neki takav slučaj? Je li moguće da otkako su počela postojati rodilišta, još uvijek nitko tko je u rodilištu rođen nije stasao do tolikog značaja da bi zasluživao spomen-ploču? I dandanas živući poznati znanstvenici, umjetnici, političari, ističu, ako ih se pita, da su rođeni u tom i tom selu, u toj i toj kući. Je li kozmička slučajnost da se nitko rođen u rodilištu još nije probio do statusa zaslužnika, ili je to pak kozmička nepravda? Ako je to tek stjecaj okolnosti, ili pak prosto pitanje kalendara, onda ne treba sumnjati da će jednog dana ljudi rođeni u rodilištima ipak postati dostojni spomen-ploče na mjestu rođenja. A kako prema višestoljetnom povijesnom iskustvu turisti rado hodočaste k rodnim kućama značajnika, zašto ne pretpostaviti da bi obožavatelji ili sljedbenici lika i djela nekog poznatog rođenog u rodilištu rado hodočastili i u zdravstvenu ustanovu? Osim spomen-ploče, mogle bi se za turističke posjete urediti i rađaone, pogotovo ako više ne služe toj namjeni, pa bi se onda turistima pokazivala autentična medicinska oprema i namještaj iz vremena kad je ta ličnost rođena. Evo vidite, govorio bi vodič, u ovakvom metalnom krevetiću s klizećom rešetkastom stijenkom ležao je taj naš besmrtnik dok je bio beba, ovakvim su ga pelenama prematali, ovako su tada, ne smijte se, izgledali stalci za infuziju, ovo je pak rijedak sačuvani primjerak pretpotopnog EKG aparata... Eto mogućeg prihoda od ulaznica, od prodaje suvenira, razglednica i monografija, na kraju krajeva turist poželi nešto pojesti i popiti na mjestu koje posjeti, i, da rezimiramo, eto potencijalnog prihoda koji može izvući iz krize hrvatsko zdravstvo. |
- 08:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #
24.05.2006., srijeda
Mjesto zločina
Pogledao sam fotkice nekoliko blogerskih "radnih kutaka", o kojima nas informira Naslovnica šireći Bablovu ideju, i linkajući na fotke blogera koji su se pristali tako razgolititi, odajući svijetu na kakvom mjestu odnosno za kakvim radnim stolom rade to što rade... Moj dojam iz tih prvih nekoliko fotki je: ajme, zar ima tako urednih ljudi? Čast izuzecima odnosno fotkama na kojima se vidi da sve pršti od radne atmosfere, ali neki blogerski radni kutići prije nalikuju na kutiće u izložbenim salonima prodavaonica namještaja i informatičke opreme . Fotkica prikazuje moj radni stol na poslu, a doma mi je stol još pretrpaniji. (Bookaleta nastaje za oba stola, u različita doba dana, već prema raspoloživom vremenu i inspiraciji). Ako za radnim stolom fakat radiš, kako i kada uopće stigneš pospremati? Pospremanje radnog stola meni se događa obično ili pred odlazak na godišnji, ili kad hrpe papira i svačega narastu toliko da se počnu rušiti. Ali uvijek savršeno znam gdje je što. Barem približno!  |
- 14:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #
23.05.2006., utorak
Pozivnica: Oxford-Ohrid
Još su nam svima friški izuzetno ugodni dojmovi iz druženja s Brianom Aldissom na zadnjem Istrakonu. Tada smo u Pazinu predstavili dvije knjige koje je Naklada Zoro objavila u povodu njegovog ponovnog dolaska u Hrvatsku nakon prilično dugo vremena: roman Non-stop, i putopis Oxford-Ohrid. E, došlo je vrijeme da ove knjige počnemo pokazivati i drugdje po svijetu, nažalost, bez autora osobno (za utjehu: evo fotke Briana Aldissa i njegove prijateljice Alison iz Pazina, snimljene dok je potpisivao knjige gostima Istrakona.Dakle: u subotu, 27. svibnja u 13 sati u Profil-megastoreu u Zagrebu predstavlja se putopis Briana Wilsona Aldissa "Oxford-Ohrid". Putopis je na engleskom objavljen prvi put 1966. godine, pod naslovom "Cities and Stones". Hrvatsko izdanje objavljuje Naklada Zoro, knjigu je prevela Irena Rašeta, prekrasnu fotku dubrovačkih krovova na naslovnici snimio je Zoran Filipović, predgovor i urednikovanje potpisuje moja malenkost, a pogovor naslovljen "Živjeti u Brseču" napisao je Milan Rakovac. U Pazinu nam je autor ispričao kako je nastala ova knjiga. Naravno, oni koji su ga upoznali, znat će da iz njegovih vrckastih rečenica izvire vrlo duhovita interpretacija istine, ne nužno i istina sama  . Dakle, pripovijedao nam je Brian, u svojoj 39. godini položio on vozački ispit, i dođe on doma ženi s usklikom: "Draga, položio sam, hoćeš da te malo provozam?" A ona kaže: "Super, kamo idemo?", a on će na to: "U Jugoslaviju!". Gospođa Aldiss na to veli: "OK, samo da uzmem malo odjeće".Bilo je to 1964. godine. Aldiss je landroverom šest mjeseci putovao po cijeloj, doslovce cijeloj bivšoj državi, i svoje je doživljaje vrlo detaljno opisao u knjizi dvije godine kasnije. Međutim, to kako ju je opisao nije se svidjelo nekim strukturama bivše države, pa knjiga u Jugoslaviji nikad nije objavljena. No, eto je sada! Pridružite nam se na predstavljanju Aldissovog putopisa u subotu, dakle, u Profilu u 13 sati, kupite knjigu i otkrijte jesu li putovanja po balkanskim gudurama i susjednim pejzažima nadahnula jednog od najplodnijih i najinovativnijih SF pisaca današnjice i za njegovu SF prozu. Svi ste pozvani! |
- 11:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Maratonsko čitanje...
|
Baš maratonsko bilo je čitanje četiristotinjak priča s natječaja za blog-priče i pedesetak priča s natječaja za vampirske priče. No, kako svaki maraton ima cilj, i ovaj s čitanjem je priveden kraju. Prema preliminarnoj selekciji, koju još treba potvrditi i provjeriti, u buduću fenomenalnu zbirku priča s bloga ući će 40-50 tekstova, a u zbirku vampirskih priča njih dvadesetak. Do konačnog i službenog izbora proći će još petnaestak dana (ako bude prije, neće nikome biti krivo), a tada će najprije svi uvršteni autori biti obaviješteni da su im priče ušle u ove dvije zbirke. Tek nakon što se razmijene informacije s uvrštenim autorima, popisi priča iz obje zbirke odnosno rezultati oba natječaja bit će objavljeni ovdje, kako bi ih mogli vidjeti i neuvršteni autori (kojima se, naprosto zbog broja, neću stići svima osobno javiti), a i cijela naša "javnost". Uživao sam čitajući, a nadam se da će vaš užitak biti još i veći, jer ćete između korica dobiti samo najbolje od najboljeg. |
- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.05.2006., ponedjeljak
Antologijska antologija
Odlična ideja, puno dobre volje i upornost u poslu koji se zbog prva dva motiva obavlja više s guštom nego s mukom - eto recepta za ulazak u povijest. Ova dva čovjeka na slici - lijevo je Aleksandar Žiljak, desno je Tomislav Šakić - zaslužila su biti upisana zlatnim slovima u povijest hrvatskog SF-a. Dvije su godine oni sastavljali, a na zadnjem Sferakonu taj smo plod njihova rada i vidjeli, Antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele 1976.-2006., simbolično naslovljenu Ad astra. Ovo je, po mom skromnom mišljenju, knjiga koju MORA IMATI svatko tko sebe smatra ljubiteljem znanstvene fantastike. Osim što je detaljno probrano najbolje od najboljeg, ili pak najreprezentativnije što se od vremena početka izlaženja Siriusa do danas objavilo na hrvatskom jeziku u žanru znanstvene fantastike, knjiga ima nekoliko priloga koji začinju nimalo jednostavan posao objedinjavanja građe za cjelokupnu povijest SF-a u nas, pa - akademci, navalite. Nije li pomalo sramota što diplomske radove i magisterije o hrvatskom SF-u pišu Slovenci i Ukrajinci, a u nas se akademska zajednica od SF-a skriva kao od vampira?  O samoj knjizi detaljnije neki drugi put; tko je nestrpljiv, može pročitati moj prikaz u novom Vijencu. Čestitam Aleksandru i Tomislavu na ogromnom i izvrsno obavljenom poslu, i zdušno preporučujem ovu antologiju svima svima, gradu i svijetu. |
- 09:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.05.2006., petak
Vampiri Istre i Kvarnera
Eto, Jure Grando je prešao Učku i u Voloskom sreo svog tristo godina mlađeg kompanjona!Bio sam sinoć u Voloskom, gdje su domaćini iz udruge Komitet organizirali "večer vampira" u sklopu SF konvencije Abbakon koja je pak dio kulturnog festivala OP-ART. Konvencija se nastavlja danas i sutra u Opatiji, eto me opet tamo u subotu navečer. Spontano se spojilo nekoliko ljudi koji se bave istim ili sličnim stvarima, i odradili smo zanimljiv program koji se dopao i domaćinima i publici, i iza kojeg će sigurno slijediti neka slična događanja u budućnosti. Odmah smo se usuglasili da treba pokrenuti manifestaciju, festival, što li, pod radnim nazivom "Vampiri Istre i Kvarnera". Mjesto radnje bila je krčma Skalinada u Voloskom, simpatično mjesto koje se iznutra doima puno modernije nego što to proizlazi iz imena i kategorizacije. Nastupili su Zoran Krušvar, koji će čitao ulomak iz svoje interaktivne priče "Fascinantna priroda živih bića", Boris Perić koji je, uz predstavljanje romana "Vampir" čitao i jednu novu priču o vampirima u kojoj se pojavljuje i Jure Grando, a čiji je naslov "Kapital", opatijski pisac s dva objavljena horor romana iza sebe Ernie Gigante Dešković čitao je vrlo simpatičnu priču na opatijskom dijalektu "Nosferatu di Volosca" o vampirskom slučaju koji se u ovom mjestu, s domaćim akterima, dogodio potkraj 19. stoljeća, čitali smo ponešto i iz istrakonske zbirke "Sami na svijetu", Mladen Rajko pozvao je sve poklonike ove teme i žanra da se pridruže Festivalu fantastične književnosti koji će se održati 11. i 12. kolovoza u Kringi i Pazinu, a Robert Hrvatin iz Kringe je gostima Skalinade pripremao svoje vampirske koktele, na opće oduševljenje. Osim čitanja, puno smo i čavrljali, publika je bila jako zainteresirana, a i dekor je bio sasvim primjerem (vidi sliku), dako da pohvaljujem domaćine za inicijativu i zahvaljujem što su nas lijepo ugostili. |
- 09:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #
18.05.2006., četvrtak
Nova SF konvencija - ABBAKON
|
He-he, netko je na spomen pojma Abbakon dometnuo: ha, tu će se slušati pjesme grupe ABBA? Srećom ne. Abbakon je nova SF konvencija na domaćoj fandomskoj sceni, održava se u Opatiji (naziv Abbakon dolazi od Abbazia - talijanskog imena za Opatiju), počinje večeras i traje do subote, i sastavni je dio malo duljeg, dvotjednog kulturnog festivala kojeg pod nazivom OP-ART organizira udruga Komitet. Postoji i rudimentarni web Abbakona odnosno Op-art festivala, tamo ima detalja o cijelom programu. Večerašnji program (govorimo dakle o četvrtku) posvećen je vampirima, a održavat će se, počevši od 19 sati, u krčmi Skalinada u Voloskom. Planirano je predstavljanje romana "Vampir" Borisa Perića, predstavljanje projekta "Jure Grando - vampir iz Kringe" i predstojećeg Festivala fantastične književosti, čitat će se vampirske priče, među ostalim i opatijskih autora, a na popisu gostiju je i Zoran Krušvar, i naposljetku, Robert Hrvatin iz Kringe pripremat će svoje već čuvene vampirske koktele. U petak i subotu na programu su uobičajeni konvencijski sadržaji - predavanja, filmovi, igre i slično (vidi web), a u subotu navečer oko 22 sata trebao bih se opet uključiti u program kojeg smo nazvali "predstavljanje hrvatske SF scene", a kako će izgledati - vidjet ćemo kad se skupimo, ovisno o tome tko će se "skupiti" i u kolikom broju. Neočekivano, iznenadno, ali svakako dobrodošlo - eto prilike za SF vikend u Opatiji. |
- 14:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
16.05.2006., utorak
Čitajući "Vampira"
|
Uživam čitajući roman Borisa Perića "Vampir", baš mi paše za popodnevna opuštanja poslije posla, već sam na dvije trećine. Svega ima unutra, i krvi, i straha, i seksa, i Zagreba i Pazina i Kringe, i književnosti, i povijesti, i medicine, politike i humora, likova izmišljenih, i onih koje prepoznajem iz stvarnosti, dinamično je, napeto, uzbudljivo, vrijedi svake utrošene minute. Iako još nisam došao do kraja, zdušno preporučujem! |
- 18:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.05.2006., ponedjeljak
Katastrofa na tržištu knjiga
|
Imao je pazinski Međunarodni susret izdavača "Put u središte Evrope" i svoj radni dio, u subotu prijepodne, a s njega su potekli i, hm, domaćoj kulturnoj javnosti upućeni, sljedeći zaključci (skraćujem i prepričavam): - Ne postoji osmišljeno i usustavljeno tržište knjiga, što se vidi kroz odumiranje knjižara kao elemenata zadovoljavanja društvenih kulturnih potreba. To se pak odražava na izdavače čija izdanja, zbog svoje prirode, ne dospijevaju na kioske i u hipermarkete. - Treba promijeniti tretman knjižara, lokalna samouprava (kad ih već neće pomagati država) bi trebala knjižarama smanjiti najamnine za zakup poslovnog prostora, a knjižare koje bi dobile takve beneficije, trebale bi preuzeti obavezu ponude cjelokupne knjižne produkcije. Zakon o knjizi treba pratiti "ukupni lanac života knjige", pa tako i status knjižara. - Pozdravlja se uvođenje jedinstvene cijene knjige, koja će nedvojbeno pridonijeti reguliranju sada neuređenog tržišta knjige, ali je to samo dio potrebne šire i cjelokupne regulacije koja se od tog zakona očekuje. - Zakon o knjizi bi trebao regulirati minimalne uvjete za obavljanje izdavačke, distributerske i knjižarske djelatnosti, i to subjektima kojima je to primarna djelatnost, a takvima, koji zadovoljavaju zakonske uvjete, pružiti beneficije koje im Zakon donosi. Takvi su zaključci proizašli i iz prezentacije o prilikama u Sloveniji nakon jednogodišnjih iskustava s jedinstvenom cijenom knjige, a koja je predsjednica Društva nakladnika Slovenije, Tanja Tuma, predstavila kao izuzetno pozitivna. Iako će mnogima kategorije i fraze spomenute u ovim zaključcima izgledati suhoparno, za ljude koji se bave knjigom to su itekako životne stvari, što se sasvim lijepo vidi i u postu Rahatlokuma o odnosu prevoditelja i nakladnika. Državna potpora kiosk-izdavaštvu je prema mišljenju nekih "klasičnih" nakladnika institucionalizirani atak na izdavaštvo s ciljem da se unište upravo mali nakladnici, a ponuda knjiga na kiosku je kod većine populacije što kupuje knjige stvorila predodžbu o "očekivanoj" cijeni knjige. Izdavanje knjiga koje nisu za kiosk danas je i velika hrabrost, i vrhunska umjetnost snalaženja. |
- 15:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Nagrade "Puta u središte Evrope"
Deseti pazinski Međunarodni susret izdavača "Put u središte Evrope" okupio je minulog vikenda četrdesetak nakladnika, pisaca, prevoditelja i kulturnih djelatnika iz Slovenije, Austrije, Italije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore te Hrvatske. Tradicionalne nagrade Susreta dobili su sljedeći:- Nagradu Istarske županije (7.500 kuna) za književno djelo o Istri: Mario Bonassin (na slici prvi slijeva) za poetsku zbirku na vodnjanskom bumbarskom dijalektu "Como un caro pien de mane" (nakladnik: Venier, Vodnjan, 2005.) - Nagradu Istarske županije (7.500 kuna) za prijevod književnog djela o Istri: Lorena Monica Kmet, za prijevod djela Claudia Ugussija "Kameno gnijezdo i druge pripovijetke" (nakladnik: Durieux, Zagreb, 2005.) - Nagradu "Nakladnik godine" dobila je "Naklada Zoro", Zagreb-Sarajevo, odnosno njen direktor Zoran Filipović (na slici drugi slijeva) Jednomjesečne stipendije za studijski boravak u gradovima "Mreže gradova književnosti" dobili su: - boravak u Varšavi: Boris Biletić (na slici drugi zdesna), kao urednik književnog časopisa "Nova Istra", najbolje ocijenjenog časopisa na Susretu - boravak u Beču (donator nagrade je austrijska zaklada Kultur Kontakt): Delimir Rešicki, nagrađen za objavljenu zbirku pjesama "Aritmija" (nakladnik: Meandar, Zagreb, 2005.) - boravak u Gmundu (Austrija): Ivica Prtenjača, nagrađen za objavljenu poetsku zbirku "Uzimaj sve što te smiruje" (nakladnik: Meandar, Zagreb, 2006.) - boravak u Grazu: Igor Grbić (na slici prvi zdesna), nagrađen za knjigu "Istria glagoljušta" (nakladnik: Ceres, Zagreb, 2005.) - boravak u Pazinu: Andrej Nikolaidis, mladi i sve popularniji crnogorski pisac. Već se veselim susretu! O pazinskom Susretu treba napisati još štošta, no za ove je informacije najvažnije da što prije krenu u svijet. Čestitke nagrađenima! |
- 09:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.05.2006., petak
Počinje "Put u središte Evrope"
Ugodno me iznenadilo što su na naslovnici Blog.hr-a prenijeli vijest da u Pazinu večeras počinje X. Međunarodni susret izdavača "Put u središte Evrope", hvala majstori! Upravo sam se vratio s kavice s prvim gostima, stigao je Zoran Filipović, vlasnik Naklade Zoro koja će objaviti zbirku priča s bloga, stigla je i jedna od trenutačno najpopularnijih književnica u BiH Fadila Nura Haver, stigao je i Boris Perić i donio mi friško odštampan primjerak romana "Vampir" (u kojem se, je li, radi o istarskom vampiru Juri Grandu, uz ostalo), s guštom sam se nasmijao vidjevši da je gornji desni kut knjige - zaobljen, Boris kaže da je to tako "da se čitatelji ne bi ozlijedili"  . Malo pomalo stižu i ostali, idem ih dočekati za par minuta. Očekujemo u svemu nekih četrdesetak nakladnika, pisaca i prevoditelja iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine te Srbije i Crne Gore. Susret se otvara u 18 sati, nakon protokolarnih govorancija slijedi književna večer pod mojim skromnim vodstvom na kojoj ćemo predstaviti najprije Helen Sinković, prevoditeljicu zaslužnu da možemo čitati, primjerice, Elfriede Jelinek i Thomasa Bernharda, a zatim Borisa Perića i spomenuti roman "Vampir". Sutra će ujutro na radnom dijelu skupa biti odrađene neke dosta teške teme, poput stanja na tržištu knjiga, a gosti iz Slovenije pripremaju detaljnu prezentaciju njihovih jednogodišnjih iskustava s jedinstvenom cijenom knjige. Sutra navečer vodimo sve sudionike skupa na "literarni izlet" - naravno, u Kringu. Izvještavat ću vas koliko stignem. Ovo je jedan od mojih inače omiljenih vikenda u godini, kada za zaranjanje u svijet knjiga ne moram daleko putovati, jer mi taj svijet - dolazi doma. |
- 15:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Glazbena i književna odrastanja
|
Na jednom Istrakonu prije nekoliko godina sjednemo tako za isti stol, okupani suncem, Marina Jadrejčić, Vanja Spirin i ja, prvi put se u takvom sastavu susrećući u stvarnome životu. Njih dvoje je u prvim godinama izlaženja Future Krsto Mažuranić javno "označio" kao najveće nove književne nade hrvatskog SF-a (bilo je to ranih osamdesetih; već za koju godinu broj se tih "novih nada" sasvim lijepo namnožio). I eto, sjedim ja s te dvije nove nade, u međuvremenu već poprilično formirane autorske osobnosti, i krene neka retro priča, pa se prisjetimo kako su se u vrijeme naših vrlo mladih dana (ne kažem da smo sada stari) vršnjaci identificirali i grupirali prema glazbi koju slušaju, i kako je pri svakom novom upoznavanju obavezno pitanje bilo "šta slušaš?" (ovo "šta" umjesto "što" nije pogreška, tako se tada govorilo), tek se kasnije prešlo na "što čitaš?". Pa tako svaki od nas iznese svoje glazbene favorite iz srednjoškolskih dana, i kod svih nas troje prvo mjesto mladenačkih glazbenih sklonosti zauzimao je band Jethro Tull. U moje je doba još samo jedan frend iz razreda dijelio istu glazbenu sklonost, a sad se, eto, dogodi koincidencija da troje esefičara prvi put sjedne zajedno i konstatira da su prije dvadesetak godina otkidali na iste stvari. Grupiranje oko glazbenih sklonosti u vrijeme moje mladosti bilo je dominantni čimbenik stvaranja osobnog stila. Meni nije bilo toliko bitno, ali većini drugih se glazbeni ukus odražavao i na oblačenje, i na način govora, i na neke druge pojavnosti. Vrlo često su ljudi koji su slušali istu ili sličnu glazbu, čitali iste ili slične knjige, mada se sličan književni ukus otkrivao i kod ljudi različitih glazbenih ukusa. I sad, dok je glazba služila da se što dulje ostane u tom mentalnom stanju koje nazivamo djetinjstvom ili mladenaštvom, književnost je pokretala sasvim druge procese, bliže definiciji pojma odrastanja. Svačije književno odrastanje ima neka generacijska, ali i neka vrlo osobna obilježja. Primijetio sam da se mnogi kolege blogeri spremno razotrkivaju iznoseći kronologiju svojih glazbenih i književnih odrastanja, pa u posljednje vrijeme i ja o tome razmišljam. Kako se već par godina intenzivno družimo uz knjige i književnost, a uzajamno čitanje i komentiranje polako za neke od nas prerasta i u kreativnu vezu druge vrste, red je da saznate s kim imate posla :-). Pabirke o mom književnom odrastanju spominjao sam u nekoliko postova od postanka ovoga bloga, no ima tu materijala i za jedan sustavniji pregled. Dakle, u narednom, ili u narednih nekoliko postova (jer ovaj se već oduljio) upoznat ću vas s knjigama uz koje sam odrastao. |
- 12:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
10.05.2006., srijeda
Put u središte Evrope - deseti put
|
Jedno od najstarijih redovitih književnih događanja novijeg doba u Pazinu je Međunarodni susret izdavača "Put u središte Evrope". Susret je utemeljen 1996. godine, a predstojećeg vikenda, od 12. do 14. svibnja, održat će se po deseti put (jedne godine se pauziralo). Susret su 1996. godine utemeljili tadašnji direktor Austrijskog kulturnog instituta u Zagrebu Walter Maria Stojan, i nakladnik iz Klagenfurta Lojze Wieser. Pazin su odabrali zbog literarnog backgrounda što ga ovaj grad u srcu Istre vuče od Dantea, Julesa Vernea, Vladimira Nazora, pa sve do naših dana, a k tome se ovdje, ustanovili su, dobro jede i pije. Prve je godine u programu Susreta sudjelovalo petnaestak sudionika iz Hrvatske, Austrije te Bosne i Hercegovine, narednih godina Susret se razbuktao na čak do sedamdesetak sudionika iz deset zemalja, a zadnjih se godina stabilizirao na 40-50 sudionika iz Hrvatske i susjednih zemalja - Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, te Srbije i Crne Gore. Osnovni programski sadržaj i smisao pazinskog Susreta izdavača je povezivanje nakladnika, prevoditelja i pisaca iz različitih zemalja srednje Evrope kroz zajedničke izdavačke projekte. Suradnjom sudionika Susreta u minulih je desetak godina nastalo nekoliko stotina knjiga. Posljednjih je godina pazinski Susret dobio i novu dimenziju, plasirajući sponzorirane nagrade i stipendije za pisce, prevoditelje, nakladnike, i urednike književnih časopisa. Kroz plasman stipendija za jednomjesečni boravak pisca ili prevoditelja u nekom srednjoevropskom gradu, razvio se projekt "Mreža gradova književnosti", posredstvom kojeg će na ovogodišnjem Susretu, dakle predstojećeg vikenda u Pazinu, petorici "korisnika" biti dodijeljene stipendije za jednomjesečni boravak u Beču, Grazu, Gmundu, Varšavi i Pazinu. K tome, dodjeljuju se i novčane nagrade Istarske županije za najbolje književno djelo o Istri objavljeno u protekloj godini, te za najbolji prijevod književnog djela o Istri. Osma nagrada je "interna" nagrada Susreta za "nakladnika godine". Također posljednjih godina, ustalio se običaj da se prvog dana Susreta održi književna večer na kojoj se predstavljaju dobitnici nagrada s lanjskog Susreta. Tako će ovogodišnji, deseti "Put u središte Evrope" biti otvoren književnom večeri koja će se u petak, 12. svibnja u 18 sati održati u "rotondi" odnosno okrugloj kuli pazinskog Kaštela. Moderator večeri je moja malenkost, a književni gosti su pisac Boris Perić i prevoditeljica Helen Sinković. Naravno da se radujemo vašem dolasku! |
- 09:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.05.2006., ponedjeljak
Kompromitirajuća fotka :-)
Još jednu iz Kringe, ovaj put na temu širenja blogerskog bratstva . Dakle, pogledajte slikicu. Desno je, naravno, Porto. E, a lijevo je Jadranka. Do ovog bliskog susreta dvoje blogera koji se ranije nisu znali IRL (a slikao ih je treći, dok ih je u publici bilo još dvoje) došlo je na sljedeći način: na Vampirskoj noći opisanoj u postu niže, Porto je čitao jednu svoju priču objavljenu zbirci Zagrob, sa zadnjeg Sferakona. Na kraju smo obznanili da se knjiga daje u ruke nekome iz publike tko ju jako želi imati, i u tren oka sedam je ruku sunulo u zrak. Što sad, kako pravedno udijeliti jednu knjigu samo jednoj od sedam zainteresiranih osoba, zapitali smo se, i na licu mjesta odlučili improvizirati kviz. Pitanja su bila eliminacijska (krivi odgovor - ispadanje, točan odgovor - prolazak u drugi krug, dokle god ima natjecatelja s točnim odgovorima), a teme su bile vezane uz sadržaj te i prethodnih triju Vampirskih noći. Već u prvom krugu otpalo ih je petoro, no Ana i Jadranka su se morale pripetavati još tri dodatna kruga, jer su odgovarale ili obje točno ili obje pogrešno. Naposljetku, točno odgovoriši na pitanje kako se zove lik svećenika iz Portove priče Gospodar gore, knjigu Zagrob je osvojila Jadranka, i dok je Porto uručivao nagradu sretnoj dobitnici, prethodno se ugodno iznenadivši saznanjem da je i ona blogerica, pa joj je u knjigu upisao i odgovarajuću posvetu, nastala je ova kompromitirajuća fotografija  . A ako još netko želi imati zbirku hrvatskog horora Zagrob, može ju dobiti vrlo jednostavno - neka se javi kod Ire. |
- 14:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #
07.05.2006., nedjelja
Drakula kao štrigun, a Van Helsing kao krsnik
Dobra zabava, dobra književnost, i novi doprinos promociji autohtonih domaćih proizvoda kroz program što ga obično nazivamo kulturnim turizmom, evo tako je protekla četvrta večer horor književnosti iz ciklusa Vampirske noći koja je minule subote održana na već kultnom mjestu, u kafiću Vampire u Kringi. Poklonici književnosti opet su dupkom ispunili ovaj kafić, a publika je ovom prigodom bila čak i živahnija nego inače, uključujući se u raspravu svojim komentarima, na kraju je čak bio improviziran i kviz jer je bilo previše zainteresiranih za knjigu koju je gost večeri naumio pokloniti nekom od gostiju u publici.Književni gost četvrte Vampirske noći bio je zagrebački pisac Dario Rukavina, vlasnik jedne objavljene zbirke pjesama (Tri dana), te autor jednog od najpopularnijih književnih blogova Buddha u supermarketu, kojeg uređuje pod blogerskim imenom Porto. Isto kao blog zvat će mu se i zbirka priča koju uskoro kani objaviti, a za tisak priprema i tematsku zbirku horor priča s naslovom Horvatova zona sumraka. U svojim horor-pričama, koje zasad čine manji dio njegova ukupnog objavljenog opusa, Rukavina se posebno zanima za reinterpretaciju likova štriguna i krsnika iz tradicionalnih pučkih legendi i predaja, u stereotipnim likovima u vampirskoj književnosti i filmovima. Naime, Drakula i njegov vječiti protivnik Van Helsing imaju jako puno zajedničkih crta s likovima štriguna i krsnika (ili kresnika) iz pučkih legendi! Time se ne samo približavaju usmena književna tradicija, koja u sebi krije slojeve poganske duhovnosti, s modernom umjetničkom književnošću i filmom, nego se ujedno obogaćuje mogućnost višestrukog psihoanalitičkog i sociološko-povijesnog tumačenja horora kao obrednog identificiranja zla da bi ga se simboličnim ritualima moglo savladati i otkloniti. U davnini su se ljudske zajednice od zla branile izradom stravičnih maski ili kostima koje bi koristili u obrednim plesovima, u daljoj povijesti sličnu je ulogu imalo pričanje stravičnih priča uz ognjište, a danas takvu katarzičnu ulogu ima konzumiranje horor sadržaja u književnosti i filmu, u doba kad je stvaran život često strašniji od bilo koje literarne tvorevine. Uz ovaj doprinos razvijanju teorije horora, sasvim u tradiciji i prethodnih sudionika Vampirskih noći u Kringi, Rukavina je svoje književno predstavljanje otvorio s nekoliko pjesama iz zbirke Tri dana, a nastavio s pričom Gospodar gore, koja je objavljena u zbirci hrvatskog horora Zagrob u povodu ovogodišnjeg Sferakona. Intrigantnost ove priče, uz već rečenu kombinaciju tradicionalnih vampirsko-krsničkih i modernijih vampirskih motiva, je i u tome što se događa u Istri, na jednoj benzinskoj crpki nedaleko Motovuna. Nešto drukčija bila je druga priča čitana te večeri, Horvatova zona sumraka (naslovna priča iz buduće horor zbirke), koja počinje u jednoj zagrebačkoj pekari iz koje likovi bivaju odvedeni sve do otjelotvorenja Georgea Gordona Byrona kao vampira. Humor je također bitna sastavnica horor-priča Darija Rukavine, a publika je reagirajući na pročitane priče primijetila kako je autor sklon i nekim sasvim određenim lajtmotivima, kao što su manija prema kolačima ili strah od zubara. Kako je u tradiciji križanskih Vampirskih noći i predstavljanje napitaka kojima se popularizira (ili eksploatira?) već širom svijeta poznata legenda o ovdašnjem vampiru, ovog puta je predstavljeno vino Jure Grando proizvođača Mladena Rajka. Crno vino, teran uzgojen upravo na Križanšćini, publika je ocijenila jako dobrim, ne samo okusom, nego i proizvođačevom idejom da se legenda o Juri Grandu ukratko ispriča – na etiketi. |
- 15:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #
05.05.2006., petak
Pozivnica: četvrta "Vampirska noć" u Kringi
|
Četvrta večer horor-književnosti u ciklusu Vampirske noći u Kringi održat će se ove subote, 6. svibnja u 21 sat navečer u cafe-baru Vampire, a književni gost je Dario Rukavina, pisac i bloger iz Zagreba. Rukavina je inače inženjer rudarstva, piše poeziju i prozu, i jedan je od najistaknutijih aktivista blogerske književne scene, uređujući uz svoj poznati blog Buddha u supermarketu još i on-line časopis "Priče s blogerske strane weba" te književni portal grupe B.O.R.G. ("Blogerska organizacija raspisanih građana"). Osim na blogovima i na brojnim internet-portalima, Rukavina je objavljivao i u književnim časopisima i zajedničkim zbirkama, a posljednjih godina pobjeđivao je i u nekoliko književnih natječaja: pobjednik je natječaja INE za književno stvaralaštvo u 2003. godini, natječaja za kratku priču časopisa Kameleon i natječaja za SF priču udruge GAIA u 2005. godini, a ove je godine bio jedan od pet finalista natječaja za kratku priču Večernjeg lista. Ove godine mu je izašla zbirka poezije Tri dana, a uskoro mu izlazi i zbirka kratkih priča Buddha u supermarketu. Dobar dio njegova opusa čine fantastične, znanstveno-fantastične i horror priče, a među njima i one koje na vrlo originalan način obrađuju i istarske teme. Uz nastup Darija Rukavine, na 4. Vampirskoj noći u Kringi bit će predstavljeno i još jedno novo "vampirsko" piće: originalni križanski teran "Jure Grando" proizvođača Mladena Rajka. Dakle, subota, 6. svibnja, 21 sat, cafe-bar "Vampire" u Kringi. Svi ste pozvani! |
- 11:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
04.05.2006., četvrtak
Bolest u obitelji
|
Riknuo mi doma kompjuter. Sada je na liječenju. A toliko posla čeka... |
