Pod naslovom "Svi smo mi jedni drugima vampiri" današnji Novi list objavljuje, a i Glas Istre prenosi, intervju Delimira Rešickog s Borisom Perićem u povodu izlaska Perićeva romana "Vampir Tradicionalni istarska književna manifestacija "Susret na Badavci", na kojoj će nastupiti dvadesetak istarskih proznih pisaca, održava se danas, u nedjelju 28. svibnja, s početkom u 17 sati na livadi kraj povijesnog izvora Badavca, između Karojbe, Višnjana i Tinjana. Jučer me put nanio u Zagreb, gdje sam u Profil-megastoreu sudjelovao u predstavljanju putopisa Briana W. Aldissa "Oxford-Ohrid", kojeg sam uredio za Nakladu Zoro. Predstavljanje nije bilo baš sjajno posjećeno, no važnije je od toga da je ova iznimna knjiga napokon krenula među čitatelje. Potražite je u knjižarama ili kod nakladnika! Tijekom vožnje busom od Pazina do Zagreba pročitao sam roman "Simurg" Stanka Andrića. Čuvao sam ga baš za neku takvu priliku, kad ću mu moći posvetiti nekoliko uzastopnih sati tijekom kojih me nitko neće ometati. Roman počinje gotovo idilično, pastoralno, (obratite pažnju na pripovijedanje o kravama kad to budete čitali), i taman kad pomislite da je to nešto već mnogo puta viđeno, tekst se poput vatrometa razbuktava i poput eksplozije širi u mnogim svojim značenjima. Izvrsno! Kako sam, dakle, cijelog Simurga pročitao vozeći se "gore", nije mi ništa ostalo za povratnu vožnju. Na kioscima na autobusnom kolodvoru se nije nudlo baš bogzna što, pa sam kupio, iako sam bio odlučio da baš neću, Da Vincijev kod, ono kiosk-izdanje u mekom uvezu. Sram me je. Stigao sam u busu pročitati stotinjak stranica, i svi razlozi zbog kojih sam ranije htio ne kupiti i ne čitati taj romančić, i dalje stoje. To je naprosto krimić poput stotina drugih, recimo poput "Tesline ostavštine" Lewisa Perduea kojeg baš čitam radi pripreme drugog izdanja. Ranije sam već napisao da iz poštovanja prema knjizi "Sveta krv, sveti Gral", neću Da Vincijev kod uopće smatrati književnim djelom, no ipak ću ga pročitati do kraja iz znanstvenih razloga: zanima me na što su to toliki kupci nasjeli, koji je tu primijenjen recept za profit. Ipak me i dalje malo sram što sam kupio tu knjigu... A sad bok, idem pratiti "Wine Day" odnosno Dan otvorenih vrata istarskih vinskih podruma za novine, a popodne se vjerojatno vidimo na Badavci
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije
Tradicionalni istarska književna manifestacija "Susret na Badavci", na kojoj će nastupiti dvadesetak istarskih proznih pisaca, održava se danas, u nedjelju 28. svibnja, s početkom u 17 sati na livadi kraj povijesnog izvora Badavca, između Karojbe, Višnjana i Tinjana. 
Jučer me put nanio u Zagreb, gdje sam u Profil-megastoreu sudjelovao u predstavljanju putopisa Briana W. Aldissa "Oxford-Ohrid", kojeg sam uredio za Nakladu Zoro. Predstavljanje nije bilo baš sjajno posjećeno, no važnije je od toga da je ova iznimna knjiga napokon krenula među čitatelje. Potražite je u knjižarama ili kod nakladnika! 
Tijekom vožnje busom od Pazina do Zagreba pročitao sam roman "Simurg" Stanka Andrića. Čuvao sam ga baš za neku takvu priliku, kad ću mu moći posvetiti nekoliko uzastopnih sati tijekom kojih me nitko neće ometati. Roman počinje gotovo idilično, pastoralno, (obratite pažnju na pripovijedanje o kravama kad to budete čitali), i taman kad pomislite da je to nešto već mnogo puta viđeno, tekst se poput vatrometa razbuktava i poput eksplozije širi u mnogim svojim značenjima. Izvrsno! 
Kako sam, dakle, cijelog Simurga pročitao vozeći se "gore", nije mi ništa ostalo za povratnu vožnju. Na kioscima na autobusnom kolodvoru se nije nudlo baš bogzna što, pa sam kupio, iako sam bio odlučio da baš neću, Da Vincijev kod, ono kiosk-izdanje u mekom uvezu. Sram me je. Stigao sam u busu pročitati stotinjak stranica, i svi razlozi zbog kojih sam ranije htio ne kupiti i ne čitati taj romančić, i dalje stoje. To je naprosto krimić poput stotina drugih, recimo poput "Tesline ostavštine" Lewisa Perduea kojeg baš čitam radi pripreme drugog izdanja. Ranije sam već napisao da iz poštovanja prema knjizi "Sveta krv, sveti Gral", neću Da Vincijev kod uopće smatrati književnim djelom, no ipak ću ga pročitati do kraja iz znanstvenih razloga: zanima me na što su to toliki kupci nasjeli, koji je tu primijenjen recept za profit. Ipak me i dalje malo sram što sam kupio tu knjigu... 
A sad bok, idem pratiti "Wine Day" odnosno Dan otvorenih vrata istarskih vinskih podruma za novine, a popodne se vjerojatno vidimo na Badavci 
