ZID MOJIH UVJERENJA

ponedjeljak, 25.10.2021.

TI MENE NE VOLIŠ

Svi mi imamo neku viziju kako bi to trebalo izgledati kada nas netko voli i koji bi to osjećaj trebalo izazvati u nama...i znate kaj... to bi i trebalo biti to jer onoga trenutka kada počnete stvarati izlike za tog nekoga zbog koga se osjećate loše ili plačete...to nije dobro. Daleko od toga da ne treba dramiti za svaku situaciju ali ono osnovno poštovanje naših potreba od strane partnera bi trebalo držati na nekoj razini. Nikome od nas ne treba sažaljenje ili da budemo nekome navika ili stalni obožavatelj da bi se drugi osjećao bolje.
Ljubav nije jednosmjerna i nije nikad bitna jedna osoba...to je hrpa kompromisa i kaj je najbitnije mogućnost prepoznavanja tuđih trenutnih potreba koje možete zadovoljiti na tako banalan način da vas to ne košta ni vremena ni truda. Svi mi imamo neka trenutna stanja na koja imamo pravo ali da li je zbilja uredu da njima zakidamo drugu osobu? Jer postoji taj neki prag tolerancije i poštovanja.
Odnosi imaju svoje uspone i padove ali iz poštovanja prema sebi i tom s druge strane jednostavno trebamo reći kako stoje stvari jer vjerujte da taj ispred vas jako dobro zna da ga nevolimo ili volimo da li to rekli ili ne.
I samo još jedna sitnica ... prije nego završite recite tom nekome kaj je to još falilo i gdje je došlo do greške da pokuša popraviti...čisto da sve bude nekako dovršeno jer nije to sramota...nije...ako ne ide ne ide...jer ti znaš da te nevolim...jer ja znam da ti mene ne voliš...

25.10.2021. u 20:22 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.10.2021.

NEPRIMJERENO

Koliko četo upadnete u zamku neprimjerenog? Neprimjerene riječi, neprimjerene misli, neprimjerene želje, neprimjerene potrebe, neprimjerene situacije... i kojom brzinom osudite drugoga ako ga vidite u takvoj situaciji. Laž je da vam se to ne može desiti i taj sram za to je najmanje što možete osjetiti i znam ja jako dobro kako vam je. Možemo za sve okriviti provokaciju odnosno da smo bili nečim isprovocirani ali nije tako...samo smo tražili poticaj za svoje postojeće potrebe. A da li je normalno da nam se to dešava? Naravno da je. Uzbuđenje, adrenalin...
Neki kažu da je to znak krize u odnosu koje god vrste bio...ali ne nužno jer nam netko nije ni manji a ni veći prijatelj i obrnuto ako nam koji put pobjegnu neke neprimjerene riječi i lude misli. Iskreno nekad nam se smanji prag tolerancije na glupost pa poželimo nekoga zadaviti, nalupati i svašta mu reći ali to je u efektu i nema težinu. Možda su samo malo škakljivije one neprimjerene misli koje imaju veze sa seksualnim nabojem ali i to prođe. Kaj da se radi kada su svi ti turski glumci tako zgodni ....hahahha...
Najveći problem neprimjerenost je taj da ovisi s koje strane se toga nalazimo jer tuđa neprimjerenost može nas poniziti, uvrijediti i povrijediti tako da ljudi pazite sa svojom neprimjerenošću...

04.10.2021. u 20:07 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 28.09.2021.

PRISILITI SEBE- baš i ne

Kako prisiliti sebe da budeš bolja osoba? Naravno prvo izađeš iz zone komfora da priznaš sebi da baš i nisi nešto divno i krasno biće trenutno i makneš sve izlike i opravdanja zašto si takav kakav jesi. Kada se skine taj prvi sloj onda moramo skinuti sloj predrasuda prema sebi i prema drugima. nakon toga moramo prihvatiti uvjerenje da nismo centar svemira i da drugi ljudi imaju pametnijeg posla nego se baviti nama. Nitko ne živi samo da bi se mi osjećali ko kraljevi niti da bi nam uništio život (ako mu nismo nešto loše napravili). Prihvatimo da nije dovoljno samo postojati nego treba dati i uložiti sebe da bi se primilo. i sada bla bla bla...kako to jednostavno zvuči na papiru. Svi znamo sve i možemo do sutra kimati glavom ali stvarnost nije takva. Zašto nije takva? Jer mi ne želimo tako i ne možemo bez drame. Ako ne osjetimo bol, ljutnju, ushićenje, entuzijazam, prezir, ljubomoru, laskanje...nismo živi. Da li je to uredu? Vjerovano nije ali znate kaj...sveci ne postoje i to je mit. Daleko od toga da trebamo biti bolji ljudi i imati malo više pozitive u sebi i zahvalnosti te raditi na tome svaki dan...ali ne dosadno idealni.
Osobno trudim se biti bez predrasuda jer sve je nekakvo iz nekog razloga i ne znači da je zato što je drugačije od mene pogrešno. Puno stvari mi je nerazumno i ne bih ja to tako ali je uredu. Nisam ja ničiji vođa ili spasitelj a u ostalom ne možeš spasiti onog koji ne želi biti spašen ali neću ni odmoći niti smetati. Sad ne znam da li to znači da sam indiferentna i imam manjka socijalne osjetljivosti ali mislim da malo kada sam imala ikakvog efekta kada sam pokušala pomoći odnosno nije mi se vratilo dobrim ni zahvalnošću.
Uglavnom bude dobri prema sebi i nemojte puno suditi drugima jer je to uzalud potrošena energija. A prisiljavati sebe da budemo nešto kaj nismo je glupost.

28.09.2021. u 20:01 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.09.2021.

NIJE ZA MENE

Biti u situaciji...stajati naspram nečega za što znate da nije za vas i da vjerovano neće dobro završiti a ipak pružite ruku ili u najgorem slučaju pružite srce. Kakva je to sila da nas na to tjera? Zašto to radimo? Jer smo u svojoj biti autodestruktivni?
Ne možemo se lagati da to radimo nesvjesno jer i kad osjetimo neopisivu želju postoji onaj glasić ali ga ignoriramo. Sad da li se radilo o hrani...o kupovini...o ljudima. Posegnemo za svime time a znamo da nije za nas...nije za mene. Stvarno bih željela da mogu odoljeti mirisu toplih krafni jer osjećam da mi ne treba dok gutam ali opet kada zabrazdiš doktor te osvijesti i tako banke kada zabrazdiš u kupovinu ali kaj je s ljudima? Tko nas može osvijestiti kad pružimo ruku...srce...ljudima koji nisu za nas ma koliko dobro bili upakirani. Sva ona bliješteća trenutna osjećanja zamute našu prosudbu i utišaju ono iskonsko saznaje da to nije za nas. Mi ljudi u sebi imamo ugrađen sistem samozaštite koji je zove instinkt (sva bića ga imaju) samo što mi svjesno ignoriramo taj prvi alarm. Razumijem da ponekada odvažemo stvari i emocije koje si možemo priuštiti ali kaj je kada je u pitanju nasilje. Da li stvarno nasilnu osobu ne prepoznamo? Da li lažljivu osobu ne prepoznamo? Da li prevaranta/prevaranticu ne prepoznamo? Koliko svjesno idemo u to? Taj dio mi nije jasan.
Svi donosimo stotine loši odluka ... manjih il većih... i znam da zdrava logika mi kaže da to nešto nije za mene ali eto me pružam ruku...srce...

27.09.2021. u 20:26 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 22.09.2021.

VRIJEME...PRIJATELJ ILI LIJEK

To vrijeme je zapravo tako okrutna svemoćna stvar. Neopipljivo a tako sveprisutno i nekoga uništava a nekoga liječi ali mislim da generalno i nije na našoj strani. Štoviše mi smo u tihom hladnom ratu s vremenom. Najviše me smeta što se zbog njega osjećam potrošno i s rokom trajanja. Sve ima rok trajanja...ljudi... ljudski odnosi...stvari... sve...
Zamislite savršen trenutak...uviđate li da taj savršeni trenutak je uvijek je na početku nečega...jer za savršen trenutak treba doza želje, doza iščekivanja, doza srama, doza hrabrosti i doza ludosti i onda se desi taj savršeni trenutak ...i on je tren a vrijeme ide dalje i kako ide dalje taj savršen trenutak je nešto kaj je diglo ljestvicu očekivanja pa nam sve nakon toga nije dovoljno dobro...zapravo jedina prednost je u svemu tome da si imamo priliku u raznim segmentima života priuštiti više savršenih trenutaka...
Ja bi stvarno htjela da u nekim trenucima vrijeme stane...da mogu zalediti neke prizore koje sam okom uhvatila...zadržati osjećaje koje sam osjetila a vrijeme mi ih uzima...ne želim da mi oduzima...

22.09.2021. u 20:49 • 3 KomentaraPrint#

petak, 16.04.2021.

PARADOKS LJUBAVI


Paradoks ljubavi. Svi mi vežemo ljubav na bajke i kako ljubav popravlja sve i liječi sve. Priča se da je dovoljno voljeti i biti voljen i da sve ostalo nije bitno. Možda je tako ali samo kada se sve ostalo kaj kao nije bitno se poklopi a ljubav bude samo poveznica između svega toga. Postoji idealna ljubav koja je istovremeno unatoč svojoj iracionalnosti realna i moguća jer se sve poklopilo, pa postoji ljubav kada jedan voli a drugi prestane da voli pa patimo i nas boli ali preživimo jer znamo da ponekad ljubav jednostavno umire i postoji ona najgora verzija ljubavi kada se dvoje vole ali životni putevi im nisu isti i nisu namijenjeni jedno drugome jer sama ljubav nije dovoljna. Život i životne okolnosti su stvari zbog kojih nije moguće živjeti samo od emocija i ljubav koliko god bila moćna ne može učiniti da stvari same od sebe funkcioniraju. Šta kada nas život stavi pred zid i moramo se odlučiti da li zbog ljubavi uništiti sve oko sebe ili gušiti ljubav u sebi da bi ostalo funkcioniralo? Moramo prinesti nekakvu žrtvu?

Koja je uopće cijena naše ljubavi? Komfor? Naš? Onih oko nas? I što na kraju ubija ljubav? Kilometri? Tzv. Moral? Odgovornost prema drugima? Predrasude?

Kako god odluka je isključivo naša… a posljedice su opće… Život bez ljubavi je prazan ali ona nije dovoljna za preživljavanje a život bez nje je samo preživljavanje a ne življenje. Ne želim podcijeniti ljubav a ni život ali da se primijetiti da je sve više onih koji preživljavaju život sa minimalnim dozama nečega kaj je samo nalik na ljubav.

Da li je ljubav samo još jedno neispunjeno obećanje? Priča…

 

16.04.2021. u 11:09 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.04.2021.

SAMOKONTROLA

Često si razmišljam kako bi čovjek bio idealno biće kada bi mogao kontrolirati sebe. Ne druge nego sebe. Sagorijevamo u tome i gubimo energiju pokušavajući kontrolirati druge ljude, vrijeme, situacije, svijet a apsolutno svaku bitku gubimo jer izgubimo kontrolu nad sobom. Kiksamo zbog manjka samokontrole odnosno on nas ubija. Razboljevamo se jer nemamo kontrole u jelu i piću. Nikada se nismo lošije hranili i pili a više o hrani filozofirali. Tisuće knjiga i kuharica, raščlanjenja, oblika termičke obrade a svi bolesni. Ekstremi u kilažama jer nemamo kontrole i više ne jedemo i pijemo jer je to potreba organizma nego jer njome liječimo psihičke poremećaje i pretvaramo ih u fizičke bolesti. Psihički stradamo jer smo emotivno nestabilni. Želimo više nego što možemo podnijeti i dokazujemo se pretvarajući se da znamo kaj radimo. Zamislite koliko bi bilo situacija bilo bolje odrađeno da se nismo precijenili. Da smo mogli iskopčati emotivnu ludost ili bolje rečeno zaluđenost nekim, nečim.
Mi smo van vlastite kontrole i to nas košta daljnjeg napretka, evolucije. Ne, nema potrebe da budemo roboti ali da se malo sredimo spasili bi svijet i sebe od sebe i svojih niskih pobuda. Koliko bi života bilo spašeno...koliko ljubavi doživljeno... ili pak ne ubijeno..
Ljudi sveti gral sreće je samokontrola. Ne manipulacija ili kalkulacija nego samokontrola. Samokontrola našeg ega.

05.04.2021. u 22:00 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 23.03.2021.

LJUDSKI FAKTOR

Da imate priliku da ste onaj koji sudi ili da bira kaj je vrijedno spomena i upisa u knjigu svemira od svega ovoga što se nalazi između neba i zemlje što bi te odabrali?Što je to vrijedno spomena? Prekrasno i zadivljujuće je to što je sama priroda, sunce, nebo, rijeke, zemlja pa čak i životinje ... ma sve što zna svoje mjesto i tijek zapravo svojom ljepotom življenja vrijedno spomena. Sve ima svrhu...svako djelovanje a bez nekog intelekta i razuma...a funkcionira. Tužno je zapravo da bi najveće dostignuće prirode i evolucije trebao biti čovjek. Čovjek kojem je dat cijeli spektar mogućnosti kao cjelina nije nešto za spomen jer pokvario je hrpu stvari precijenivši sebe i svoje mogućnosti.
Dana nam je sentimentalnost i ljubav i osjećaj pripadnosti..privrženosti... a mi iskaz ljubavi komercijalizirali, pripadnosti stavili cijenu a majke ostavljaju svoju djecu kao stvar. Dana nam je mogućnost uživanja u jelu i piću kao i udobnost življenja a mi otišli u ekstreme dokazujući što točno? Da možemo jesti i kada nismo gladni, piti i kada nismo žedni ...i uzeti si za pravo da nekome to oduzmemo jer smo bolji od tog nekoga. Dana nam je moć odluke i da biramo kakvi ćemo biti i kako ćemo živjeti....a mi donosimo odluke ignorirajući posljedice.
Ne želim da pomislite da ne volim ljudski rod jer volim ali mislim da nismo dorasli situaciji. Vjerujem da su svi ljudi u svojoj biti dobri ali jednostavno nismo dorasli situaciji jer ne znamo kontrolirati svoju pohlepu i zavidnost....ali ima nade.
Stoga kao ovlašteni sudac biram da upišem u knjigu svemira i postojanja da između zemlje i neba postoji nešto zvano ljudski faktor. Naša zadnja nada ali jako moćna samo je treba odabrati.

23.03.2021. u 18:23 • 2 KomentaraPrint#

subota, 20.03.2021.

BIRAM TEBE

Mislim da se svatko najmanje jednom u životu osjetio nedovoljno dobar za nešto ili za nekoga. Uvjerenje koje nosimo u sebi da jednostavno nismo dobri za neke ljude. Ne mislim u situaciji kada smo odbačeni i povrijeđeni od nečega ili nekoga jer nismo zadovoljili nego kada znate da vi nećete učiniti tom nekome ništa dobra na kraju. Da niste možda vrijedni toga nečega/nekoga jer nećete moći vratiti isto. Naravno da ne možete u ime tog nekoga odlučiti da li mu trebate ili ne ali kada vam je do nekoga stalo…stalo toliko da ćete radije platiti sami cijenu i učiniti najtežu stvar. Naravno i taj netko će biti povrijeđen ali u trenutnoj situaciji to nije nesagledivo po pitanju posljedica. Donesti pravu odluku za oboje koliko god ta situacija bila težak teret. Znam da se ne može vidjeti budućnost i možda na kraju ne bi bio scenarij koji se pretpostavlja da će biti ali svi mi znamo kaj možemo dati i da li će to biti dovoljno za tog drugoga. Čovjek kada je u zanosu ne vidi jasno stvari. Mislim da ne bi bilo uredu nekoga bitnog svesti na nekakvo kratkoročno zadovoljstvo. Želim reći da ako dođe trenutak da treba birati sebično sebe ili tog nekoga drugoga trebalo bi izabrati tog drugog i zaštiti ga od sebe. Zašto? Hm...da ...svi smo mi odrasli ljudi (više manje) ali mi nismo ponekad ono što drugi vjeruju da jesmo jer često im damo najbolju verziju sebe u nadi da ćemo ih tako recimo zavesti ali kada vide najgoru verziju nas onda su razočarenja još veća ali da ne bi bilo da ih se ništa ne pita i da se donosi odluka bez njih onda ih pitajte kao čovjek čovjeka. Da li ti znaš što to pokušavaš da voliš? Ponovite im još deset puta ako treba prije nego ih uzmete za ruku jer nema ništa gore nego povrijediti osobu do koje ti je stalo. Taj netko će preživjeti to ali svaki put kada povrijedimo svijesno nekoga tako, jedan dio nas umire i drugi put to ćemo učiniti samo lakše...a koliko ima dijelova nas koji mogu umrijeti i otupiti...ne baš puno. Ovo je kao neki priziv savjesti.
Prizivam sebe i pozivam tebe da razmisliš da li znaš koga puštaš k sebi? I tako ću da pitam još barem deset puta prije nego te uzmem za ruku...
Svi bi trebali tako jer život je prekratak da bi trošili tuđe vrijeme i emocije jer tako ih možda zakidamo za one prave. Ja osobno sebična ne mogu biti o bilo kakvoj vrsti odnosa da se radi...prijateljstvu...ljubavi...





20.03.2021. u 21:22 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.03.2021.

POMIRITI SE SA SOBOM

Unutrašnji nemir, a ponekad i manjak sna i svo to trčanje kroz život...kao da se bojite stati da vas ne sustigne to nešto. Osjećate taj dah i tu i tamo se osvrnete i gledate preko ramena. Nema mjesta gdje bi te se sakrili ni pobijgli jer je nemoguće. Pobjeći od sebe je nemoguće. Kažu da tek počneš da živiš kada se pomiriš sa sobom. Prihvatiš sebe sa svim čudovištima u sebi i oslobodiš sebe od sebe. Često kako bi ispunili svoja očekivanja kao i velikim djelom društvena očekivanja moramo zanijekati sebe i svoje potrebe. Pravimo se blesavi na sebe.
Žene: udajete se, rodite djecu, budite domaćice, idite na posao i hodajte nasmiješene....vrištanje na glas nije dozvoljeno.
Muškarci: rintajte, oženite se, budite glava kuće, budite snažni, budite primjeri doličnog ponašanja i skrbi za obitelj...Ni vama vrištanje na glas nije dozvoljeno.
A kaj ako ne želite baš tako? Ako ono unutarnje ja nije sretno makar sve bilo opločeno zlatom. Zašto moramo biti svi slični jedni drugima? Zašto je za osudu ako mijenjaš svoj život na nešto drugačije? Naj jednostavnije je moralizirati o tome koliko je netko dobar ili nije. Možda je taj netko pomiren sa sobom sretniji od vas, nas, mene. Treba prihvatiti sebe kakvi jesmo jer nismo svi stvoreni za glavne uloge ni da budemo zvijezde. Ja želim biti u miru sa sobom ali nije mi jasno da je cijena toga tako visoka. Mora nas biti svih vrsta i oblika...kako fizički tako i psihički. Umorna sam od trčanja a vjerujem da ste i vi. Nije potrebno da se mirite s ljudima ili s Bogom jer ako nemate mir sa sobom vi gubite sve. Poruka je pomirite se sa sobom i svojim željama.

18.03.2021. u 21:05 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (11)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kako mi ne bi bila još veća zbrka u glavi moram višak misli pustiti van i napraviti mjesta za nove obzirom da nadogradnja memorije nije moguća...a puna memorija usporava procese...pišem jer pišem i kako bi manje pričala...i možda dobijem od nekoga kakvu reakciju ili kakvu korekciju misli...

Linkovi