utorak, 30.11.2004.

No name Mislim da mi nikada u životu nije bilo teško kao sada. Sve što taknem, sruši se. I svaki trenutak sreće koji sam osjetila posljednjih dana, samo je bijeg od stvarnosti. Još jedan moj let u misli i snove koje se bojim ostvariti. Htjela bih krenuti, ali ne mogu. Jednostavno sam previše ukopana u ovu zemlju ispod mene i jednostavno ne ide. Toliko toga treba učiniti, a jednostavno ne mogu i ne pronalazim načina da se pomaknem ni milimetra. Gledam kako se sve ruši, gledam sebe, izvan sam svog tijela. U njemu živi neka druga duša.Ne ja. Nikad kao sada, nisam se osjećala slabom i krhkom. Umornom i tužnom Ovo nisu takvi dani... ovo su mjeseci koji traju beskrajno dugo. Jer putujem nizbrdo. Toliko toga sam željela ostvariti, a nisam. I ponovno žalim za propuštenim prilikama, jer moglo je biti i drugačije. Čemu sve ovo? Zašto ova muka tako dugo traje? I kakva je ovo kazna? Tko me to kažnjava i zašto? Tako bih voljela znati. Nemam više ni samopouzdanja, ni samopoštovanja, ni hrabrosti. Nemam više snova. Više se ne budim nasmijana. Više ne mogu biti sama jer tada se sva tuga ovog svijeta svali na mene. Ja više ne postojim. I nedostaje mi netko koga nisam nikad upoznala, a možda je otputovao u nekom od vlakova koje sam samo nepomično gledala kako odlaze. Ne znam gdje je ovome kraj. Voljela bih nešto promijeniti, ali ne znam kako. Preumorna sam od svega. Iako sam mislila da se nikad više neću spustiti ovako nisko, svjesna sam da sam svakim danom sve niže i niže. Ne mogu više prolaziti kroz ovo razdoblje sama. Ja trebam pomoć.

ponedjeljak, 29.11.2004.

Jedan sasvim optimističan post Kakav dobar dan! Na faksu je bilo super kao nikad do sad. Ludnica! Za razilku od prošlih dana, oupće se nisam osjećala loše. Bez razmišljanja o teškim temama, bez živciranja. A da sve bude savršeno, još mi je i On uljepšao dan. I napričali smo se i nasmijali kao nikada do sad. A zapravo... Cijeli dan me boli glava. Bojim se sutra. A ako sutra dobro prođe, bojim se prekosutra i svakog slijedećeg dana kad neću vidjeti nekoga koga želim. Pokušala sam večerati. Večerala sam suze. Pokušavam učiti, a plače mi se. Pokušavam živjeti, a spava mi se. Da bar mogu prespavati nekoliko mjeseci svog života da zaboravim sve ovo. Zam da nitko ne voli čitati tužne postove, ali ja sam danas pukla. Jer mi se previše toga skupilo. Idem se utopit u čaši.

četvrtak, 25.11.2004.

:)) Evo osmijeh za vas. A posebno za jednu predivnu djevojku smeđe kose i prelijepih očiju, koja mi je uljepšala dan. Svojim porukama. M. pusa za tebe i virtualni zagrljaj. Eto, puno sam bolje volje nego prošlih dana. Mičem se s mrtve točke. Držite mi palčeve za sutra, prekosutra, ponedjeljak i utorak. Horoskop je dobar, nadam se da je pogođen (iako se to meni jako rijetko događa). Držite mi palčeve da imam hrabrosti nekome dati hrabrosti da mi bude iskren, da iskrice zapale vatru koju tako želim. Ja gorim!!! Samo se nadam da neću ugasnuti u trenutku kad bi trebala biti najtoplija. Znam da ništa ne razumijete, i ne morate razumjeti. Ima netko tko mi je izmamio osmijeh jučer. Netko zbog koga se već dva dana tresem, na koga mislim i netko tko, nadam se misli na mene. Ne mogu spavati, jesti, koncentracija je ravna nuli. Sve zbog toga glasa i tog pogleda. Joooj. Obožavam ga. Obožavam ga već sada i nema veze kako će sve ovo završiti, ja ga obožavam. Ja sam mu pričala o centralnom grijanju i termostatima, a on se onako preslatko smješkao i zadivljeno gledao kao mu otkrivam toplu vodu. Slatkica moja. Tako je dobar. Nježnost mu mogu čitati iz očiju. Ne znam zašto želi provesti više vremena nego što stvarno mora, ali ja se tome tako veselim. I tako sam sretna. Sutra... jupiiii!!!

utorak, 23.11.2004.

Should I stay or should I go? Evo ovako. Dakle rekla sam da ću zatvoriti blog. I stvarno sam to mislila napraviti. A li jednostavno ne mogu. Skoro pola godine tipkanja nije lako baciti. I zato ću obrisati svoj zadnji post. Nema neki posebni razlog zašto sam to poželjela učiniti, jednostavno sam se osjetila suvišnom. Inače, ovih dana se stalno osjećam suvišnom u ovom svemiru. Lakše bi mi bilo da nestanem. Da prestanem postojati. Da odem. Tko bi primjetio? Nemam pojma. Osjećam se tako osamljeno. Ne sama, nego baš osamljena. Nekako suviše tužna i izgubljena. Ne znam zašto mi se sve ovo događa. Imam osjećaj da ću se rastopiti od tuge. Svega se bojim. Odjednom se bojim i svega onoga čemu bih se prije veselila. Novi počeci izazivaju mučninu. Ne znam što mi je. Sazrijevanje? Ako se ovako osjećaju zreli ljudi, ne hvala. Već sam i zaboravila plakati. Nekada je to pomagalo. Sada više ni to ne mogu. Jednostavno bih se htjela isplakati i da sva ova muka nestane. Trebam psihijatra. Ali ozbiljno. Htjela bih pričati s nekim tko bi mi znao objasniti moje osjećaje, htjela bih da netko prekopa ladice mojeg uma i da mi objasni zašto sam ovakva. Htjela bih upoznati sebe. Jer ja često nisam ja. Imam osjećaj da imam tisuću lica. I dok se od srca smijem dok sam s ljudima, kad ostanem sama postajem beskrajno tužna. Što mi se to događa? I kamo sve to vodi?

nedjelja, 14.11.2004.

No name Jučer me probudio mrak. Jutro pospano kao i svako subotnje. Gdje si bio noćas? I gdie ćeš biti ovoga jutra? Sto pitanja bez odgovora. I dok još cijela ulica spava, ja užurbano otvaram vrata. Kiša. Nisam ni primjetila do tada. Nije ni važno. To je samo voda. Dan kao i prethodnih pet. Tražim te među drugima. A osjećam da te nema. Izgubljena, sama, zarobljena, bezvoljna kad te nema. Zbunjena, zaljubljena, krhka i nijema s tobom. Reci mi što je bolje? Ja postajem kiša i kiša se stapa u mene. Ne znam koje su boje kapi. Boje mojih očiju ili sivog neba? Nije ni važno, jer danas ja sam kameleon. Gledam na sat. Misliš na mene? Reci mi, što znaže tvoji pogledi? I daj mi još jednu priliku da ja budem ja. Znaš i sam da smo već i previše vremena izgubili.

srijeda, 10.11.2004.

Algoritam Mučim se. Evo, cijeli dan razmišljam o... Pogađate, o ljubavi. Ne razumijem samu sebe. Konačno sam shvatila što želim. Sad se bojim da je svaki vlak u tom smjeru otišao. Kasnim. Znam. Danas sam pokušala nešto, kolko mi je uspjelo, to samo on zna. Neke je stvari čuo, koje vjerojatno nije trebao čuti. Joooooojjjjj. Muka mi je od svega toga. Moja mazohistička priroda je neukrotiva. :)) Kad bih danas mogla birati, znam kakav bi izbor bio. Ali evo kako stvari stoje: ja sam krenula prva njemu se to sviđalo onda je sve prestalo u jednoj sekundi pa smo bježali jedno od drugog neko vrijeme pa je on krenuo pa je meni proradio ponos (kako sam blesava) on se povukao vjerojatno zbog moje rezerviranosti ja sam patila u sebi onda je on našao curu nije me pogodilo (bolje reći preživjela sam) pomislih: gotovo je konačno u misli mi je ušao netko drugi i još uvijek je ovdje taj netko drugi sad se vraćamo na početak on želi uspostaviti komunikaciju ja glumim ponos, a zapravo ga želim više od ičega na svijetu pokušava drugi put pokušava treći put ja sam i dalje primadona a onda u jednoj sekundi shvaćam da ga želim na bilo koji način, nije važno sad ja pokušavam uspostaviti komunikaciju. Nekako je sve to klimavo. Onaj drugi u mojoj glavi je tako drag. Ali bi me uništio u trenu. Ja želim onog prvog. Da je po mome, poslala bih mu poruku, rekla nešto izravno... bilo što. Ali znam da ne smijem. Bilo bi to jadno. I recite vi meni, tko je ovdje lud? Uz sve to, morao je čuti dio razgovora između mene i mojih frendica koji je bio totalna zezancija, ali je zapravo ispalo da ja petljam nešto s ovim drugim i još da flertam s jednim.... ispada da sam neka... a nisam. On mora znati da nisam. Sad smišljam način kako da sve to poništimo i da shvati da sam ja za njega ona ista stara Blu i da ga još uvijek želim i da ako on želi mene da samo mora probati još jednom i da će dobiti sve što traži. (Naravno, sve u svoje vrijeme) :)) Kladim se da će sada opet neki pomisliti kako sam ja jadna, tužna i nezaštićena i da mi hitno treba neki dušebrižnik. :)) Ma šalim se. Netko mi je pametno rekao da je ljubav stanje zbunjenosti.

ponedjeljak, 08.11.2004.

Bura Gledala sam ga danas. Tek onako ispod oka. A znam i gdje su se njegovi pogledi zaustavljali. :)) Bez riječi. Samo pozdrav. Ne dam mu više od toga. A želim mu dati. Mučim ponekad samu sebe. Kao sada kada znam da me treba. I želi. I drugima je to postalo očito. Moja prva ljubav, danas. Sreli samo se tek onako slučajno. Pozdravili. I osmjehnuli. S njim i za njega uvijek ostajem dijete. Rado bih napisala njegovo ime, ali što ako budem otkrivena. I tek onako se okrenem za njim, da ga dobro pogledam i kriomice snimim sve što se promijenilo. I preko svog ramena uhvatim njegov koji je letio preko njegovog. Bilo mi je neugodno. I pomislim: Što će sad misliti o meni? Ma kao da je važno. To je samo moj dobri stari M. Pa i on se okrenuo. :)) Falimo si. Očito je. Pomogla bi neka kratka spika. Nismo već dugo. Bura je u meni. Osjećaja i osjećanja. Zbunjena, izgubljena i zaljubljena. Ma ja sam uvijek zaljubljena u nekoga. Ili nešto. A možda sam više od svega zaljubljena u ljubav. Tri muškarca o kojima trenutno razmišljam imaju slično ime. Dvojica gotovo identično. Jedan ima izvedeno iz ova dva. Čudno. I simpatično. Bojim se da ću se zabuniti jednom. :)) Jel to znakovito???

petak, 05.11.2004.

Toliko o zrelosti Malo je vremena za gubljenje, pa ipak ga rasipam. Trošim ga neodgovorno na misi o nekima koji bi se možda tome i smijali. Smeta mi kad mi netko onako očito poput njega daje do znanja da sam mu u glavi. Na bilo koji način. Pozitivan ili negativan. I nije da umišljam. Jer su i drugi to počeli primjećivati. I izluđuju me situacije kao one proteklih dana kad ga svuda srećem, a ne želim. Iz jednog jedinog razloga. Zaljubitću se opet onako jako i bezglavo i opet ću ponoviti neku mazohističku priču. I mučit ću se opet. Samo zato što ne mogu odoljeti njegovim očima i pogledu. I svemu onome što ispod njega skriva. Pa recite mi molim vas, tko je tu lud??? Zašto zašute svi njegovi prijatelji dok ja prolazim? I zašto me gleda onako ispod oka??? Danas me tako razljutilo to što je toliko očito da njegovi prijatelji obraćaju pažnju na mene. Tako bih voljela da možemo prijeći peko onoga što je bilo i svega što znamo jedno o drugom. Da, on je savršen muškarac za mene. NE govorim ovdje o izledu, nego o onome što sam barem na kratko od njega dobila. Onaj osjećaj da sam kraljica, a on moj kralj. I nas dvoje vladamo svijetom. A onda nam je u jednom trenutku ponestalo hrabrosti i zrelosti. I tu je sve puklo. Ono što i danas čuvam je sjećanje na taj osjećaj. Svega ostalog se ne sjećam. I zašto sada sve to kvariti??? Ako misli na mene i ako je to razmišljanje i promišljanje pozitivno, neka mi kaže. Još uvijek, vjerujem, ima moj broj mobitela, a ako i nema, sigurna sam da može smisliti neki pametan ili manje pametan način kako da dođe do njega. Ako sam samo tema razgovora na kavama njegovih prijatelja i ako mu je moja iskrenost smiješna, čudna i nastrana, a moja hrabrost da mu priđem prva prepotentna, nek me više nikad ne pogleda i ne pozdravi. Ma preboljet ću ja to. Samo neka prestane s ovim glupim igricama i djetinjarijama. Jer, nije mi do toga. Voljela bih mu reći sve što osjećam prema njemu. A onda bih voljela čuti njegovu priču. Slutim da je u najmanju ruku zanimljiva. Nek mi priđe pred svim svojim frendovima ako već hoće biti faca i nek mi u lice kaže sve što ima. Ja nisam baš takva bitch da ga osramotim, ali neću ni pasti tako nisko da mu sve dopustim. I ne bi se ja ovako osjećala da mi danas jedna prijateljica nije skrenula pažnju na šaputanja i značajne poklede iz njegova krda. Dođe mi stoput dnevno da ga zagrlim i pitam ga kako je, a onda se sama sebi nasmijem i pomislim kako sam naivna. Voljela bih da mi neki muški mozak objasni način na koji funkcionira njihov svijet. Anyway, I love this song... Frank Sinatra Fly Me To The Moon Fly me to the moon Let me play among the stars Let me see what spring is like On a-Jupiter and Mars In other words, hold my hand In other words, baby, kiss me Fill my heart with song And let me sing for ever more You are all I long for All I worship and adore In other words, please be true In other words, I love you Fill my heart with song Let me sing for ever more You are all I long for All I worship and adore In other words, please be true In other words, in other words I love ... you

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv