Jučer me probudio mrak.
Jutro pospano kao i svako subotnje.
Gdje si bio noćas? I gdie ćeš biti ovoga jutra?
Sto pitanja bez odgovora.
I dok još cijela ulica spava, ja užurbano otvaram vrata.
Kiša. Nisam ni primjetila do tada.
Nije ni važno. To je samo voda.
Dan kao i prethodnih pet. Tražim te među drugima.
A osjećam da te nema.
Izgubljena, sama, zarobljena, bezvoljna kad te nema.
Zbunjena, zaljubljena, krhka i nijema s tobom.
Reci mi što je bolje?
Ja postajem kiša i kiša se stapa u mene.
Ne znam koje su boje kapi. Boje mojih očiju ili sivog neba?
Nije ni važno, jer danas ja sam kameleon.
Gledam na sat. Misliš na mene? Reci mi, što znaže tvoji pogledi?
I daj mi još jednu priliku da ja budem ja. Znaš i sam
da smo već i previše vremena izgubili.
Post je objavljen 14.11.2004. u 11:06 sati.