Gledala sam ga danas.
Tek onako ispod oka.
A znam i gdje su se njegovi pogledi zaustavljali. :))
Bez riječi. Samo pozdrav.
Ne dam mu više od toga. A želim mu dati.
Mučim ponekad samu sebe.
Kao sada kada znam da me treba. I želi.
I drugima je to postalo očito.
Moja prva ljubav, danas. Sreli samo se tek onako slučajno.
Pozdravili. I osmjehnuli.
S njim i za njega uvijek ostajem dijete.
Rado bih napisala njegovo ime, ali što ako budem otkrivena.
I tek onako se okrenem za njim, da ga dobro pogledam i kriomice snimim sve što se promijenilo.
I preko svog ramena uhvatim njegov koji je letio preko njegovog.
Bilo mi je neugodno. I pomislim: Što će sad misliti o meni?
Ma kao da je važno. To je samo moj dobri stari M.
Pa i on se okrenuo. :))
Falimo si.
Očito je.
Pomogla bi neka kratka spika.
Nismo već dugo.
Bura je u meni.
Osjećaja i osjećanja.
Zbunjena, izgubljena i zaljubljena.
Ma ja sam uvijek zaljubljena u nekoga. Ili nešto.
Tri muškarca o kojima trenutno razmišljam imaju slično ime.
Dvojica gotovo identično.
Jedan ima izvedeno iz ova dva.
Čudno. I simpatično. Bojim se da ću se zabuniti jednom. :))
Jel to znakovito???
Post je objavljen 08.11.2004. u 21:03 sati.