Kakav dobar dan!
Na faksu je bilo super kao nikad do sad. Ludnica!
Za razilku od prošlih dana, oupće se nisam osjećala loše. Bez razmišljanja o teškim temama, bez živciranja.
A da sve bude savršeno, još mi je i On uljepšao dan. I napričali smo se i nasmijali kao nikada do sad.
A zapravo...
Cijeli dan me boli glava. Bojim se sutra. A ako sutra dobro prođe, bojim se prekosutra i svakog slijedećeg dana kad neću vidjeti nekoga koga želim.
Pokušala sam večerati. Večerala sam suze.
Pokušavam učiti, a plače mi se.
Pokušavam živjeti, a spava mi se.
Da bar mogu prespavati nekoliko mjeseci svog života da zaboravim sve ovo.
Zam da nitko ne voli čitati tužne postove, ali ja sam danas pukla. Jer mi se previše toga skupilo.
Idem se utopit u čaši.
Post je objavljen 29.11.2004. u 18:30 sati.