smile with the rising sun
30.09.2005., petak
čudnih riječi dijela
|
"Ne budi zao dok ždereš masne čvarke pored kazana punog rakije" - reče jedan od dvojice Hrvo-zombija iliti oblizivača pljuvački i zapali cigaretu... |
29.09.2005., četvrtak
sanjarski...
|
MJESEC IZNAD NAS Kako si noćas, moj mjeseče ? Da li te ljubav mori ili neki drugi snovi ? Da li te ljudi tuše dok sami sebe guše ? Da li je istina prava u stvarnosti strava ? Da li je ovaj put s krajem ili kraj bez kraja ? Moj mjeseče... |
27.09.2005., utorak
APOKALYPTOPrisjetimo se noćas u snu našeg umiranja, možemo li to iako smo se opet rodili? Svaki naš život je jebačina, svaki put s drugim jahačem apokalipse. Izjebani, na kraju, do srži sjedimo u mravinjaku i čekamo...kraj svijeta. Apostolski oci režiraju nam završnu sudbinu, zadnji čin našeg tijelesnog oblika. Hoče li nam dopustiti poslijednje zadovoljstvo? Bilo bi fer da svatko od nas izabere put svog zadnjeg pokreta. Što bi ti? Jebačinu ili ljubav? Poljubac ili pogled? Dodir ili riječ? Ja znam, znaš li ti? I dok padamo iz života, u smrt smišljamo bezriječnu pjesmu sve do dna, do mekih crnih oblaka. |
21.09.2005., srijeda
DO YOU BELIEVE ?IN ALIENS? I DO. SPOCK TOO. :) |
ona je...to što vidiš ljepotom skriveno srce tako bijelo poput oblaka poput 1. snijega ja sam... ono što ne vidiš očima skrivam srce ranjivo & puno puta ukradeno sad se vratilo donešeno je u kanđama crnog gavrana i sad te volim (mislim da je tako), crni prijatelju. |
19.09.2005., ponedjeljak
|
PLES OKAMENJENIH (o izgubljenom pjesniku) Grbavim & košćatim prstima držao je pero, umakao ga u tintu & cijedio crne kaplje na bijeli papir. I tako dugo u noć, crnu poput njegovog srca, koje je nedjeljivo. Ostao je sam, uvijek je i bio sam, još samo što ga i svijeća na kraju svog gorenja nije napustila. Crnim noktima grebao je zidove svoje sobe, bojao se Sunca & lijepih, tek opranih lica mladih djevojaka. Zaljubljen... jedino sad u crninu noći još je dugo kapljice crne tinte razrjeđivao svojim suzama. |
11.09.2005., nedjelja
|
FLORES PARA MUERTOS Svojoj sjenom, on je...in vitro. Glumi osvojive poglede, no vjetar ga izdaje. On, miriši, nekako poznato...poput krvi ! Specijalizirao je sumnjiva ubojstva. Ne vidi on sunčeve zrake, crnilo...zamutilo mu oči. Sanja o djevojci crnih očiju & sivih misli, baš poput njega, baš poput nas. Nada se da razumjeti će ljubav, no ne može, jer...previše je crn & brutalan, kao izdani pjesnik. Umjesto da voli, on ubija, satire svaki zagrljaj & guši grla puna riječi kao što su: „volim te“ & „nedostaješ mi“. On želi da vrištiš & vičeš : „Jebi me ! Rasturi me, crni glasniče ! Uzmi me, demonski pastuše“ !! Takvom ljubavlju on se hrani. Nitko mu ne može izmaknuti, jer ne možeš ga prepoznati, zauvijek je skriven u tvojim snovima, a u stvarnom svijetu hoda tvojom ulicom & čeka najviši vrhunac tvoje bolesti da omota tvoje krhko&čisto srce zauvijek u crninu svojih očiju. |
|
JEDNOČINKA PRIZOR Radnja je smještena u jednom vagonu, praznom izuzev trule slame,zujara itd., na groblju vlakova. Ja, (stare crne levisice,siva majca poderana na rukavu,crne zaljepljene sunčane naočale) sjedim pijana, seruckajući po dvožičanoj gitari, reminiscirajući s još dvije propalice. Drndam umjesto interpunkcije. JA: (kroz zube) „ Sad ću vam pričati o Heleni, Helena i ja na pijanki. (drnd). Bila je velika žena...velika leđa,velike šake i jedno veliko srce. Yeah! Bili smo par rasturača na paklenoj pijanci. Razbijali guzice i glave kao da nikad nećemo otići kući. Proždrljivi jebači smo bili,pijući neko jeftino sranje (drnd). Yeah, reći ću vam, moja Helena bila je veliki jebeni grizli...mogla je imati svaku Marylin u gradu i još sačuvati nešto i za Natalie (drnd). Bio je to njen svijet, čovječe ! Sally je točila pivo, a Nancy nudila pičku i došla je Nedjelja, nakon paklenog tjedna dugog 40 dana i 40 noći, jesmo li bili izjebani do škrga? Prolupali? Razjebani i raspičkani? Jesmo li? Zašto jebemu ne! Moja Helena i ja bili smo i dalje dvopesti govnorasturači pičkolisci kćerine pičke i lijepog cvijeća kao što smo oduvijek i bili (drnd...drnd...) Dva nesretnika ustaju i lome mi gitaru. ...reinmake Nick Cave-ove jednočinke |
06.09.2005., utorak
...
|
slatko sanjajte svi vi nemirni anđeli... |
|
BULJITI U SUNCE Policija još uvijek traga za svjedocima novog jutra dok visoki muškarci okrunjeni kravatama igraju se insektima svoje podlosti. Crne žene same, još uvijek sjede na plaži, ispijajući već treći đin-tonik & čekaju sjeme da stvore još jednog mučenika. Zvijeri već vladaju a svi se prave glupi & trče prema mirisu papirnatog užitka. Kupuju ljubav, na kredit uz porezne olakšice dobivaju sjenke s potrganim glavama & suzama. Pitam se... Ima li itko da sa mnom pođe buljiti u sunce?? |
|
HEROIN CHICA zaljubljena u život u tempo ovog stoljeća juri svojim snovima nezaustavljiva (maloumna) izgled njen njena je krinka kad u sobu uđe, ugasit' će ti sva svijetla napasti te poput oluje ima dušu, ali ju skriva jer se boji boli, jer se boji šutnje ne mari za tvoje namjere umišljena ljepotica želi te za svog psa al' ne vjeruje u staru našu mornarsku, da pas najbolji prijatelj može biti bježi od nje, kauboju sačuvaj svoje konje, uz nju bit' će žedni poput tebe, žednog dodira & ljepote snova. |
|
Djeca zaprljana pijeskom, govore joj : „Ustani“ ...no ona nema snage, zaboravila je čak kako se diše. Prilazi joj dječak od 10 godina pruža joj ruku... no njene kosti se lome s micanjem, rane joj krvare sve više, dolazi crna mačka i liže njenu krv prosutu po cesti. Njezina strgana koljena vuku se po crnom asfaltu. Umrla je, još samo oči su joj žive, koje nikad nisu bile plavije nego sad. Čuje kako dolaze po nju, preminulu djevu, u zlatnim kočijama razbacanih jastuka od perja. Strah ju hvata da je to sve samo lažna krinka. Dječak je još blizu nje, sagnute glave poklanja suze njenom tijelu. Ne nebu se skupile crne vrane, kruže iznad njenog uvelog tijela. Sunce, koje vidi posljednji put izgleda kao kad ga je vidjela 1. put, nasred neba sija i smiješi joj se, kao da govori „bit će sve u redu“. No ona zna da nema povratka, i da ne može oživjeti život kojem je dušu zgazila. Kasno je za kajanje, sudba je već tu. U zlatnoj kočiji s crnim krilima već leži strunule duše & plavih očiju. Sad, zamotana u crne halje moli tog dječaka, za oprost... jer ga nije znala prepoznati, ni ljubav mu pružiti, a sad ni dušu živu vratiti... |
05.09.2005., ponedjeljak
|
SLUGA VRAŽJI Poklonila mi crna svraka svoja crna krila. Iznad tvoje glave letit' ću, donositi Smrt. Nećeš znati tko sam ja, dok po svojoj mašini utiskuješ zadnja slova. Govorit' ću ti da pobjegneš, sakriješ se od mene tamo gdje neću te pronaći no nećeš razumjeti moje riječi, na vlastitu žalost. Svoj život podati ćeš meni, glasniku večernje Smrti. Možda postaneš anđeo, a možda i ne. Ti postat' ćeš sluga vražji, poput mene, jahač bezglavog konja, izgubljenog srca zgaženog u sekundi. |
01.09.2005., četvrtak
S I C K N E S S
|
zemlju gazim ...crvljivu slikam slike tvog raskomadanog mesa dozvat' ću lešinare nek se igraju tobom to je tvoja jedina zasluga sad tvoj sam krvnik određujem ti Smrt, kurvo svemirska ! Ja sam bolest na 2 noge, tvoja noćna mora smijem se sad tvojim suzama ma 'ko te jebe, nahranit ću te izmetom svog bijesa & utopiti tvoje oči u vrelom katranu. Nisi vrijedna ovog brutalnog sna. Odlazim... u drugi san... san ljepše ružnoće. |
fucked love
|
KULA LJUBAVI / POLJUBACA Električna kiša vizionira playlistom mojih zagonetnih snova-java. Nemoguća stvorenja opet love-kradu moju ljubav. Ne želim- zaljubiti se Ne želim- razočarati te neostvarenim snovima ne plači zbog mojih dodira! Popušit ću zadnju cigaretu, zadnju minutu prije sna prestajem misliti & pušiti ovaj bohemski san ovaj život gasim pritiščem gumb DELETE, neću se probuditi živjeti-sanjati ću oblake, i kišu- ne električnu, jesenju. O, Bože Zašto (ni)sam Tvoje dijete? Moj dan je distorzija preglasne gitare 24 sata gole mašte, golog NIŠTA! Shit happens, rekli bi moji mornari! Nek' prođe smrad ovog dana, nek' oteče rijeka glasnih suza! O, potrgajte sve stepenice i stupove ove Kule Ljubavi & Poljubaca! Prijatelji moji, odvedite me, opijte me istinom večeras moji nemiri nek' gore, nek' izgori i moja mašta, moj san Ljubav postati će strana riječ koju ne želim ni pokušati okusiti Zaboravit ću te! Ma, nek oglupim, bit će lakše gledati te & tvoj zorom nadahnuti pogled. |
BLACK NIGHT
|
HEJ TKO SI ? ZAŠTO ME GLEDAŠ TAKO ZLOBNO ? ZAŠTO ME ČEKAŠ U MRAKU ? ŠTO ŽELIŠ OD MENE ? VJETAR ILI OBLAKE ? KIŠU ? POKLONIT ĆU TI DODIR & OTROVNI CVIJET. ŽELIŠ LI PJESMU ? HOČEŠ LI JU ZASLUŽITI ? RECI NEŠTO , TAMNI STVORE ! HAJDE SA MNOM, SKUPA ĆEMO OŠTRITI OČNJAKE, GRISTI TRULE JABUKE I UBIJATI SATE. ZNAM, NOĆNA SI ZVJERKA, KAO I JA. DOZVAT ĆEMO VUKOVE & PJEVATI NA MJESEČINI. POLJUBIT ĆEMO NOĆ U USTA. ZAŠTO ŠUTIŠ ? PJEVAŠ LI UOPĆE , KRILATI STVORE ? OČI TI SVIJETLE DOK SE SKRIVAŠ UZ KRVAVU RIJEKU. ZNAM, ZAPLIVAJMO ! OPIJMO SE KRVLJU IZGUBLJENIH LJUBAVNIKA ! |
VJERA
|
VJEROVATI Pogledaj u polupano ogledalo... sad si u komadićima. Tvoje lice – tvoja duša se razlomila u tisuće komadića. Tko si sad? Možeš li pokazati svoj istinski osmijeh? Bila si jedina, glavni motiv mojim pjesmama, glavni glumac u ovom kraljevstvu gdje sad pušu sivi vjetrovi & zmije leže u strunulim skulpturama, čuvaju put mog srca, znaj da nitko nije savršen, ni ti...ni ja... nismo stvoreni za ljubav & poljupce. Mi smo zauvijek prognanini jadnici, vučemo svoje prljave halje po blatu, mrzeći se na putu do istine. Kome smo se zamijerili svojim buntovnim riječima? Bili smo mladi revolucionari, bez razmišljanja smo gazili nečije dodire, čije? Kome smo dušu ukrali? Ti si moju gazila, ja tvoju ljubila, al' gle nisi me slomila!! Tu sam, još uvijek pjevam o sreći koja me čeka negdje daleko, znam da me čeka, znaš li kako znam, djevo moja PROKLETA? Jer vjerujem, sve mi možeš uzeti al' vjeru ne! To ću uvijek imati, uvijek ću vjerovati u Sunce, u Mjesec, u iskreni osmijeh i u ljubav. |
HAPPY TO GO BLIND
|
HAPPY TO GO BLIND... Probudiš me, izvučeš iz mreže mašte, zašto me želiš? Nisi TI kiša koju želim, da se prolije po mojim kapcima! Moja si najiskrenija greška, ne mogu više pobijeći od tebe, zarobila si me paučinom svoje imaginarne ljubavi! Nisam ti ja cyber djevojka! Ja sam zvijer koja će ti nauditi crnilom svojih snova i tvoje suze pretvoriti u krvave kapljice. Zaista bolesno, vidjeti Boga napušenog kako ti se smije nesvijesnim osmjehom. Koji se kurac događa? Ne želim ovo sanjati, želim se boriti, pokazati svoje vampirske zube i isisati krv svim lažnim krinkama. Odvest ću vas na mjesečinu (moju uvijek prisutnu sestru),poredati vas i strijeljati pogledom ! Neće vas spasiti ni Helena Trojanska ni Ivana Orleanska! Ne vjeruj pričama starih baba, one su senilne i izmišljaju iz dosade, mogle bi napisati roman, učiti barem nešto korisno za svoju populaciju! O čemu je ovdje riječ? Ne znam ni ja!! Ha- ha! Ipak,međutim iliti ga naime NEMOJ me gledati svojim tužnim pogledom! Ne podnosim ga! Opet ću se iskvariti, u zvijer pretvoriti...Nemoj!Molim te! Nemoj! Za dobrobit zajednice i starih prijatelja ostavit ću svoje nemire skrivene u džepu svoje mašte! |