smile with the rising sun
11.09.2005., nedjelja
|
JEDNOČINKA PRIZOR Radnja je smještena u jednom vagonu, praznom izuzev trule slame,zujara itd., na groblju vlakova. Ja, (stare crne levisice,siva majca poderana na rukavu,crne zaljepljene sunčane naočale) sjedim pijana, seruckajući po dvožičanoj gitari, reminiscirajući s još dvije propalice. Drndam umjesto interpunkcije. JA: (kroz zube) „ Sad ću vam pričati o Heleni, Helena i ja na pijanki. (drnd). Bila je velika žena...velika leđa,velike šake i jedno veliko srce. Yeah! Bili smo par rasturača na paklenoj pijanci. Razbijali guzice i glave kao da nikad nećemo otići kući. Proždrljivi jebači smo bili,pijući neko jeftino sranje (drnd). Yeah, reći ću vam, moja Helena bila je veliki jebeni grizli...mogla je imati svaku Marylin u gradu i još sačuvati nešto i za Natalie (drnd). Bio je to njen svijet, čovječe ! Sally je točila pivo, a Nancy nudila pičku i došla je Nedjelja, nakon paklenog tjedna dugog 40 dana i 40 noći, jesmo li bili izjebani do škrga? Prolupali? Razjebani i raspičkani? Jesmo li? Zašto jebemu ne! Moja Helena i ja bili smo i dalje dvopesti govnorasturači pičkolisci kćerine pičke i lijepog cvijeća kao što smo oduvijek i bili (drnd...drnd...) Dva nesretnika ustaju i lome mi gitaru. ...reinmake Nick Cave-ove jednočinke |