smile with the rising sun
06.09.2005., utorak
Djeca zaprljana pijeskom, govore joj : „Ustani“ ...no ona nema snage, zaboravila je čak kako se diše. Prilazi joj dječak od 10 godina pruža joj ruku... no njene kosti se lome s micanjem, rane joj krvare sve više, dolazi crna mačka i liže njenu krv prosutu po cesti. Njezina strgana koljena vuku se po crnom asfaltu. Umrla je, još samo oči su joj žive, koje nikad nisu bile plavije nego sad. Čuje kako dolaze po nju, preminulu djevu, u zlatnim kočijama razbacanih jastuka od perja. Strah ju hvata da je to sve samo lažna krinka. Dječak je još blizu nje, sagnute glave poklanja suze njenom tijelu. Ne nebu se skupile crne vrane, kruže iznad njenog uvelog tijela. Sunce, koje vidi posljednji put izgleda kao kad ga je vidjela 1. put, nasred neba sija i smiješi joj se, kao da govori „bit će sve u redu“. No ona zna da nema povratka, i da ne može oživjeti život kojem je dušu zgazila. Kasno je za kajanje, sudba je već tu. U zlatnoj kočiji s crnim krilima već leži strunule duše & plavih očiju. Sad, zamotana u crne halje moli tog dječaka, za oprost... jer ga nije znala prepoznati, ni ljubav mu pružiti, a sad ni dušu živu vratiti... |