smile with the rising sun

27.09.2005., utorak

APOKALYPTO

Prisjetimo se noćas u snu
našeg umiranja,
možemo li to
iako smo se opet rodili?
Svaki naš život
je jebačina,
svaki put s drugim
jahačem apokalipse.
Izjebani, na kraju, do srži
sjedimo u mravinjaku
i čekamo...kraj svijeta.
Apostolski oci
režiraju nam završnu sudbinu,
zadnji čin našeg tijelesnog oblika.
Hoče li nam dopustiti
poslijednje zadovoljstvo?
Bilo bi fer
da svatko od nas izabere
put svog zadnjeg pokreta.
Što bi ti?
Jebačinu ili ljubav?
Poljubac ili pogled?
Dodir ili riječ?
Ja znam, znaš li ti?
I dok padamo
iz života, u smrt
smišljamo bezriječnu pjesmu
sve do dna,
do mekih crnih oblaka.



<< Arhiva >>