smile with the rising sun
27.09.2005., utorak
APOKALYPTO Prisjetimo se noćas u snu našeg umiranja, možemo li to iako smo se opet rodili? Svaki naš život je jebačina, svaki put s drugim jahačem apokalipse. Izjebani, na kraju, do srži sjedimo u mravinjaku i čekamo...kraj svijeta. Apostolski oci režiraju nam završnu sudbinu, zadnji čin našeg tijelesnog oblika. Hoče li nam dopustiti poslijednje zadovoljstvo? Bilo bi fer da svatko od nas izabere put svog zadnjeg pokreta. Što bi ti? Jebačinu ili ljubav? Poljubac ili pogled? Dodir ili riječ? Ja znam, znaš li ti? I dok padamo iz života, u smrt smišljamo bezriječnu pjesmu sve do dna, do mekih crnih oblaka. |